Viši sud u Podgorici osudio je Damira Mandića na 30 godina zatvora zbog ubistva urednika lista "Dan" Duška Jovanovića, s obrazloženjem da je po prethodnom dogovoru i sa nepoznatim osobama lišio života Jovanovića. Da li je time stavljena tačka na istragu o ovom ubistvu, iako se u presudi pominju i druga za sada nepoznata lica koja su učistvovala u zločinu?
Odluku Sudskog vijeća sudije podgoričkog Višeg suda Lazara Akovića, koje je Damiru Mandiću, jedinom optuženom za ubistvo urednika "Dana" Duška Jovanovića u ponovljemo postupku izreklo kaznu od 30 godina zatvora jer je, kako je obrazloženo, kao saizvršilac zajedno sa nepoznatim osobama planirao i izveo ubistvo Duška Jovanovića porodica i njegove kolege ocijenili su kao korak naprijed u rješavanju ubistva. Brat Duška Jovanovića, Miodrag, međutim, za naš radio kaže da to ne smije biti razlog da se na ovaj slučaj stavi tačka:
"Mi kao Duškova porodica mislimo da je to ne samo da nije tačka nego tek prvi korak do otkrića onog ko je naručio ovo ubistvo. I mislimo da treba poći tragom izjava tadašnjih predstavnika vlasti, pa i sadašnjih, koji nijesu odmah skretali pažnju da je u pitanju koristoljublje jer ovo ubistvo može biti samo ili političko ili koristoljublje, a ako smo od njih čuli već prvih dana da je to, na žalost koristoljublje, očekujemo da se dođe i do onoga ko je najviše imao koristi od toga ubistva."
U optužnici protiv Damira Mandića nema ni riječi o motivu i mogućim nalogodavcima, međutim, policijske sumnje vezane za moguće izvršioce objelodani su još u prvim danima istrage ubistva Duška Jovanovića koji je likvidiran na pragu redakcije u maju 2004. godine. Tada su visoki policijski funkcioneri pored Damira Mandića kao Jovanovićeve ubice javno označili i Baranina Armina Mušu Osmanagića, Mandićevog bliskog rođaka i Beranca Vuka Vulevića. Sve je ostalo na prozivci. Protiv Osmanagića i Vulevića nikada nijesu podignute krivične prijave.
U međuvremenu je ustanovljeno da se policija nije ni trudila da zatvori krug saizvršilaca jer su, kako je ranije objavila Televizija "Vijesti", njihovi DNK uzorci poslati na poređenje sa biološkim tragovima pronađenim u Golf-u III iz kojeg je Jovanović ubijen, tek na četvrtu godišnjicu ubistva urednika "Dana". Ni to vještačenje nije dalo konkretne rezultate.
Osmanagić je slobodan čovjek, dok se Vulević nalazi u Istražnom zatvoru zbog drugog krivičnog djela. Pravni zastupnik porodice Jovanović, Budimir Darmanović, ipak kaže da se nada da je presuda Damiru Mandiću uvod u dalju istragu:
"Očekujem da svi oni koji su učestvovali u ovom zločinu budu privedeni licu pravde. Kada to kažem mislim na sve one koji su učestvovali u izvršenju krivičnog djela, koji su pomagali izvršiocima poslije izvršenja krivičnog djela, kao i u toku izvršenja krivičnog djela, kao i oni koji su dali nalog. Smatram da ovaj postupak još nije okončan ali jeste jedan pozitivni pomak u tom pravcu, ovu presudu, izmijenjeni dokazi koji su zaista neumoljivi u djelu krivične odgovornosti okrivljenog Damira Mandića."
Policija je navodno u saznanju o drugim saizvršiocima dobila od samog Damira Mandića koji je, kako su tvrdili nezvanični policijski izvori, a demantovala njegova odbrana, na prvom saslušanju bez prisustva advokata, progovorio o detaljima zločina. Ta nepotpisana, neovjerena i pravno nevalidna službena zabilješka nije prihvaćena kao dokaz na sudu, a Damir Mandić je na kraju odlučio da se brani ćutanjem.
