Vrhovni sud Crne Gore potvrdio je presudu kojom su književnik Andrej Nikolaidis i nedjeljnik „Monitor” osuđeni da režiseru Emiru Kusturici plate 12.000 eura zbog Nikolaidisovog teksta ‘Dželatov šegrt’ u kojem se govori o Kusturičinoj saradnji sa Slobodanom Miloševićem u vrijeme rata u Bosni. Osim što je Vrhovni sud stao na Kusturičinu stranu i presudio nadoknadu za duševne boli, sud je ocjenjivao i umjetničko stvaralaštvo.
Presuda Vrhovnog suda u korist Emira Kusturice nije iznenadila nikoga od kažnjenih zbog teksta „Dželatov šegrt” napisanog prije pet godina, a u kojem je kvalifikovano političko djelovanje poznatog režisera. Autor teksta Andrej Nikolaidis kaže da u situaciji u kojoj se mediji u Crnoj Gori nalaze nije trebalo očekivati drugu presudu do osuđujuće:
"Da sam ja napisao da je Gebels nacistički ratni zločinac, i da me je tužila preživjela rodbina tog čovjeka, ja bih bio osuđen. Vrhovni sud bi potvrdio tu presudu, zbog toga što ne postoji pravosnažna presuda po kojoj je Gebels ratni zločinac i ja ne mogu da pružim materijalne dokaze da je on ratni zločinac. Znači ovdje je jedino bitno da li je Slobodan Milošević bio dželat u ratu u Bosni i jeli Emir Kusturica stao na njegovu stranu tokom rata u Bosni. Ja tvrdim da jeste. Znači sve ostalo kao umjetnički dojam, ako je to tako, te ljude ne možete uvrijediti zato što je njihov prestup i zlo koje su napravili toliko veliko, da je potpuno irelevantno što ćete im reći. Druga stvar, ne može Vrhovni sud da presuđuje o estetskim sudovima. Znači ja sam tu osuđen zbog toga što sam sa previše sarkazma i previše negativno govorio o njegovim umjetničkim dostignućima. Znači prostor estetskog i estetske kritike ne može biti tretirano od ni jednoga suda. To je potpuno van razuma. "
Presudom kojom su Monitor i Nikolaidis kažnjeni da plate 12 000 eura predstavlja sudsku protvrdu Emiru Kusturici za naknadnu nevinost. Osim što je Vrhovni sud stao na Kusturičinu stranu i presudio nadoknadu za duševne boli, sud je ocjenjivao i estetiku samog teksta ‘Dželatov šegrt’ u kojem se govori o bliskosti Kusturice sa beogradskim režimom tokom devedesetih godina. Glavni i odgovorni urednik „Monitora” Esad Kočan kaže da sudsku potvrdu o nevinosti, nakon ove presude mogu dobiti i drugi koji su bili dio ratnog tima Slobodana Miloševića.
"Čim je krenuo taj proces bilo je jasno da on ima svoj kontekst. Jer se ne radi toliko o Emiru Kusturici. Jer o tome što je radio Emir Kusturica u ratu, to svi znaju i „Monitor” tu ništa nije rekao što desetinu puta ranije nije napisao. Tu nema ništa osim vrednosnih sudova. Čujem da su oni i neke naše estetske sudove kaznili. Ali ovdje je bitno da se ovom presudom izdaje neka vrsta naknadne nevinosti u Crnoj Gori. Sudska presuda o naknadnoj nevinosti. Ako Emir Kusturica ima takvu sudsku potvrdu da se ne može nazvati „Dželatov šegrt”, onda zašto ne bi istu potvrdu dobili Milo Đukanović ili Svetozar Marović i čitava ta armija ljudi koji su, svako u svojoj formacijskoj jedinici, bili dio Miloševićevog ratnog tima."
Branilac Nikolaidisa advokat Tamara Durutović kaže da novinarima jedino preostaje obraćanje sudu u Strazburu. Ova presuda će biti reper za buduće dosuđivanje kazni novinarima kaze Durutovic i naglašava da Vrhovni sud nije tretirao praksu suda u Strazburu u ovakvim slučajevima, a sto je učinjeno prilikom prvostepene presude koja je ukinuta.
