Za zločine nad 24 civila koji su se dogodili '93. godine na području čajničkih sela Trpinje, Šapići, Staronići i Ponikve na granici sa Crnom Gorom, prema navodima nevladinih organizacija, Centra za ljudska prava i demokratiju i mreže nevladinih organizacija sa sjevera, osumnjičeni su pojedini mještani pljevaljske Bukovice i spisak sa imenima osumnjičenih dostavljen je crnogorskoj policiji ranije. Ovo nije prvi put da se navodi da je Centar bezbjednosti Čajniče crnogorskoj policiji dostavio podatke sa imenima 38 osumnjičenih od kojih su neki iz Crne Gore, ali se policija do danas tim povodom nije oglašavala.
Do momenta slanja ovog izvještaja ni mi nijesmo uspjeli stupiti u kontakt sa Upravom policije. Kako je o ovom slučaju u više navrata govorio doktor Novica Stanić, sada poslanik Nove srpske demokratije, između ostalog i u Skupštini, pitali smo ga da li ga je neko od državnih organa tim povodom ikad kontaktirao:
"Ja sam već govorio u Skupštini Crne Gore, pokazivao video kasetu sa zapisom sa mjesta zločina, pokazivao spisak osumnjičenih Bukovičkih Muslimana za koje iz Centra bezbjednosti Čajniče tvrde da su učestvovali u tom zločinu. Svemu tome je prisustvovala gospođa Vesna Medenica, državni tužilac Crne Gore u to vrijeme, međutim, nikakv interes nije pokazala za to. Godinu dana nakon toga istu priču je ponovio predsjednik Srpske narodne stranke gospodin Andrija Mandić, otišao korak dalje, pokazao nekoliko stravičnih snimaka i opet zavjera ćutanja."
Tri nevladine organizacije iz Pljevalja pozvale su juče Upravu policije, Vrhovnog državnog tužioca i međunarodne organizacije da konačno ispitaju zločine koji su se dogodili '93. godine na području čajničkih sela, jer postoji sumnja da su iz počinili crnogorski državljani. Tom prilikom je prikazan film koji govori o zločinu, a ponovljene su i tvrdnje da su neki od osumnjičenih Muslimani Bošnjaci iz pljevaljske Bukovice. Na spisku osumnjičenih koji je i ranije objavljivan, između ostalih su i Osman Stovrag i Zijo Hodžić koji su za naš program ovim povodom ranije izjavili:
"Đe god hoće ja ću otići da kažem šta imam.”
„Neka nas pozovu pojedinačno svakog na sud ko je na tome spisku, pa neka ljudi kažu đe su bili, što su radili. I sud neka odluči. Ja sam prvi za to. Da odem đe god hoće u sud."
Podsjetimo da je nešto više od pola godine prije ubijanja srpskih civila u Čajničima 1992. godine iz pljevaljske Bukovice protjerano 95 porodica sa 270 članova, ubijeno 6 ljudi , a dva lica su izvršila samoubistvo zbog posljedica torture. Riječ je o Muslimanima Bošnjacima. O dovođenju u vezu ova dva zločina Jakup Durgut, Bukovičanin i autor knjige o slučaju Bukovica, za naš program kaže:
"Prizivanje događaja u čajničkoj opštini koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine i koji su se dogodili nekoliko mjeseci nakon progona muslimana iz Bukovice ima za cilj minimiziranje zločina koji su počinjeni nad bukovičkim stanovništvom. Da bi se valjano riješio problem Bukovice mora se u obzir uzeti položaj bukovičkih Muslimana u posljednjih 90 godina kada su gotovo u pravim vremenskim intervalima ubijani i protjerivani sa vjekovnih ognjišta iz jednog jedinog razloga, a to je zbog propadnosti drugačijoj naciji i vjeri. Ja sam djelimično istraživao, koliko sam bio u prilici, ove slučajeve koji se sad pominju. Neki su se zaista i dogodili, međutim, pogrešna je tvrdnja da se pominju neka imena stanovništva Bukovice da se učestvovali u tim događajima."
Da se sa skupova kao juče, ubuduće ne bi upućivale poruke poput "spriječiti da zločinci umjesto kazne dobiju kuću" ,kako je danas objavljeno u medijima i da se jednim zločinom ne bi pravdao drugi, Milan Radović, koordinator za ljudska prava iz nevladine organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava, navodi:
"Zločini moraju da budu istraženi kako nam se ne bi dešavalo da jedan zločin bude uzrok, izgovor i opravdanje za drugi zločin. Potreba za hitnim i djelotvornim istragama na koje je civilni sektor svo vrijeme potencirao je nešto što je bilo hitno i što se moralo sprovesti. Ukoliko postoje indicije da je bilo zločina i u Čajniču država mora u saradnji sa Bosnom i Hercegovinom i taj zločin da istraži. Nikako taj zločin ne može biti opravdanje za Bukovicu kao što Bukovica ne može biti opravdanje za druge zločine. Država ne smije da dozvoli da se žrtve progona i ubijanja prikažu kao krivci."