Iako se u optužnici ne pominju motivi i nalogodavci ni tužioci ne spore da su u izvršenju ovog djela morale učestvovati još najmanje dvije osobe koje se vode kao nepoznata lica. U obrazloženju presude sudije Lazara Akovića prvi se put, međutim, pominje konkretno Mandićeva uloga. Sudsko vijeće vjeruje da je Mandić kritične večeri sjedio na zadnjem sjedištu sa automatskom puškom dok je jedan njegov saizvršilac vozio Golf III a drugi sa suvozačevog mjesta pucao na Jovanovića iz kola u pokretu. Sud je tako protumačio prisustvo Mandićevih bioloških tragova na automatskoj pušci pronađenoj u kolima iz koje nije pucano. Da li su direktni izvrišioci u likvidaciju Duška Jovanovića krenuli samoinicijativno ili po nečijem nalogu do danas nije poznato. Upućeni u istragu vjeruju da je jedini način da se ovaj zločin rasvijetli do kraja je da se Damir Mandić odluči na saradnju.
"Mi kao Duškova porodica mislimo da je to ne samo da nije tačka nego tek prvi korak do otkrića onog ko je naručio ovo ubistvo. I mislimo da treba poći tragom izjava tadašnjih predstavnika vlasti, pa i sadašnjih, koji nijesu odmah skretali pažnju da je u pitanju koristoljublje jer ovo ubistvo može biti samo ili političko ili koristoljublje, a ako smo od njih čuli već prvih dana da je to, na žalost koristoljublje, očekujemo da se dođe i do onoga ko je najviše imao koristi od toga ubistva."
U optužnici protiv Damira Mandića nema ni riječi o motivu i mogućim nalogodavcima, međutim, policijske sumnje vezane za moguće izvršioce objelodani su još u prvim danima istrage ubistva Duška Jovanovića koji je likvidiran na pragu redakcije u maju 2004. godine. Tada su visoki policijski funkcioneri pored Damira Mandića kao Jovanovićeve ubice javno označili i Baranina Armina Mušu Osmanagića, Mandićevog bliskog rođaka i Beranca Vuka Vulevića. Sve je ostalo na prozivci. Protiv Osmanagića i Vulevića nikada nijesu podignute krivične prijave.
U međuvremenu je ustanovljeno da se policija nije ni trudila da zatvori krug saizvršilaca jer su, kako je ranije objavila Televizija "Vijesti", njihovi DNK uzorci poslati na poređenje sa biološkim tragovima pronađenim u Golf-u III iz kojeg je Jovanović ubijen, tek na četvrtu godišnjicu ubistva urednika "Dana". Ni to vještačenje nije dalo konkretne rezultate.
Osmanagić je slobodan čovjek, dok se Vulević nalazi u Istražnom zatvoru zbog drugog krivičnog djela. Pravni zastupnik porodice Jovanović, Budimir Darmanović, ipak kaže da se nada da je presuda Damiru Mandiću uvod u dalju istragu:
"Očekujem da svi oni koji su učestvovali u ovom zločinu budu privedeni licu pravde. Kada to kažem mislim na sve one koji su učestvovali u izvršenju krivičnog djela, koji su pomagali izvršiocima poslije izvršenja krivičnog djela, kao i u toku izvršenja krivičnog djela, kao i oni koji su dali nalog. Smatram da ovaj postupak još nije okončan ali jeste jedan pozitivni pomak u tom pravcu, ovu presudu, izmijenjeni dokazi koji su zaista neumoljivi u djelu krivične odgovornosti okrivljenog Damira Mandića."
Policija je navodno u saznanju o drugim saizvršiocima dobila od samog Damira Mandića koji je, kako su tvrdili nezvanični policijski izvori, a demantovala njegova odbrana, na prvom saslušanju bez prisustva advokata, progovorio o detaljima zločina. Ta nepotpisana, neovjerena i pravno nevalidna službena zabilješka nije prihvaćena kao dokaz na sudu, a Damir Mandić je na kraju odlučio da se brani ćutanjem.
Iako se u optužnici ne pominju motivi i nalogodavci ni tužioci ne spore da su u izvršenju ovog djela morale učestvovati još najmanje dvije osobe koje se vode kao nepoznata lica. U obrazloženju presude sudije Lazara Akovića prvi se put, međutim, pominje konkretno Mandićeva uloga. Sudsko vijeće vjeruje da je Mandić kritične večeri sjedio na zadnjem sjedištu sa automatskom puškom dok je jedan njegov saizvršilac vozio Golf III a drugi sa suvozačevog mjesta pucao na Jovanovića iz kola u pokretu. Sud je tako protumačio prisustvo Mandićevih bioloških tragova na automatskoj pušci pronađenoj u kolima iz koje nije pucano. Da li su direktni izvrišioci u likvidaciju Duška Jovanovića krenuli samoinicijativno ili po nečijem nalogu do danas nije poznato. Upućeni u istragu vjeruju da je jedini način da se ovaj zločin rasvijetli do kraja je da se Damir Mandić odluči na saradnju.