„Zanimljivo je reći da je prvostepenom presudom bio odbijen zahtjev tužioca Kusturice i da je prvostepeni sud dobrim dijelom komentarisao praksu suda u Strazburu. Dok pozivanje na te međunarodne standarde je potpuno izostalo u presudi Vrhovnog suda. S obzirom na nadležnost Vrhovnog suda da radi na usaglašavanju sudske prakse to će biti jedna poruka Osnovnim sudovima, odnosno reper za buduće nekakve štete i iznose koji se budu dosuđivali.”
I pored svega književnik Andrej Nikolaidis je zadovoljan ovakvom presudom:
„Da vam pravo kažem napravili su mi uslugu, jer u ovoj situaciji drugačija presuda bi mi otkinula obraz. Kako bih uopšte izašao na ulicu da sve osude, a mene da oslobode? Stvarno znači nemojte pogrešno razumjeti da pravosudni sistem u Crnoj Gori ne funkcioniše. On savršeno funkcioniše i izvršava sve što je potrebno.”
Nakon prve presude iz 2008. grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca pokrenula je potpisivanje peticije podrške Nikolaidisu. Peticiju je tada potpisalo oko hiljadu intelektualaca iz regiona koji smatraju da je Nikalaidis u tekstu "Džalatov šegrt" pisao istinu o vezi Kusturice sa Miloševićevim režimom. Kako konačnu odluku najviše sudske instance u Crnoj Gori komentariše glavni inicijator potpisivanja peticije bosanski glumac Emir Hadžihafizbegović:
"Nije me iznenadila odluka Vrhovnog suda Crne Gore, obzirom da cijela ova geografija još uvijek živi jedno groteskno vrijeme, vrijeme jedne civilizacijske inverzije u kojoj sve ono što je mračno, crno, sve ono što ima predznak zla još uvijek pobjeđuje ono što je dobro, plemenito i bijelo. Ta odluka je nešto što sam ja čak i očekivao, obzirom da nije bilo nekih reakcija koje bi prije nego smo se mi u Bosni i Hercegovini oglasili i skupili određenu sumu novca za "Monitor" i Nikolaidisa nije bilo te energije u Crnoj Goi i mislim da Crna Gora ovom odlukom ide korak nazad u demokratskom ambijentu koji nam stalno poručuju da iz dana u dan raste."
RSE: Koliko je vaša inicijativa imala odjeka u crnogorskoj kulturnoj javnosti, prije svega u crnogorskom kulturnom establišmentu? Da li mislite da je bila odgovarajuća?
Hadžihafizbegović: Ja nisam pratio kako je crnogorski kulturni establišment reagovao na našu inicijativu. Naša inicijativa je bila jedna ljudska podrška jednom sjajnom čovjeku, sjajnom piscu i onome ko je raskrinkao sav taj Miloševićev sustav i sve to što je porodilo balkansku tragediju. Mi nismo to napravili sa bilo kakvom strategijom i očekivanjem nekog konceptualnog dešavanja i ja nisam pratio, nisam ima o vremena da pratim, ali sam bio zajedno sa Šekijem Radončićem pokretač inicijative ovde u Bosni i Hercegovini i u Sarajevu.
RSE: Na listi potpisnika našla su se mnoga istaknuta imena iz regiona, publicisti, pisci, novinari, ali i anonimski ljudi. Šta je bio zajednički motiv svih njih da daju podršku Nikolaidisu i u čemu je njegov grijeh?
Hadžihafizbegović: Neki zajednički imenitelj svih nas koji smo potpisali peticiju jeste traženje smisla na ovim geografijama. Mi smo od devedesete godine u potrazi za smislom, a živimo besmisao i htjeli smo da ne dozvolimo da besmisao trijumfuje i bez obzira na ovu odluku Vrhovnog suda mi koji znamo i prepoznajemo besmisao možemo ujutro prije pranja zuba, a vrlo odgovorno pogledati u ogledalo i sami sebi reći - kako si, majstore. Ovi koji donose takve odluke i presuđuju protiv Nikolaidisa ne vjerujem da mogu obaviti samo sa sobom razgovore u ogledalu.
RSE: Da li to znači da je vaša inicijativa bez obzira na ovakav sudski epilog zapravo uspjela?
