Protekli tjedan na Haškom sudu tužiteljstvo je tijekom završnih riječi u postupku zatražilo doživotne kazne zatvora za Miću Stanišića, prvog ministra policije bosanskih Srba, te Stojana Župljanina, bivšeg načelnika Centra sigurnosnih službi (CSB) Banja Luka - zbog zločina policijskih snaga protiv građana hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.
S druge strane, njihovi timovi obrane zatražili su oslobađajuće presude za svoje klijente prebacujući zapovjednu odgovornost za zločine srpskih policijskih snaga u Bosni i Hercegovini na lokalne vlasti i paravojne formacije.
„I Stanišić i Župljanin su igrali svoje uloge u udruženom zločinačkom poduhvatu.“, izjavila je tužiteljica Joanna Korner opisujući optužene kao glavne karike u izvršavanju strateških ciljeva političkog vodstva bosanskih Srba. Drugim riječima, etničkog razdvajanja od građana druge dvije nacionalnosti putem sile 1992. godine - kako bi se preuzela vlast u brojnim bosanskohercegovačkim općinama. Riječima sudske prevoditeljice:
„Časni sude, pothvatu je bio cilj prisilno premještanje nesrba sa teritorija srspke države i mi smatramo da je to potpuno jasno. I kad ne bi postojali nikakvi drugi dokazi, samo činjenica da postoji šest strateških ciljeva govori u prilog tome.“
Tužiteljstvo je u završnim riječima osporavalo obranu Stanišića i Župljanina - da nisu znali što se događa na terenu u vezi sa brojnim i rasprostranjenim zločinima zbog nedovoljne komunikacije sa podređenima.
Također, tužiteljica Korner je odbacila prebacivanje odgovornosti optuženih za zločine policijskih jedinica na krizne štabove srpskih vlasti koji su upravljali lokalnom zajednicom, te na Vojsku Republike Srpske koja je potčinjavala policiju u vojnim operacijama:
„Mi kažemo da je nezamislivo da je osoba koja je bila ne čelu MUP-a, a koja je bila pripadnik SDS-a, iako se to niječe, koja je bila pripadnik vlade u sjeni već od decembra 1991., dakle koja je bila na čelu policije, bila nekakvo nevino sredstvo koju su upotrijebili makijavelistički raspoloženi vođe bosanskih Srba.“
Tužiteljstvo je kao obrasce zločina u koje je policija bila umiješana spomenulo pogubljenje oko 200 Bošnjaka na Korićanskim stijenama, te zatočavanje i zlostavljanje u brojnim logorima, primjerice u Manjači.
Tijekom završnih riječi timovi obrane su poricali odgovornost svojih klijenata za zločine u 20 općina diljem Bosne i Hercegovine. Stanišićev branitelj Slobodan Zečević ustvrdio je da udruženi zločinački poduhvat nije postojao, te da su se sporni zločini dogodili u kontekstu raspada Jugoslavije, što, prema njemu, tužiteljstvo nije uzelo u obzir:
„Ako bi bila tačna trdnja tužilaštva da je MUP hijerarhijska struktura i da navodno postoji jasan obrazac ponašanja u vezi preuzimanja opština, kako je onda moguće, pitam, da nema nijedne jedine naredbe ili instrukcije od RS MUP-a u tom smislu?“
Suđenje za zločine nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na početku rata počelo je u rujnu 2009. godine. Raspravno sudsko vijeće je saslušalo 147 svjedoka, od čega je tužiteljstvo izvelo njih 127, timovi obrane Stanišića i Župljanina 17, a suci tri. Prvostupanjska presuda se može, prema dosadašnjoj praksi, očekivati u roku od 10 mjeseci.
S druge strane, njihovi timovi obrane zatražili su oslobađajuće presude za svoje klijente prebacujući zapovjednu odgovornost za zločine srpskih policijskih snaga u Bosni i Hercegovini na lokalne vlasti i paravojne formacije.
„I Stanišić i Župljanin su igrali svoje uloge u udruženom zločinačkom poduhvatu.“, izjavila je tužiteljica Joanna Korner opisujući optužene kao glavne karike u izvršavanju strateških ciljeva političkog vodstva bosanskih Srba. Drugim riječima, etničkog razdvajanja od građana druge dvije nacionalnosti putem sile 1992. godine - kako bi se preuzela vlast u brojnim bosanskohercegovačkim općinama. Riječima sudske prevoditeljice:
„Časni sude, pothvatu je bio cilj prisilno premještanje nesrba sa teritorija srspke države i mi smatramo da je to potpuno jasno. I kad ne bi postojali nikakvi drugi dokazi, samo činjenica da postoji šest strateških ciljeva govori u prilog tome.“
Tužiteljstvo je u završnim riječima osporavalo obranu Stanišića i Župljanina - da nisu znali što se događa na terenu u vezi sa brojnim i rasprostranjenim zločinima zbog nedovoljne komunikacije sa podređenima.
Također, tužiteljica Korner je odbacila prebacivanje odgovornosti optuženih za zločine policijskih jedinica na krizne štabove srpskih vlasti koji su upravljali lokalnom zajednicom, te na Vojsku Republike Srpske koja je potčinjavala policiju u vojnim operacijama:
„Mi kažemo da je nezamislivo da je osoba koja je bila ne čelu MUP-a, a koja je bila pripadnik SDS-a, iako se to niječe, koja je bila pripadnik vlade u sjeni već od decembra 1991., dakle koja je bila na čelu policije, bila nekakvo nevino sredstvo koju su upotrijebili makijavelistički raspoloženi vođe bosanskih Srba.“
Tužiteljstvo je kao obrasce zločina u koje je policija bila umiješana spomenulo pogubljenje oko 200 Bošnjaka na Korićanskim stijenama, te zatočavanje i zlostavljanje u brojnim logorima, primjerice u Manjači.
Tijekom završnih riječi timovi obrane su poricali odgovornost svojih klijenata za zločine u 20 općina diljem Bosne i Hercegovine. Stanišićev branitelj Slobodan Zečević ustvrdio je da udruženi zločinački poduhvat nije postojao, te da su se sporni zločini dogodili u kontekstu raspada Jugoslavije, što, prema njemu, tužiteljstvo nije uzelo u obzir:
„Ako bi bila tačna trdnja tužilaštva da je MUP hijerarhijska struktura i da navodno postoji jasan obrazac ponašanja u vezi preuzimanja opština, kako je onda moguće, pitam, da nema nijedne jedine naredbe ili instrukcije od RS MUP-a u tom smislu?“
Suđenje za zločine nad civilima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti na početku rata počelo je u rujnu 2009. godine. Raspravno sudsko vijeće je saslušalo 147 svjedoka, od čega je tužiteljstvo izvelo njih 127, timovi obrane Stanišića i Župljanina 17, a suci tri. Prvostupanjska presuda se može, prema dosadašnjoj praksi, očekivati u roku od 10 mjeseci.
