U Osnovnom sudu u Podgorici 8. maja počinje suđenje državi Crnoj Gori po osnovu četiri tužbe porodica iz mjesta Murino čiji su članovi poginuli prilikom NATO bombardovanja 1999. Potražili smo objašnjenje od pravnog zastupnika porodica oštećenih advokata Velije Murića, zašto je tužena država Crna Gora čiji zvanični organi nijesu učestvovali u sukobu sa NATO snagama.
Najveća tragedija u Crnoj Gori za vrijeme NATO intervencije na Saveznu Republiku Jugoslaviju dogodila se 30. aprila 1999. u mjestu Murino na sjeveroistoku države, kada je poginulo šest civila od kojih troje djece, a četvoro ljudi bilo je povrijeđeno. Tužbu protiv države Crne Gore u ime oštećenih porodica podnio je advokat iz Rožaja Velija Murić koji tvrdi da u tom slučaju postoji objektivna odgovornost i pojašnjava kakva:
"Ne radi se o tome da je Crna Gora nanijela štetu, ne radi se o tome da je proizvela tu štetu, ali ona nije postupila po Ustavu koji obavezuje ove državne organe da zaštite živote svojih građana. Upravo to je pravni osnov na kome se temelje tužbe za naknadu šteta."
Podsjetimo, u vrijeme NATO intervencije na Saveznu Republiku Jugoslaviju zvanična Podgorica bila je neutralna. Iako je Savezna vlada već u kasnim noćnim satima 24. i 25. marta proglasila vanredno i ratno stanje, Crna Gora je odbila da prihvati tu odluku. Budući u sukobu sa Miloševićem a iznutra duboko podijeljena, tada predsjednik Crne Gore Milo Đukanović uspio je u diplomatskim kontaktima da izdejstvuje da Crna Gora uglavnom bude pošteđena bombardovanja. Avioni Alijanse iz baze Avijano su uglavnom prelijetali preko teritorije Crne Gore na putu prema Srbiji i Kosovu, a njihova meta su tek sporadično bili vojni ciljevi Jugoslovenske vojske u Crnoj Gori. Iako su, na primjer, često provocirani iz akvatorijuma luke Bar taj objekat nije granatiran, a mediji su tvrdili da se to nije dogodilo jer je Đukanović bio na stalnoj vezi sa tadašnjim francuskim predsjednikom Žakom Širakom.
U vrijeme bombarodovanja, međutim, u Murinu se nije nalazila nijedna jedinica vojske niti vojni objekti koji bi mogli predstavljati NATO cilj. Na naše podsjećanje da zvanična Crna Gora nije učestvovala u tom sukobu Murić pojašnjava:
"Crna Gora nije izazvala bombardovanje, ali se događalo bombardovanje od NATO alijanse na lokacijama i u Crnoj Gori jer je ona bila članica državne zajednice Srbija i Crna Gora, odnosno SRJ tada."
RSE: Ali je pravni nasljednik Srbije i Crne Gore, odnosno SRJ, Srbija a ne Crna Gora!
Murić: Na spoljnom planu Srbija, ali je Crna Gora nasljednica, pravni sljedbenik države Srbije i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavije iz toga vremena na unutrašnjem planu. Podjelom te dvije članice državne zajednice, Crnoj Gori je pripao dio vojske, kao i dio imovine tako da je Crna Gora bila dužna po Ustavu da detektuje svaki prelet preko njene teritorije. Pripadnici Službe unutrašnjih poslova, tadašnji pripadnici vojske i odgovarajući sistemi su mogli da detektuju nalete vojske NATO alijanse i da upozore građane na moguću opasnost. Kako to Crna Gora nije uradila ona je svojim nečinjenjem stvorila svoju obavezu ka oštećenim porodicama, koje ni u jednom smislu nijesu krive niti izazvale NATO bombardovanje."
Iako nije želio da komentariše tužbu porodica ubijenih iz Murina, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković i u to vrijeme aktivan u parlamentu, o tome koliko je Crna Gora mogla da reaguje na te događaje, kaže:
"Sjećate se da smo mi prekinuli bilo kakve formalne veze sa tadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom još '98. Nijesmo se pitali ni o čemu o čemu se odlučivalo na saveznom novou niti smo mogli uticati da odluke budu drugačije nego što su donošene. U tom vremenu tim stvarima Crna Gora ne može čak i ni objektivno da snosi odgovornost za posljedice te takozvane savezne politike koja je odlučivala i u ime Crne Gore ne pitajući Crnu Goru jer se nalazila u takvoj poziciji da je jednostavno bila ignorisana u svim tim postupcima."
