Ovo je sumrak hrvatskog pravosuđa - izjavio je prije nekoliko dana predsjednik Hrvatske udruge sindikata, Ozren Matijašević, šokiran vlastitim privođenjem i ponižavajućoj noći provedenoj u splitskom pritvoru zbog neodazivanja sudu. Sutradan se sutkinja ispričala, ali činjenica je da su državne institucije vrlo revno "sprovele" Matijaševića, kojem su pozivi za raspravu stizali na krivu adresu, a odbjegli Jozo Ćurković, koji je Matijaševića i tužio za klevetu, nakon što ga je taj sindikalac optužio za višemilijunski kriminal u vranjičkom Salonitu, i dalje je u bijegu i pravosuđu nedostupan.
Bivša ministrica pravosuđa i SDP-ova saborska zastupnica, Ingrid Antičević Marinović, smatra da je Matijaševićevo sprovođenje vrlo jasna poruka svima koji se usude prijaviti:
"Praksa je doslovno zastrašujuća. Običnim ljudima, koji su ukazali na korupciju, život je pretvoren u pakao. Umjesto da se provjerava ono na što su oni ukazali, čitav represivni sustav uperio se protiv njih."
Antičević tvrdi da se položaj zviždača i zakonski pogoršao:
"Položaj zviždača se do te mjere pogoršao da on mora pred sudom dokazivati da je netko kriv. Nije uloga zviždača da bude sudac, nego da ukazuje na opravdane sumnje."
Predsjednica nevladine udruge Zviždač, Vesna Balenović, koja je prije devet godina ukazala na milijunski kriminal u INA-i, i zbog toga odmah dobila otkaz, stigla je u višegodišnjoj kalvariji i borbi i do Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koji je prije nekoliko mjeseci predložio hrvatskoj Vladi da se s Balenović nagodi. Rok je istekao prije dva dana, a Balenović tvrdi da se ministar pravosuđa, svojom "besramnom" ponudom, naprosto narugao postupku mirenja, obezvrijedio ga i podcijenio:
"Imovina moje obitelji 2001. godine, koju smo kompletnu rasprodali, da bi mogli živjeti, je bila oko pola miliona eura. S tim da imovinu nismo prodavali po tržišnim cijenama, nego za onoliko koliko je tko nudio. I stan i brod i auto - sve je to otišlo. Ministar Šimonović, valjda i cijela Vlada, su pribjegli lukavstvu, pa su rekli da se ta odšteta može kretati između 5.000 do 15.000 eura. To je po njima pošteno."
Državno je odvjetništvo u INA-i, još 2004. godine, utvrdilo kriminal i odgovorne o kojem je Vesna Balenović prva progovorila. Unatoč tome nije vraćena na svoje radno mjesto i njezina agonija se nastavlja jer će se, kaže, Sudu u Strasbourgu žaliti na ponižavajuću Vladinu ponudu, a to znači, za nju i njezinu obitelj, još godine i godine sudskih postupaka:
"U biti, rekla bih da je to jedna pedagoška mjera za one koji se usude u Hrvatskoj ukazati i dokazati korupciju, da se mogu pozdraviti sa životom, da su svojoj obitelji i sebi priskrbili jednu Golgotu, jedan nečuven progon. U kući nemam 100 kuna. Tražim neki kredit i zalažem jedan lokal koji mi nosi 500 eura mjesečno i pekaru. Sve sam prodala osim toga. Nemam u kući 100 kuna. Djeca će se probuditi i pitati - Mama, što ima za jesti. Imala sam 15.000 kuna u INA-i, ali devet godina ne raditi...!"
I bivši sudac Prekršajnog suda u Sisku, Tonči Majica, tvrdi da mu se život pretvorio u pakao, nakon što je u sporu INA-e i grada Siska, zbog zagađivanja, presudio u korist grada:
"Državno službeno vijeće nije donijelo odluku da se neću ponovno imenovati sudcem zbog toga što sam donio presudu protiv INA-e, to nigdje ne piše, ali je činjenica, da mi se, nakon što sam donio presudu protiv INA-e, život i rad kao suca promijenio i postao je doslovce nepodnošljiv iz dana u dan. Ispoljavao se kroz nevjerojatne oblike mobinga, koji su ponekada imali i neljudske razmjere. Danas sam u mirovini jer ne mogu dobiti posao u Hrvatskoj i dobivam mirovinu 2.050 kuna."
Svi naši sugovornici nazivaju licemjernima javne aktualne pozive hrvatske vlade građanima da prijavljuju korupciju, tvrde da je to samo zbog pritiska međunarodne zajednice zbog koje se ponekada toj gadnoj hobotnici u hrvatskom društvu i otkine poneki krak, ali za glavu nema političke volje.
