Donesenom presudom za jednu od osam novih tužbi za naknadu štete zbog ratnog zločina deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, kako tvrde iz Advokatske kancelarije "Prelević", narušen je utisak da je država Crna Gora spemna da snosi posljedice za zločin koji je počinila.
Advokatska kancelarija "Prelević" iz Podgorice je tokom prošle godine podnijela osam novih tužbi za naknadu štete zbog ratnog zločina deportacije bosanskih izbjeglica koje je crnogorska vlast 1992. godine u ratnom vihoru izručila pod nož vojsci Radovana Karadžića. Juče je donesena prva presuda, a zastupnik porodica oštećenih Dragan Prelević kaže da je zatečen odlukom sudije podgoričkog Osnovnog suda Blaža Jovanića.
"Mi smo iznenađeni jučerašnjom presudom kojom je dosuđeno po 15 hiljada eura naknade štete djeci Šabanović Munira, stradalog u deportaciji '92. godine. Ovaj iznos predstavlja tačno polovinu onoga što je djeci drugih stradalih u deportaciji dodijeljeno u poravnanju sa Vladom Crne Gore iz decembra 2008. godine. Ovo predstavlja jedno neobjašnjivo različito postupanje u odnosu na žrtve koje se nalaze u potpuno istoj pravnoj faktičnoj situaciji i mi ćemo na ovu presudu izjaviti žalbu", smatra Jovanić.
Vlada je krajem prošle godine iz budžeta odvojila oko četiri miliona eura za poravnanje sa porodicama nastradalih izbjeglica koje je crnogorska policija početkom devedesetih izručila Karadžićevoj vojsci. Većina deportovanih, od njih 79 koliko ih je, kako se kaže u optužnici, nezakonito preseljeno ubijeno je u logorima smrti u okolini Foče, samo je nekolicina preživjela, a sudbina pojedinaca još nije poznata.
SUŠTINA U IZVRŠENJU NAREĐENJA
Nakon poravnanja preko advokatske kancelarije "Prelević" podneseno je dodatnih osam tužbi za naknadu štete za ukupno 46 tužilaca od kojih su troje preživjeli deportaciju, a ostali su srodnici žrtava.
"Što se tiče ostalih sedam tužbi one još uvijek nijesu procesuirane pred Osnovnim sudom i imajući u vidu to i činjenicu da se državni tužilac ponaša na način da negira sve ove tužbe bićemo prisiljeni da se ponovo obratimo Vladi Crne Gore kako bi se poravnanje koje je zaključeno za 196 lica krajem '98. godine proširilo i na ova lica za koja smo naknadno podnijela tužbe", kaže Dragan Prelević.
U podgoričkom Višem sudu je u novembru prošle godine počelo i suđenje okrivljenima za deportaciju izbjeglica iz BiH-a, a za ratni zločin se sudi isključivo policijskim funkcionerima i starješinama od kojih se gotovo polovina nalazi u bjekstvu. Okrivljeni od početka tvrde da su samo izvršavali naređenja odozgo i negoduju što optužnicom nijesu obuhvaćeni i predstavnici tadašnje izvršne vlasti koji danas tvrde da o tom zločinu ništa nijesu znali.
"U vezi odgovornosti ovih optuženih za slučaj deportacije mogu samo da postavim jedno opšte pitanje za sve nas ovdje. Šta bi bilo da oni nijesu ispoštovali naređenje koje je došlo s vrha od strane ministra Unutrašnjh poslova, da li bi i jedan od njih mogao da ostane na toj funkciji, a da uopšte ne govorimo o tome da bi protiv njih bio pokrenut možda i krivični postupak zbog nevršenja službene dužnosti. Ovdje se odgovornost tih lica svodi u domen njihovog umišljaja da li su oni imali svijest u to vrijeme da će nastupiti tako krupne i štetne posljedice po lica koja su oni hapsili po naređenju. Suština stvari je ovdje samo naređenje izvršenje", kaže advokat jednog od okrivljenih Branislav Lutovac.