Hadžihafizbegović: Ja mislim da je sigurno uspjela. Ona je i napravljena da ostane trajan trag o ljudima koji traže smisao, ona je napravljena da se ne obrukamo i da ne ostavimo Andreja na vetrometini i na nečemo ono što se zove borba sa vetrenjačama. Evo, neka znaju tamo u Vrhovnom sudu, da ima puno ljudi u Bosni, u regionu koji su uz Andreja. Neka pročitaju spisak tih ljudi, pa neka se malo zamisle.
Presuda Vrhovnog suda u korist Emira Kusturice nije iznenadila nikoga od kažnjenih zbog teksta „Dželatov šegrt” napisanog prije pet godina, a u kojem je kvalifikovano političko djelovanje poznatog režisera. Autor teksta Andrej Nikolaidis kaže da u situaciji u kojoj se mediji u Crnoj Gori nalaze nije trebalo očekivati drugu presudu do osuđujuće:
"Da sam ja napisao da je Gebels nacistički ratni zločinac, i da me je tužila preživjela rodbina tog čovjeka, ja bih bio osuđen. Vrhovni sud bi potvrdio tu presudu, zbog toga što ne postoji pravosnažna presuda po kojoj je Gebels ratni zločinac i ja ne mogu da pružim materijalne dokaze da je on ratni zločinac. Znači ovdje je jedino bitno da li je Slobodan Milošević bio dželat u ratu u Bosni i jeli Emir Kusturica stao na njegovu stranu tokom rata u Bosni. Ja tvrdim da jeste. Znači sve ostalo kao umjetnički dojam, ako je to tako, te ljude ne možete uvrijediti zato što je njihov prestup i zlo koje su napravili toliko veliko, da je potpuno irelevantno što ćete im reći. Druga stvar, ne može Vrhovni sud da presuđuje o estetskim sudovima. Znači ja sam tu osuđen zbog toga što sam sa previše sarkazma i previše negativno govorio o njegovim umjetničkim dostignućima. Znači prostor estetskog i estetske kritike ne može biti tretirano od ni jednoga suda. To je potpuno van razuma. "
Presudom kojom su Monitor i Nikolaidis kažnjeni da plate 12 000 eura predstavlja sudsku protvrdu Emiru Kusturici za naknadnu nevinost. Osim što je Vrhovni sud stao na Kusturičinu stranu i presudio nadoknadu za duševne boli, sud je ocjenjivao i estetiku samog teksta ‘Dželatov šegrt’ u kojem se govori o bliskosti Kusturice sa beogradskim režimom tokom devedesetih godina. Glavni i odgovorni urednik „Monitora” Esad Kočan kaže da sudsku potvrdu o nevinosti, nakon ove presude mogu dobiti i drugi koji su bili dio ratnog tima Slobodana Miloševića.
"Čim je krenuo taj proces bilo je jasno da on ima svoj kontekst. Jer se ne radi toliko o Emiru Kusturici. Jer o tome što je radio Emir Kusturica u ratu, to svi znaju i „Monitor” tu ništa nije rekao što desetinu puta ranije nije napisao. Tu nema ništa osim vrednosnih sudova. Čujem da su oni i neke naše estetske sudove kaznili. Ali ovdje je bitno da se ovom presudom izdaje neka vrsta naknadne nevinosti u Crnoj Gori. Sudska presuda o naknadnoj nevinosti. Ako Emir Kusturica ima takvu sudsku potvrdu da se ne može nazvati „Dželatov šegrt”, onda zašto ne bi istu potvrdu dobili Milo Đukanović ili Svetozar Marović i čitava ta armija ljudi koji su, svako u svojoj formacijskoj jedinici, bili dio Miloševićevog ratnog tima."
Branilac Nikolaidisa advokat Tamara Durutović kaže da novinarima jedino preostaje obraćanje sudu u Strazburu. Ova presuda će biti reper za buduće dosuđivanje kazni novinarima kaze Durutovic i naglašava da Vrhovni sud nije tretirao praksu suda u Strazburu u ovakvim slučajevima, a sto je učinjeno prilikom prvostepene presude koja je ukinuta.
„Zanimljivo je reći da je prvostepenom presudom bio odbijen zahtjev tužioca Kusturice i da je prvostepeni sud dobrim dijelom komentarisao praksu suda u Strazburu. Dok pozivanje na te međunarodne standarde je potpuno izostalo u presudi Vrhovnog suda. S obzirom na nadležnost Vrhovnog suda da radi na usaglašavanju sudske prakse to će biti jedna poruka Osnovnim sudovima, odnosno reper za buduće nekakve štete i iznose koji se budu dosuđivali.”
