Predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH Mirhunisa Zukić za Zašto komentariše razloge zbog kojih povratak prognanih i raseljenih u BiH ni 22 godine od kraja rata nije proveden u potpunosti.
- Aneks 7 bez provedbe
Uzrok tome što povratak još nije završen je prije svega to što je Dejtonski sporazum napisan van granica BiH i nametnut. Kao ozbiljan dokument potpisale su ga Srbija, Hrvatska i BiH - i da će on u potpunosti, u svim segmentima i aneksima, biti proveden. Aneks 7 jeste dao mogućnost dostojanstvenog povratka, sa svim segmentima koji ga prate, zapošljavanjem, rekonstrukcijom i tako dalje. I, naravno, naknadom štete.
Od početka implementacije Aneksa 7, 1996. godine, on se nije ozbiljno u takvom obliku u kakvom je nametnut i napisan, realizovao. Dakle, vrlo se segmentarno bavilo implementacijom Aneksa 7. Zanemarila se potpuno i ta mogućnost - naknada štete, a s druge strane data je mogućnost za otvoren povratak. Nije proveden dostojanstven i otvoren povratak, kako on garantuje i kako piše, nego se desio spontani povratak. To znači da zemlje potpisnice i sama BiH, pa ni međunarodna zajednica, nisu išle u pravcu rješavanja tog načina implementacije, nego je išlo ovako.
I mi danas, nakon 22 godine, kažemo: ljudi žive bez električne energije, imamo oko 98.000 raseljenih osoba koje još nisu dobile krov nad glavom, čija je imovina uništena. Imamo sve manjkavosti koje su garantovane a to je zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita i niz drugih stvari koje ta revidirana strategija povratka koja je trebalo da popravi malo Aneks 7, ona je 2010 donesena u Parlamentarnoj skupštini. Od tada do danas jedino što smo imali donatorsku konferenciju koja nam je dala sredstva i jedino što smo se zadužili kao država da rješavamo probleme.
- Politike i malverzacije
Postojanje kolektivnih centara u BiH je sramna slika politike. Jako veliki broj donatorskih konferencija je održan da se riješi problem povratka. Mi smo, kao nevladina organizacija, pokušavali da lobiramo, da se kolektivni centri nađu u prioritetu, ali nisu. Tu ima razlih politika, raznih malverzacija.
Posljedica je da imamo više od 121 kolektivni centar i da se država BiH zadužila da entiteti i Distrikt Brčko implementiraju taj kredit koji će pomoći da se do 2020. godine završi taj proces zatvaranja kolektivnih centara i da se ljudima iznađe mogućnost za stanovanje, ali ne i povratak u njihove domove. Mnogi od tih ljudi će se integrisati u mjesta gdje sad žive, dobiće neke socijalne stanove. Tako da je to sad jedna druga modifikacija koja apsolutno ne postoji u Aneksu 7.
- Nevolja svima ista
Obilazeći 53 općine, socijalno ugrožene, našli smo ljude, preko par hiljada povratnika i raseljenih osoba, i zaista zajedničko za sve te ljude je nepoštivanje ljudskih prava. Dakle, nebitno je je li Bošnjak, Srbin, Hrvat, Rom ili neko drugi. Nebitno je, ljudi su u nevolji i ljudima je jako teško. Neko ima krov nad glavom, ali nema sve druge segmente.
Primjera radi, znamo da je Republika Srpska finansirala gradnju naselja za te ljude da se ne vrate u Federaciju i dala im je kuće, ali bez mogućnosti zapošljavanja i svih drugih segmenata. Povratnici su čak u povoljnom položaju jer imaju zemlju i mogu živjeti od svog rada, a te raseljene osobe koje žive sad u Višegradu, Zvorniku i tako dalje, oni nemaju tu mogućnost. I recimo takozvana bobanova, šuškova sela, samo što oni imaju komunikaciju sa Hrvatskom, pa mogu da odu, rade i vrate se.
Prema tome, ta nevolja nema naciju.
Facebook Forum