U to vrijeme Predsjednik Crne Gore bio je Momir Bulatović, a premijer, baš kao i danas, Milo Đukanović.
Advokatska kancelarija "Prelević" iz Podgorice je tokom prošle godine podnijela osam novih tužbi za naknadu štete zbog ratnog zločina deportacije bosanskih izbjeglica koje je crnogorska vlast 1992. godine u ratnom vihoru izručila pod nož vojsci Radovana Karadžića. Juče je donesena prva presuda, a zastupnik porodica oštećenih Dragan Prelević kaže da je zatečen odlukom sudije podgoričkog Osnovnog suda Blaža Jovanića.
"Mi smo iznenađeni jučerašnjom presudom kojom je dosuđeno po 15 hiljada eura naknade štete djeci Šabanović Munira, stradalog u deportaciji '92. godine. Ovaj iznos predstavlja tačno polovinu onoga što je djeci drugih stradalih u deportaciji dodijeljeno u poravnanju sa Vladom Crne Gore iz decembra 2008. godine. Ovo predstavlja jedno neobjašnjivo različito postupanje u odnosu na žrtve koje se nalaze u potpuno istoj pravnoj faktičnoj situaciji i mi ćemo na ovu presudu izjaviti žalbu", smatra Jovanić.
Vlada je krajem prošle godine iz budžeta odvojila oko četiri miliona eura za poravnanje sa porodicama nastradalih izbjeglica koje je crnogorska policija početkom devedesetih izručila Karadžićevoj vojsci. Većina deportovanih, od njih 79 koliko ih je, kako se kaže u optužnici, nezakonito preseljeno ubijeno je u logorima smrti u okolini Foče, samo je nekolicina preživjela, a sudbina pojedinaca još nije poznata.
SUŠTINA U IZVRŠENJU NAREĐENJA
Nakon poravnanja preko advokatske kancelarije "Prelević" podneseno je dodatnih osam tužbi za naknadu štete za ukupno 46 tužilaca od kojih su troje preživjeli deportaciju, a ostali su srodnici žrtava.
"Što se tiče ostalih sedam tužbi one još uvijek nijesu procesuirane pred Osnovnim sudom i imajući u vidu to i činjenicu da se državni tužilac ponaša na način da negira sve ove tužbe bićemo prisiljeni da se ponovo obratimo Vladi Crne Gore kako bi se poravnanje koje je zaključeno za 196 lica krajem '98. godine proširilo i na ova lica za koja smo naknadno podnijela tužbe", kaže Dragan Prelević.
U podgoričkom Višem sudu je u novembru prošle godine počelo i suđenje okrivljenima za deportaciju izbjeglica iz BiH-a, a za ratni zločin se sudi isključivo policijskim funkcionerima i starješinama od kojih se gotovo polovina nalazi u bjekstvu. Okrivljeni od početka tvrde da su samo izvršavali naređenja odozgo i negoduju što optužnicom nijesu obuhvaćeni i predstavnici tadašnje izvršne vlasti koji danas tvrde da o tom zločinu ništa nijesu znali.
"U vezi odgovornosti ovih optuženih za slučaj deportacije mogu samo da postavim jedno opšte pitanje za sve nas ovdje. Šta bi bilo da oni nijesu ispoštovali naređenje koje je došlo s vrha od strane ministra Unutrašnjh poslova, da li bi i jedan od njih mogao da ostane na toj funkciji, a da uopšte ne govorimo o tome da bi protiv njih bio pokrenut možda i krivični postupak zbog nevršenja službene dužnosti. Ovdje se odgovornost tih lica svodi u domen njihovog umišljaja da li su oni imali svijest u to vrijeme da će nastupiti tako krupne i štetne posljedice po lica koja su oni hapsili po naređenju. Suština stvari je ovdje samo naređenje izvršenje", kaže advokat jednog od okrivljenih Branislav Lutovac.
U to vrijeme Predsjednik Crne Gore bio je Momir Bulatović, a premijer, baš kao i danas, Milo Đukanović.