Ekonomska situacija je glavni uzrok što veliki broj mladih živi s roditeljima i nakon završetka školovanja, pa i nakon tridesete. Odgađanje odluke o samostalnom životu, stvaranju obitelji i djeci, počelo se već osjećati na negativnim demografskim trendovima, ali vatrogasne mjere, poput jednokratne novčane pomoći za svaku novorođenu bebu, neće imati nekih rezultata, kažu naši sugovornici.
U Hrvatskoj je vrlo izražen trend produženog stanovanja s roditeljima. Dio razloga za to leži u pripadnosti mediteranskom kulturnom krugu, gdje su i obiteljske veze čvršće, nego u drugim dijelovima Europe. Ali, glavni uzrok je u racionalnoj odluci mladih da ne odlaze od kuće dok ne ostvare pretpostavke za život – stalni posao i krov nad glavom.
Prema najnovijem istraživanju, na uzorku mladih od 15 do 29 godina otprije tri godine, njih preko tri četvrtine živi sa roditeljima. Gotovo svi srednjoškolci žive sa roditeljima, a osamostaljuju se oni preko 25, ali – ne svi.
U prvom redu je brak onaj "okidač" kada pokušaju otići od kuće, ali istraživanje pokazuje da čak četvrtinu onih, iz te populacije koji su u braku, i dalje živi s roditeljima.
"Sa tim opada broj onih koji sklapaju brak. Nešto raste broj onih koji žive u izvanbračnoj zajednici, ali to je sve u skladu sa onim što smo rekli, da se sve više odlaže preuzimanje trajnih društvenih uloga, pa tako i obiteljske. Naravno da se odlaže i rađanje djece i štošta drugo", kaže za RSE Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica u zagrebačkom Institutu za društvena istraživanja.
"Radi se o tome da će sadašnje generacija mladih još teže dolaziti do vlastitog stambenog prostora, upravo zbog ovog rada na određeno vrijeme. Oni nemaju kreditnu sposobnost i ne mogu uletjeti u kredite. To je začarani krug."
Odlaže se odluka da se sve to napravi jer nedostaju racionalne pretpostavke za to, kaže naša sugovornica: "Pretpostavka za osamostaljivanje iz roditeljskog doma i stvaranje vlastite obitelji su dvije temeljne. Jedna je stalni posao, izvor prihoda za život. Druga je vlastiti stambeni prostor. Po mom sudu se mladi ponašaju racionalno. Šta je sada problem? Mladi uporno odgovaraju da ostaju duže u roditeljskom domu jer si financijski ne mogu priuštiti da se odsele. Drugi razlog je da pokušavaju štedjeti, da bi to jednog dana mogli. Radi se o tome da će sadašnje generacija mladih još teže dolaziti do vlastitog stambenog prostora, upravo zbog ovog rada na određeno vrijeme. Oni nemaju kreditnu sposobnost i ne mogu uletjeti u kredite. To je začarani krug".
Dulji ostanak u roditeljskom domu karakterističan je za sve države mediteranskog kruga – Italiju, Španjolsku, Grčku, Portugal, Hrvatsku, ali i tu kriza ostavlja traga.
"Za mediteranske zemlje je bilo karakteristično i prije da mladi ostaju dulje u roditeljskom domu jer su i obiteljske veze čvršće, druga je kultura. Međutim, ono što je nama važno je da su ova naša istraživanja, kada usporedite 2004. i 2013. godinu, pokazala da se proces osamostaljivanja usporava i da još veći broj mladih ostaje kod roditelja. Što po mom sudu možemo dovesti u izravnu vezu sa krizom", ocjenjuje Vlasta Ilišin.
Odgađanje odluke o samostalnom životu, stvaranju obitelji i djeci već se počelo drastično osjećati na negativnim demografskim trendovima. Jedno od najglasnijih predizbornih obećanja koalicije stranaka desnog centra i desnice, okupljenih oko HDZ-a, bilo je i 1.000 eura bespovratno za svako novorođeno dijete. Naša sugovornica je prilično skeptična.
"Negativni demografski trendovi nisu od ove krize i oni su jedan od obola modernizaciji, kao i u većini drugih europskih država. Ako se to uzme u obzir, mjere populacijske politike moraju biti sinhronizirane, dugotrajne i široko postavljene. Nužna je i promjena cijele društvene klime – od socioekonomskog područja nadalje. Ali sasvim sigurno, dok nema razvoja društva, da se mladi mogu zaposliti na sigurnijim poslovima, da mogu planirati svoju budućnost kao relativno stabilnu, teško je očekivati da će se opredijeliti za to da onog trenutka, kada diplomiraju ili čak i prije toga, da se odluče zasnovati vlastitu obitelj i rađati djecu. Oni moraju imati niz ekonomskih, materijalnih pretpostavki. U tom kontekstu jedna ovakva paušalna mjera, jednokratna, za rođenje djeteta ovoliko ili onoliko novca, može promijeniti jako malo", ističe Ilišin.
Naši sugovornici i sugovornice prešli su tridesetu, žive s roditeljima i svjesni su situacije u kojoj se nalaze.
"Ne živim solo zato što si ne mogu priuštiti svoj stan. Od plaće koju imam ne mogu kupiti stan. Mogla bih dići i plaćati taj kredit, ali ne bih imala dovoljno za ostale troškove koji prate samostalan život, recimo hrana", kaže nam jedna djevojka, njen prijatelj dodaje: "Imam 33 godine. Po zanimanju sam ekonomist, računovođa. Glavni razlog su novci, dugotrajna nezaposlenost i onda roditelji ulaze u kredite, koji se danas, kada ja radim, moraju podmirivati. Kada riješim te neke dugove, ja sam sposoban otići, sebe financirati, imam dovoljne prihode da bih to mogao, ali sada sam u situaciji da nisam to u stanju napraviti. Za godinu ili dvije će to biti moguće, a to da će država pomoći, od tog ništa nema".
