U Bosni i Hercegovini su nezadovoljni svi - i mladi i stari. Nebitno imaju li posao ili nemaju, da li su penzioneri, studenti ili srednjoškolci. I sve to zbog toga što nemaju novca. To ih deprimira ne samo na društvenom, već i privatnom planu. No, malo ko od naših sagovornika ima recept kako stvari promijenti na bolje, niti imaju rješenje da život poboljšaju.
Bosanskohercegovačke vlasti imaju najmanju podršku svog stanovništva u svijetu, barem tako pokazuje anketa američke istraživačke agencije Galup. Samo osam posto ovdašnjih građana podržava vlasti i njene vođe. A nezadovoljni su svi - i mladi i stari. Glavni razlog njihovog nezadovoljstva, kako kažu Dobojlije, je neimaština u kojoj žive:
Prema istom istraživanju, čak 91 posto stanovništva u BiH smatra da je korupcija najraširenija među vlastima, a nezaposlenost najveća u regiji. U ovoj zemlji, kako nam kažu Mostarci i Sarajlije, sa diplomom, a bez stranačkih i rodbinski veza, posao nije moguće dobiti:
U Bosni i Hercegovini su nezadovoljni i oni koji posao imaju, jer od prosječne plate od 400 eura se živjeti ne može. Brčanka i Tuzlak o tome kažu:
Osim nezaposlenosti, istraživanje Galupa je pokazalo i da su veliki problemi u BiH i duboke etničke tenzije koje su prisutne i dvije decenije nakon rata, gdje se ne samo vlasti i mediji nego i škole razdvajaju na osnovu etničke pripadnosti. U Doboju i Mostaru to ovako komentarišu:
Stanje u bosanskohercegovačkom društvu neminovno utiče i na privatne živote stanovnika. Ovdašnji građani kažu da je besparica uzrok svemu, pa i tome:
Malo ko od naših sagovornika ima recept kako stvari promijeniti na bolje. Osim konstatacije stanja, privatnog, društvenog ili političkog, malo ko nudi rješenje. Neki od odgovora koje smo zabilježili u Doboju, Tuzli, Mostari, Brčkom i Sarajevu tome svjedoče:
Slušajući nezadovoljne bosanskohercegovačke građane, čovjek ne može da se ne zapita - zbog čega onda ne mijenjaju stvari sa mrtve tačke i kako je moguće da na svakim izborima glasove daju upravo onima koji su ih i doveli do toga. Ali, to je, ipak, neka druga priča.