I pored svega književnik Andrej Nikolaidis je zadovoljan ovakvom presudom:
„Da vam pravo kažem napravili su mi uslugu, jer u ovoj situaciji drugačija presuda bi mi otkinula obraz. Kako bih uopšte izašao na ulicu da sve osude, a mene da oslobode? Stvarno znači nemojte pogrešno razumjeti da pravosudni sistem u Crnoj Gori ne funkcioniše. On savršeno funkcioniše i izvršava sve što je potrebno.”
Korak nazad u demokratskom ambijentu
Nakon prve presude iz 2008. grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca pokrenula je potpisivanje peticije podrške Nikolaidisu. Peticiju je tada potpisalo oko hiljadu intelektualaca iz regiona koji smatraju da je Nikalaidis u tekstu "Džalatov šegrt" pisao istinu o vezi Kusturice sa Miloševićevim režimom. Kako konačnu odluku najviše sudske instance u Crnoj Gori komentariše glavni inicijator potpisivanja peticije bosanski glumac Emir Hadžihafizbegović:
"Nije me iznenadila odluka Vrhovnog suda Crne Gore, obzirom da cijela ova geografija još uvijek živi jedno groteskno vrijeme, vrijeme jedne civilizacijske inverzije u kojoj sve ono što je mračno, crno, sve ono što ima predznak zla još uvijek pobjeđuje ono što je dobro, plemenito i bijelo. Ta odluka je nešto što sam ja čak i očekivao, obzirom da nije bilo nekih reakcija koje bi prije nego smo se mi u Bosni i Hercegovini oglasili i skupili određenu sumu novca za "Monitor" i Nikolaidisa nije bilo te energije u Crnoj Goi i mislim da Crna Gora ovom odlukom ide korak nazad u demokratskom ambijentu koji nam stalno poručuju da iz dana u dan raste."
RSE: Koliko je vaša inicijativa imala odjeka u crnogorskoj kulturnoj javnosti, prije svega u crnogorskom kulturnom establišmentu? Da li mislite da je bila odgovarajuća?
Hadžihafizbegović: Ja nisam pratio kako je crnogorski kulturni establišment reagovao na našu inicijativu. Naša inicijativa je bila jedna ljudska podrška jednom sjajnom čovjeku, sjajnom piscu i onome ko je raskrinkao sav taj Miloševićev sustav i sve to što je porodilo balkansku tragediju. Mi nismo to napravili sa bilo kakvom strategijom i očekivanjem nekog konceptualnog dešavanja i ja nisam pratio, nisam ima o vremena da pratim, ali sam bio zajedno sa Šekijem Radončićem pokretač inicijative ovde u Bosni i Hercegovini i u Sarajevu.
RSE: Na listi potpisnika našla su se mnoga istaknuta imena iz regiona, publicisti, pisci, novinari, ali i anonimski ljudi. Šta je bio zajednički motiv svih njih da daju podršku Nikolaidisu i u čemu je njegov grijeh?
Hadžihafizbegović: Neki zajednički imenitelj svih nas koji smo potpisali peticiju jeste traženje smisla na ovim geografijama. Mi smo od devedesete godine u potrazi za smislom, a živimo besmisao i htjeli smo da ne dozvolimo da besmisao trijumfuje i bez obzira na ovu odluku Vrhovnog suda mi koji znamo i prepoznajemo besmisao možemo ujutro prije pranja zuba, a vrlo odgovorno pogledati u ogledalo i sami sebi reći - kako si, majstore. Ovi koji donose takve odluke i presuđuju protiv Nikolaidisa ne vjerujem da mogu obaviti samo sa sobom razgovore u ogledalu.
RSE: Da li to znači da je vaša inicijativa bez obzira na ovakav sudski epilog zapravo uspjela?
Hadžihafizbegović: Ja mislim da je sigurno uspjela. Ona je i napravljena da ostane trajan trag o ljudima koji traže smisao, ona je napravljena da se ne obrukamo i da ne ostavimo Andreja na vetrometini i na nečemo ono što se zove borba sa vetrenjačama. Evo, neka znaju tamo u Vrhovnom sudu, da ima puno ljudi u Bosni, u regionu koji su uz Andreja. Neka pročitaju spisak tih ljudi, pa neka se malo zamisle.