Nezavisni saborski zastupnik, Dragutin Lesar:
"Licemjerni su pozivi države da građani treba da prijavljuju sumnje na korupciju i mito jer nema efikasnih mehanizama njihovih zaštita. U svim poznatim slučajevima to je završilo tako da su oni dobili otkaz."
Bivša ministrica pravosuđa i SDP-ova saborska zastupnica, Ingrid Antičević Marinović, smatra da je Matijaševićevo sprovođenje vrlo jasna poruka svima koji se usude prijaviti:
Običnim ljudima, koji su ukazali na korupciju, život je pretvoren u pakao. Umjesto da se provjerava ono na što su oni ukazali, čitav represivni sustav uperio se protiv njih.
Antičević tvrdi da se položaj zviždača i zakonski pogoršao:
"Položaj zviždača se do te mjere pogoršao da on mora pred sudom dokazivati da je netko kriv. Nije uloga zviždača da bude sudac, nego da ukazuje na opravdane sumnje."
Predsjednica nevladine udruge Zviždač, Vesna Balenović, koja je prije devet godina ukazala na milijunski kriminal u INA-i, i zbog toga odmah dobila otkaz, stigla je u višegodišnjoj kalvariji i borbi i do Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koji je prije nekoliko mjeseci predložio hrvatskoj Vladi da se s Balenović nagodi. Rok je istekao prije dva dana, a Balenović tvrdi da se ministar pravosuđa, svojom "besramnom" ponudom, naprosto narugao postupku mirenja, obezvrijedio ga i podcijenio:
"Imovina moje obitelji 2001. godine, koju smo kompletnu rasprodali, da bi mogli živjeti, je bila oko pola miliona eura. S tim da imovinu nismo prodavali po tržišnim cijenama, nego za onoliko koliko je tko nudio. I stan i brod i auto - sve je to otišlo. Ministar Šimonović, valjda i cijela Vlada, su pribjegli lukavstvu, pa su rekli da se ta odšteta može kretati između 5.000 do 15.000 eura. To je po njima pošteno."
Državno je odvjetništvo u INA-i, još 2004. godine, utvrdilo kriminal i odgovorne o kojem je Vesna Balenović prva progovorila. Unatoč tome nije vraćena na svoje radno mjesto i njezina agonija se nastavlja jer će se, kaže, Sudu u Strasbourgu žaliti na ponižavajuću Vladinu ponudu, a to znači, za nju i njezinu obitelj, još godine i godine sudskih postupaka:
"U biti, rekla bih da je to jedna pedagoška mjera za one koji se usude u Hrvatskoj ukazati i dokazati korupciju, da se mogu pozdraviti sa životom, da su svojoj obitelji i sebi priskrbili jednu Golgotu, jedan nečuven progon. U kući nemam 100 kuna. Tražim neki kredit i zalažem jedan lokal koji mi nosi 500 eura mjesečno i pekaru. Sve sam prodala osim toga. Nemam u kući 100 kuna. Djeca će se probuditi i pitati - Mama, što ima za jesti. Imala sam 15.000 kuna u INA-i, ali devet godina ne raditi...!"
I bivši sudac Prekršajnog suda u Sisku, Tonči Majica, tvrdi da mu se život pretvorio u pakao, nakon što je u sporu INA-e i grada Siska, zbog zagađivanja, presudio u korist grada:
"Državno službeno vijeće nije donijelo odluku da se neću ponovno imenovati sudcem zbog toga što sam donio presudu protiv INA-e, to nigdje ne piše, ali je činjenica, da mi se, nakon što sam donio presudu protiv INA-e, život i rad kao suca promijenio i postao je doslovce nepodnošljiv iz dana u dan. Ispoljavao se kroz nevjerojatne oblike mobinga, koji su ponekada imali i neljudske razmjere. Danas sam u mirovini jer ne mogu dobiti posao u Hrvatskoj i dobivam mirovinu 2.050 kuna."
Svi naši sugovornici nazivaju licemjernima javne aktualne pozive hrvatske vlade građanima da prijavljuju korupciju, tvrde da je to samo zbog pritiska međunarodne zajednice zbog koje se ponekada toj gadnoj hobotnici u hrvatskom društvu i otkine poneki krak, ali za glavu nema političke volje.
Nezavisni saborski zastupnik, Dragutin Lesar:
"Licemjerni su pozivi države da građani treba da prijavljuju sumnje na korupciju i mito jer nema efikasnih mehanizama njihovih zaštita. U svim poznatim slučajevima to je završilo tako da su oni dobili otkaz."
