Jedan od najdosljednijih kritičara vlasti u Crnoj Gori profesor Milan Popović dobio je prijeteće pismo. Popović kaže kako teško može da povjeruje kako iza svega stoji neki običan građanin jer uvrijedljivu poruku doživljava kao popularizovanu verziju jednog ranijeg saopštenja vladajuće Demokratske partije socijalista.
Komentarišući anonimno pismo koje vrvi od najtežih ličnih i profesionalnih uvreda, univerzitetski profesor Milan Popović kazao je da mu je teško povjerovati da se neki građanin toliko uzbudio i zasuo ga uvredama.
"Mnogo mi više izgleda da je riječ o profesionalnom progonu, da li neke sekcije vladajuće partije ili neke sekcije tajne političke, policije ja to ne mogu znati. Tu je anonimnost, tu su neke sintagme," kazao je Popović. Popović je anonimno pismo otkucano pisaćom mašinom u kome se vulgarno ocjenjuje njegov javni angažman zatekao na svom radnom stolu svog univerzitetskog kabineta.
"Ti si pravi dokaz da, na žalost, mladi naraštaj školuje i vaspitava ološ i fukara", navodi se u toj poruci. U pismu se Popović proziva i zbog odbrane podgoričkih "Vijesti" i direktora tog lista Željka Ivanovića koji se takođe grubo vrijeđa. "Profesore, tebi i takvima kao što si ti treba zabraniti vaspitnu ulogu i javne nastupe. Toliko lepi profesore," piše na kraju. Istraživač kršenja ljudskih prava koji je ranije i sam bio meta anonimnih prijetećih poruka, kaže da je ovo dokaz da je sloboda izražavanja u Crnoj Gori drastično ugrožena:
"Mnogo mi više izgleda da je riječ o profesionalnom progonu, da li neke sekcije vladajuće partije ili neke sekcije tajne političke, policije ja to ne mogu znati. Tu je anonimnost, tu su neke sintagme," kazao je Popović. Popović je anonimno pismo otkucano pisaćom mašinom u kome se vulgarno ocjenjuje njegov javni angažman zatekao na svom radnom stolu svog univerzitetskog kabineta.
"Ti si pravi dokaz da, na žalost, mladi naraštaj školuje i vaspitava ološ i fukara", navodi se u toj poruci. U pismu se Popović proziva i zbog odbrane podgoričkih "Vijesti" i direktora tog lista Željka Ivanovića koji se takođe grubo vrijeđa. "Profesore, tebi i takvima kao što si ti treba zabraniti vaspitnu ulogu i javne nastupe. Toliko lepi profesore," piše na kraju. Istraživač kršenja ljudskih prava koji je ranije i sam bio meta anonimnih prijetećih poruka, kaže da je ovo dokaz da je sloboda izražavanja u Crnoj Gori drastično ugrožena:
"Slučaj Milana Popovića je samo jedan u nizu koji evo nešto duže od godinu dana inače se događaju u Crnoj Gori. Rukopis je isti, vrlo lako ga je prepoznati i mislim da nije pretjerano pozvati Demokratsku partiju socijalita i Socijaldemokratsku partiju da dobro razmisle da li njihovi javni istupi, govori njihovih lidera, izborna pobjednička retorika i posebno njihova javna saopštenja proizvode, generišu ovakve događaje. Da li i oni snose odgovornost upravo zbog svoje retorike i poziva koji mogu da regrutuju različite pojedince u Crnoj Gori koji njih potpuno revnosno doživljavaju i prepoznaju njihove javne istupe da svim ljudima koji žele na bilo koji način da saopšte kritiku prema instutucijama sistema i prema ovom režimu mogu da urade što im god na um pa'ne."
I Milan Popović je podsjetio da je vladajuća Demokratska partije socijalista grupu intelektualaca koji su se bunili protiv mirovnih nagrada Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću nazvala «sramotnim intelektualcima», ocijenjujući da ovo pismo predstavlja popularizovanje DPS-ovih saopštenja. "Svako ko javno kritikuje taj ultramonopolistički krug, moć novca ili vladajuću porodicu, ugrožava taj centralni nervni sistem," poručio je Popović. I univerzitetski profesor Miodrag Perović kaže da se profil autora pisma može lako prepoznati:
"To pismo mnogo liči na zvanična nepotpisana saopštenja DPS-a u kojima se intelektualci koji kritikuju vladajući sistem vrijednosti u Crnoj Gori nazivaju sramotnim i frustriranim ljudima. Motivacija za pisanje takvog pisma ne spada u sferu normalne građanske potrebe. Zato sam ubijeđen da je cilj autora toga pisma da se preporuči vrhu DPS-a za unapređenje, da pokaže da je dobro razumio njihov odnos prema kritički nastrojenim intelektualcima, tako da ćete vi novinari uskoro moći da znate ko je bio autor ovog pisma."
Uvredljive i prijeteće poruke koje stižu na adrese nezavisnih intelektualaca, napominje Aleksadar Zeković, samo su jedna forma zastrašivanja i gušenja slobode i javne riječi:
"Osim ove, koji su na nivou retoričkog, tu su prisutni i ovi koji se suočavaju, pogotovo mediji i novinari, koji se u osnovi svode na traženje značajnih novčanih obeštećenja kojih, osim što dovode u nezavidan položaj te pojedince i medije sa druge strane šalju poruku svim onim drugima koji se bave sličnom djelatnošću da i oni mogu doći u takvu situaciju. Crnogorska javnost imala je prilike da se upozna i sa primjerima u kojima su i pojedina lica koja su opet na neki način javno istupala, čak i pod formom književnog izražavanja, da su doživjela batine, prebijanja, a da su određena lica koja su im pokušala pružiti određenu vrstu zaštite platila, na žalost, svojom glavom. Nemamo razriješenog slučaja svih ovih događanja ili su čak neki montirani, kao slučaj Željka Ivanovića, đe jednostavno su nađena dva sitna prestupnika koja su priznala ono što gotovo svako u Crnoj Gori zna da nijesu uradili."