Kosovo je neovisno zahvaljujući – Beogradu
Nije odluka Medjunarodnog suda pravde da o „Kosovo nije prekršilo medjunarodno pravo proglašavanjem neovisnosti¨ niti velika pobjeda Prištine niti veliki poraz Beograda. To je jednostavno realnost, mišljenje medjunarodnog suda.
Nije takodjer toliko važno da li će biti nemira na sjevernom dijelu Kosova. Da li će ih biti ili neće samo će pokazati kuda će ići Srbija u svom djelovanju i razmišljanju.
Kosovo je izgubljeno za Srbiju mnogo ranije nego li je Kosovo proglasilo neovisnost. Srbija je imala pokrajinu u dijelu svoje teritorije i pravno i politički i ekonomski. To je ¨vlasništvo¨ trajalo decenijama. Čitavo to vrijeme Srbija je pokušavala kontrolirati Kosovo silom – najprije u doba Rankoviča, pa u doba Miloševića. Tada su stvari kulminirale nasilnom promjenom Ustava Srbije, nasilnom promjenom rukovodstva u Prištini i nasilnim nametanjem svoje volje. To nije moglo nikako drugačije ni završiti nego otcjepljenjem i logično je nakon svega što se dogodilo i da dominirajuća činjenica bude ta da je Kosovo bilo i dio nekadašnje jugoslavenske federacije.
Albanska strana nije u toj istoriji nasilja nimalo nevina ali je sasvim sigurno manje kriva.
Teorije da je za otcjepljenje kriva takozvana medjunarodna zajednica, nadasve SAD, su tek teorije koje vlasti u Srbiji koriste da sakriju osnovnu činjenicu da krivci za otcjepljenje ne sjede ni u Prištini ni u Vašingtonu ni u Briselu nego u – Beogradu.
Usudio bih se čak i reći da je odluka suda u stvari u korist – Beograda, jer bi pravi problemi tek nastali da je sud odlučio drugačije ili da se nekim čudom Srbija probudi sa Kosovom u svojim njedrima.
Isto kao i prije odluke suda, tako i poslije nje, Beograd je taj koji treba da odluči da li će, konačno, shvatiti da je Kosovo jedna od gorkih posljedica sopstvene pogrešne politike ili će, kao i do sada mazati sebi oči deklaracijama da je Kosovo dio Srbije, da ¨Srbija nikad neće priznati Kosovo¨ i slično.
Najava ministra spoljnih poslova Srbije Vuka Jeremića da će Srbija ići dalje očekujući da Skupština UN-a donese stav u prilog Srbije, govori da Srfbija, za sada, nije spremna za zaokret u svojoj politici. Ona, dakle, na neki način odmahuje rukom na presudu suda, definira je samo ¨tehn ičkom¨ kako kaže njen miknistra spoljnih poslova.
Zato mislim da je u pravu Sonja Biserko koja u intervjuu za radio Slobodna Evropa kaže da će dalji potezi Beograda pokazati njenu zrelost i opredjeljnost za približavanje Evropi.
Dvije su struje u vlastima Srbije, kaže Sonja Biserko, jedna je za radikalizaciju problema druga bi radije ka Evropi.
Očekivati da Skupština UN-a donese neku rezoluciju protivnu odluci suda je posve nerealna. Realnije je očekivati da sama Srbija, makoliko to dugo trajalo, prihvati realnost. Onako kako predsjednik Tadić prihvaća realnost postojanja Crne Gore, kako pokušava sa Hrvatskom uspostaviti prijateljke odnose. Ne može ta politika biti uspješna ako stane na Crnoj Gori i Hrvatskoj, a ne potvrdi se i na primjeru Kosova.
Jer, ako je Kosovska neovisnost uzrokovana, uglavnom, politikom Beograda tada je u Beogradu ključ da se odnosi izmedju dvije zemlje konačno definiraju na principima dobrosusjedstva i ravnopravnosti. Beograd može ponovo ¨dobiti¨ Kosovo ekonomijom, komunikacijom, kulturom iako ga je izgubilo diplomatski.