Kritika zakonskih rješenja za Vojsku i odbranu

Poslanik Socijaldemokratske partije i član Odbora za bezbjednost i odbranu Borislav Banović, analizirajući predložena zakonska rješenja, ocijenio je da je riječ o dobroj normativnoj osnovi za razvoj sistema odbrane, ali je iznio i nekoliko rezervi u pogledu dvije važne oblasti. Banović smatra da ponuđeno rješenje „da ministar odbrane istovremeno rukovodi i službom bezbijednosti u vojsci, neposredno daje zadatke i usmjerava rad operativaca ove službe" dijelom se kosi sa dva principa u demokratskom funkcionisanju sistema bezbijednosti, principom demokratske i civilne kontrole i jasno pozicionirane političke odgovornosti“.

I penzionisani general Blagoje Grahovac, smatra da su opravdane rezerve koje je u pogledu rješenja rukovođenja Vojnom bezbijednosnom službom iznio Banović. Prijedlog je takav da se na mala vrata ubacuje jedna institucija koja je izvan državnog sistema, ocjenjuje general Grahovac:

"Samo sa tih nekoliko članova se formira Obavještajno-bezbjednosna služba u vojsci kojoj se daju sve ingerencije i ovlašćenja kao što ima Agencija za nacionalnu bezbijednost, a problem je u tome što nije pod kontrolom državnih institucija i nije zasnovana na Zakonu o službama kao što je to potrebno uraditi za sve službe, što znači da se njoj daju ovlašćenja i ingerencije, a to se ne temelji na zakonu, nad njom nema niko kontrolu, njome upravlja ministar odbrane, što znači da je to pravni fantom. Ili bolje rečeno, rješenje koje smo, na žalost, imali priliku vidjeti na prostorima bivše Jugoslavije, u nekom ranijem dobu i koje je skupo koštalo i države i narode na ovim prostorima."

Druga primjedba odnosi se na nadležnosti Vrhovnog savjeta odbrane. S obzirom na značaj i ulogu koje ovo tijelo ima po Ustavu trebalo je u zakonima bliže razraditi neke njegove nadležnosti, a da se to ne ostavlja na podzakonske akte ili poslovnik, ukazao je Borislav Banović. I general Grahovac dijeli mišljenje da nijesu precizirane nadležnosti Vrhovnog savjeta odbrane:

"Kada se nekome daju ovlašćenja potrebno mu je i propisati kako konzumira i crpi ta ovlašćenja da ne bi kojim slučajem izašao iz ovlašćenja. Pošto je dosadašnjim regulacijama Ustav u načelu, a u zakonima neprecizno propisano koja su to ovlašćenja Vrhovnog savjata odbrane sigurno je da je potrebno i to doraditi i Vrhovnom savjetu odbrane kao i svakom drugom nivou komandovanja u vojsci propisati ovlašćenja."

Od članova skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu uspjeli smo dobiti samo Velizara Kaluđerovića iz Socijalističke narodne partije koji se takođe protivi navedenim zakonskim rješenjima. Prije svega zato što smatra da je Crnoj Gori nepotrebna Vojno-obavještajna i kontraobavještajna služba:

"Crna Gora je vojsku svela na nivo kada se gotovo može govoriti da nema vojske, pa je potpuno deplasirano govoriti o obavještajnim, kontraobavještajnim i bezbjednosnim poslovima u vojsci. Drugo, nudi se pozicija za ministra odbrane gotovo istovjetna kao što je pozicija direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost i to je direktno sadržano u stavu 3 člana 41A predloga zakona i konačno - Crna Gora apsolutno nema potrebu da ima dvije tajne policijske službe, odnosno dvije agencije, dvije organizacije koje se bave na specifičan način poslovima zaštite državne bezbjednosti, prema tome, ako imamo Agenciju za nacionalnu bezbjednost mislim da apsolutno nije neophodno da je imamo u okviru vojno bezbjednosnih struktura."