Većina đaka u Crnoj Gori pored redovne nastave uzima i dodatne privatne časove - postavlja se pitanje da li je problem u teškom i obimnom gradivu, nedovoljnoj posvećenosti prosvjetnih radnika, prezauzetim ili ambicioznim roditeljima -kako god, većina roditelja na privatne časove troši enormne sume novca, a djeca silno slobodno vrijeme. Stručnjaci upozoravaju da nam se nastava iselila iz škola i da realizuje se “po kućama”, a školski sistem nema uvid šta se tamo dešava...
Privatne časove pored srednjoškolaca i starijih osnovaca uzimaju sve mlađa djeca, a nerijetko se u štampi nailazi na oglase sljedeće sadržine: "Spremam djecu od prvog do trećeg razreda osnovne škole". Pored časova stranog jezika, djeca najčešće idu na časove iz matematike. Stariji đaci se pripremaju iz hemije, fizike i stranog jezika i to najčešće pred kontrolni i pismeni zadatak ali i redovno - po dva ili tri puta nedjeljno za "povoljnih" 30 do 60 eura mjesečno, po predmetu.
Oglasni prostor u štampi i na internetu je prepun oglasa onih koji drže privatne časove, pa smo pozvali jednog od njih da za mlađeg osnovca ugovorimo časove iz matematike.
RSE: Da li pratite školski program ?
Profesor matematike: Znate kako, ja u principu radim ono što učeniku treba. Svakako moram da pratim plan. Sad neko radi, ne znam, trougao, a neko radi sabiranje. Sve zavisi od nastavnika koji im predaje ali uglavnom po školskoj svesci, tako radim.
RSE: Da li ste vi diplomirani matematičar i koliko košta čas?
Profesor matematike: Ja sam master matematičar. Cijena je 10 eura po času.
Ne postoje zvanični podaci o rasprostranjenosti i vrsti privatne nastave u Crnoj Gori, a iz ministarstva prosvjete nijesmo uspjeli dobiti odgovor na pitanje kako nadležni u Ministarstvu objašnjavaju činjenicu da sve više učenika, ali i sve mađi đaci idu na privatne časove, te ko je zakazao u obrzovnom sistemu?
Uskraćeni za mišljenje nadležnih odgovor smo potražili od stručnjaka - koji ocjenjuju da "sve više učenika uzima privatne časove". Psiholog Zorica Minić smatra da "krivicu za ovaj problem snose svi".
"Krenuću najprije naravno, od onih koje najčešće krive, a to su učenici. Mnogo im je lakše na takav način da se spremaju, na privatnim časovima. Mislim da oni mogu u školi naučiti mnogo više nego što to sada rade ali im je jednostavno komfornije ovako. Što se tiče roditelja, čini mi se, da oni svoju nekad ambiciju, nekad prezauzetost, nekad nedovoljnu informisanost ‘liječe’ time što umiruju savjest plaćajući privatne časove - to je nekako, postalo vrlo moderno. S druge strane, jedan dio odgovornosti snose i nastavnici i škola. Jer teško mi je da razumijem kako nastavnik nije toliko uspješan u redovnoj nastavi u školi, a isti taj nastavnik je na privatnim instrukcijama jako uspješan i uspjeva djecu naučiti. Zašto prosto iste metode ne primjeni i u školi?", pita se Minić i odgovora: "Vjerovatno zato što ima previše učenika, a premalo vremena, preobiman program ili neadekvatan udžbenik. Ali mi se čini da je to problem kojim treba zaista, da se pozabave i u Udruženju roditelja, a prije svega u ministarstvu prosvjete."
Roditelji koji izdvajaju sve više novca za privatne časove ali i vremena jer vode djecu sa jednog na drugi privatni čas -za ovaj problem krive nastavni kadar u školama. Nikola, otac dva osnovca, kaže:
"Nastavno osoblje ne objašnjava dovoljno djeci da bi djeca to shvatila na časovima nego su roditelji primorani da plaćaju privatne časove da bi djeca to shvatila.”
RSE: Koliko novca izdvajate djeci mjesečno za privatne časove?
Nikola: Za engleski, matematiku i fiziku. Računajte da su mjesečno neka imaju po dva ili tri kontrolna, znači za svaki kontrolni morate dijete spremiti kod privatnog nastavnika. Nešto ima tu jer uglavnom svaki profesor koji privatno daje časove on tačno zna koji profesor kakve zadatke traži u školi, samo su izmijenjene cifre.
Motivi za uzimanje privatnih časova su razni, a cijene variraju od profesora do profesora ali i od toga - da li je individualna ili grupna nastava i kreću se od 5 do 12 eura po času.
I dok roditelji izdvajaju sve više novca za privatne časove - postavlja se pitanje: Da li je masovnost pohađanja privatnih časova, pored redovne nastave, sistemski problem u Crnoj Gori?
Psiholog Zorica Minić kaže: "Čini mi se, ponekad, da nam se škola preselila i da se dešava po kućama umjesto da se uči u učionici kao što je to nekad bilo. Imam utisak da je toliki broj privatnih časova postao opasnost i po obrazovni sistem zato što se školovanje nekako prepustilo pojedincima koji bez kontrole i uvida države obučavaju mlade kadrove."
