Nacionalne podjele u Crnoj Gori nakon referenduma zamijenilo je socijalno raslojavanje i produbljivanje razlika u intelektulanom korupusu koji se razvrstao na dva pola društveno političke scene, smatra Aleksandar Čilikov, istoričar umjetnosti sa Cetinja:
"Neka podjela intelektualne elite je postojala prije referenduma. Međutim, ona se sada još više oštrije polarizovala, ona se produbila. Recimo, po pitanju socijalnog raslojavanja, te razlike u imovini i u standardu su još veće, a što se tiče neke podjele ako je u pitanju intelektualna elita, mada ja ne volim taj izraz, jer mislim da u Crnoj Gori teško se može govoriti o tome da postoje neke elite u pravom smislu te riječi, prije svega postoje neke interesne elite ja bih to prije tako nazvao, a uglavnom su se ljudi podijelili u smislu da li su oko vlasti ili su oko opozicije što nije dobro jedan nezavisni intelektualac u pravom smislu te riječi treba da bude oko neke stvari koja je vizija nekog boljeg napretka za Crnu Goru., kada se o Crnoj Gori radi, a ne u smislu političke pozicije neke političke stranke ili grupacije".
Univerzitetski profesor Svetozar Jovićević smatra da je svako društvo u kome postoje golemi problemi koji se ne riješavaju prirodno polarizovano. Jovićević se nadao da će intelektualni krugovi koji su pred referendum ćutali o određenim pojavama, a kako ne bi naškodili zaokruživanju državnog statusa znati da je došlo vrijeme da ponovo dignu svoj glas:
"Utopila se ta kritička intelektualna suverenistička misao, utopile su se institucije i pojedinci. Da li su i kako su nagrađivani ja u to neću da ulazim, ali je činjenica da je broj ljudi koji kritički sagledavaju društveni trenutak, a imaju jasan odnos prema državi je sveden, na žalost i to je ono što je najpogubnije za ovo društvo, ali ne samo to nego se to prosto od nekih ljudi od kojih biste to najmanje očekivali to izdiglo na red principa. Intelektualac je, po njima, čovjek koji shvata realnost i skoro se direktno kaže priklanja se toj realnosti, uklapa i nalazi samog sebe i sopstveni interes uokviru toga što jeste naša stvarnost, a ne trudi se i ne treba da se trudi da kritikuje tu stvarnost ili da je na neki način mijenja".
Jovićević prepoznaje i drugi dio intelektualne elite koji se u želji da što oštrije kritikuje vlast previše vezao za drugi nivo:
"Ima naravno pojedinaca koji jesu kritički opravdano prema vlasti, a koji možda malo blagonaklono prelaze preko grešaka koji djelovi te opozcije koji su im bliski ipak čine, jer vjerovatno u strahu da ih ne bi opet svrstao taj opozicioni front u pristalice vlasti, a i tu se radi o krajnje malom broju ljudi koji izlaze na javnu scenu svojim mišljenima i onda su naravno pošto ih je mali broj uvijek izloženi kritici ove ili one vrste".
Za ljude koji istinski pokušavaju da zadrže neutralnost, smatra Aleksandar Čilikov, ostalo je vrlo malo prostora i oni se nalaze u najnezgodnijoj poziciji:
"U Crnoj Gori to je najnezgodnije. Najveći broj intelektualaca je pri vlasti, jedan dio je iz svojih raznoraznih razloga pri opoziciji i postoji istina jedan manji broj intelektualaca koji su potpuno nezavisni i imaju najviše problema i oni pokušavaju nešto da urade po mom mišljenju krajnje dobronamjerno. Međutim, na njih imam utisak se obrušilo i sve ovo i iz pozicije i iz opozicije kada su u pitanju intelektualci".