Nema efikasnog suzbijanja rada na crno i sive ekonomije uopće bez izlaska iz krize i gospodarskog oporavka, poručuje znanost. Broj ulovljenih u radu "na crno" mjeri se po statistikama inspektora u stotinama, a sindikati upozoravaju da je stvarna situacija dijametralno drugačija.
Oko osam posto zaposlenih u Hrvatskoj, dio plaće ili cijelu mjesečnu plaću, prima "na crno", govore europski podaci za 2013. godinu. Kada je prošla godina proglašena godinom borbe protiv rada "na crno" u Hrvatskoj, upozoravalo se da je država zbog rada na crno i utaja u protekloj deceniji izgubila više od 40 milijardi kuna (oko 5,3 milijarde eura) doprinosa.
"Najviše slučajeva rada 'na crno' zabilježeno je u protekloj godini u ugostiteljstvu, trgovini i građevinarstvu", kaže Ilija Tadić, ravnatelj Inspektorata rada u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.
Po njegovoj ocjeni, niz donesenih mjera i rad njegovih inspektora donose rezultate.
"Usporedbom podataka za 2014. godinu i prosječnih godišnjih podataka za razdoblje od 2011. do 2013., proizlazi da je broj zatečenih radnika, ilegalno zaposlenih kod poslodavaca u 2014. godini, bio manji nego što je to bio prosjek prethodnih godina u razdoblju koje sam spomenuo", navodi Tadić.
U prošloj godini inspektori su "ulovili" 774 neprijavljena radnika sa hrvatskim državljanstvom, i 93 neprijavljena stranca, dok je prosjek za prethodne tri godine bio 1.121 hrvatski državljanin "ulovljen" u radu "na crno" i 388 neprijavljenih stranaca godišnje.
Uzroci smanjenja su ozakonjenje sezonskog rada u poljoprivredi, obaveza momentalnog prijavljivanja novozaposlenog radnika na mirovinsko osiguranje, zakonsko omogućavanje dodatnog rada umirovljenicima i već zaposlenima, fleksibilizacija radnog vremena i tako dalje.
U slučaju pronalaženja radnika "na crno", slijedi "pečaćenje", odnosno zatvaranje biznisa na 15 dana, ili na 30 dana, ako se radi o recidivi ili zatečenim stranim državljanima i prekršajna prijava. Ali, "pečaćenje" se može i izbjeći, kaže Tadić.
"Poslodavci imaju mogućnost iskupiti se od pečaćenja poslovnih prostorija na način da za svakog, od nezakonito zaposlenog radnika ili stranca, uplati u državni proračun po 30.000 kuna", ističe Tadić.
U Savezu samostalnih sindikata Hrvatske - nasuprot ocjeni državnih institucija - procjenjuju da se proširenost rada "na crno" nije bitnije smanjila od početka krize.
Naime, po kriterijima te sindikalne središnjice, rad "na crno" nije samo neprijavljeni rad.
"Smatramo da je rad 'na crno' i neplaćeni rad, a to je kada radnik radi prekovremeno ili u dane blagdana, a taj rad mu nije adekvatno plaćen. Borimo se svim sredstvima, koja su nam na raspolaganju. Takvi pojavni oblici su najštetniji i najpogubniji za zdravlje radnika, za njihovu egzistenciju, za mirovinski i zdravstveni sustav Republike Hrvatske, a konačno i za sam proračun", kaže Gordana Palajsa, izvršna tajnica za radno i socijalno pravo u toj sindikalnoj središnjici.
Ona ne raspolaže podacima, ali brojke su zasigurno mnogo bliže onim postocima sa početka našeg teksta, dakle radi se zasigurno o desecima tisuća, a ne o stotinama slučajeva, kakve podatke ima inspektorat.
Znanost poručuje da - kada se radi o svim segmentima sive ekonomije, pa i o radu "na crno", treba rješavati uzroke, a ne posljedice.
"Uzroci poboljšanja kvalitete pružanja javnih dobara, smanjivanje neučinkovitosti i bolja pozornost kontrole javnih sredstava, ublažavanje razne nepotrebne regulative i kompliciranog poslovanja i konačno, smanjivanje poreza", pojašnjava Predrag Pejaković, znanstveni savjetnik u zagrebačkom Institutu za javne financije.
Najbolji lijek za smanjivanje sive ekonomije i rada "na crno" je izlazak iz krize i gospodarski oporavak, poručuje znanost. Rad "na crno", ili domaćim rječnikom rečeno "rad u fušu" nije tema o kojoj se razgovara s nepoznatima.