Suđenje će u Osnovnom sudu u Podgorici početi 8. maja o odštetnom zahtjevu tražena je naknada u iznosu od 50.000 eura za svakog člana porodice.
"Ne radi se o tome da je Crna Gora nanijela štetu, ne radi se o tome da je proizvela tu štetu, ali ona nije postupila po Ustavu koji obavezuje ove državne organe da zaštite živote svojih građana. Upravo to je pravni osnov na kome se temelje tužbe za naknadu šteta."
Podsjetimo, u vrijeme NATO intervencije na Saveznu Republiku Jugoslaviju zvanična Podgorica bila je neutralna. Iako je Savezna vlada već u kasnim noćnim satima 24. i 25. marta proglasila vanredno i ratno stanje, Crna Gora je odbila da prihvati tu odluku. Budući u sukobu sa Miloševićem a iznutra duboko podijeljena, tada predsjednik Crne Gore Milo Đukanović uspio je u diplomatskim kontaktima da izdejstvuje da Crna Gora uglavnom bude pošteđena bombardovanja. Avioni Alijanse iz baze Avijano su uglavnom prelijetali preko teritorije Crne Gore na putu prema Srbiji i Kosovu, a njihova meta su tek sporadično bili vojni ciljevi Jugoslovenske vojske u Crnoj Gori. Iako su, na primjer, često provocirani iz akvatorijuma luke Bar taj objekat nije granatiran, a mediji su tvrdili da se to nije dogodilo jer je Đukanović bio na stalnoj vezi sa tadašnjim francuskim predsjednikom Žakom Širakom.
U vrijeme bombarodovanja, međutim, u Murinu se nije nalazila nijedna jedinica vojske niti vojni objekti koji bi mogli predstavljati NATO cilj. Na naše podsjećanje da zvanična Crna Gora nije učestvovala u tom sukobu Murić pojašnjava:
"Crna Gora nije izazvala bombardovanje, ali se događalo bombardovanje od NATO alijanse na lokacijama i u Crnoj Gori jer je ona bila članica državne zajednice Srbija i Crna Gora, odnosno SRJ tada."
RSE: Ali je pravni nasljednik Srbije i Crne Gore, odnosno SRJ, Srbija a ne Crna Gora!
Murić: Na spoljnom planu Srbija, ali je Crna Gora nasljednica, pravni sljedbenik države Srbije i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavije iz toga vremena na unutrašnjem planu. Podjelom te dvije članice državne zajednice, Crnoj Gori je pripao dio vojske, kao i dio imovine tako da je Crna Gora bila dužna po Ustavu da detektuje svaki prelet preko njene teritorije. Pripadnici Službe unutrašnjih poslova, tadašnji pripadnici vojske i odgovarajući sistemi su mogli da detektuju nalete vojske NATO alijanse i da upozore građane na moguću opasnost. Kako to Crna Gora nije uradila ona je svojim nečinjenjem stvorila svoju obavezu ka oštećenim porodicama, koje ni u jednom smislu nijesu krive niti izazvale NATO bombardovanje."
Iako nije želio da komentariše tužbu porodica ubijenih iz Murina, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković i u to vrijeme aktivan u parlamentu, o tome koliko je Crna Gora mogla da reaguje na te događaje, kaže:
"Sjećate se da smo mi prekinuli bilo kakve formalne veze sa tadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom još '98. Nijesmo se pitali ni o čemu o čemu se odlučivalo na saveznom novou niti smo mogli uticati da odluke budu drugačije nego što su donošene. U tom vremenu tim stvarima Crna Gora ne može čak i ni objektivno da snosi odgovornost za posljedice te takozvane savezne politike koja je odlučivala i u ime Crne Gore ne pitajući Crnu Goru jer se nalazila u takvoj poziciji da je jednostavno bila ignorisana u svim tim postupcima."
Suđenje će u Osnovnom sudu u Podgorici početi 8. maja o odštetnom zahtjevu tražena je naknada u iznosu od 50.000 eura za svakog člana porodice.