Podgorički paroh, magistar Velibor Džomić, prvo je iznio primjedbe da je zakon zapravo sublimat sličnih zakonskih rješenja iz država regiona i potpuno neprimjenjiv na Crnu Goru, kako zbog glomaznosti tako i velikih novčanih sredstava predviđenih za njegovu primjenu. Džomić dodaje:
"Reći ću samo da je veoma loše uređena spomenička renta. U Crnoj Gori svetinje nisu zaštićene na adekvatan način, one mogu da se upotrebljavaju u razne promotivne i reklamne svrhe bez velikih ograničenja, zatim, izbegnuta je obaveza države da, što je srž odnosa između crkava, verskih zajednica, vlasnika kulturnih dobara i države u pogledu nadoknade za ograničenje prava svojine, koji je suština toga odnosa između države, kulturnog dobra i njenog vlasnika."
Magistar Džomić je onda preciznije pojasnio zašto je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori jedina vjerska zajednica kojoj ovaj zakon ne odgovara:
"Da se ovakav nacrt zakona naslanja na jednu ideološko politikantsku analizu, kako sam je nazvao, veoma neprofesionalnu u mnogim segmentima koja je nazvana Izveštaj o stanju spomeničkog fonda u Crnoj Gori."
Riječ je o izvještaju Ministarstva kulture iz 2006. godine u kojem je navedeno da je od oko 600 sakralnih objekata u Crnoj Gori njih 68 odsto devastirano a većinom njih gazduje Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Da je to tako, ne spore ni u Ministarstvu kulture. A prema sadašnjim proračunima za obnovu je potrebno oko 250 miliona eura, kaže Danica Nikolić, portparol Ministarstva:
"Pri tom, rješenje o osnivanju Uprave za kulturna dobra zaista podiže taj posao na najviši državni nivo, ta uprava će biti u rangu sa Upravom za porez, Upravnom carina i kada to uporedite onda vam postaje jasnije koliko će se država u budućnosti brinuti o kulturnoj baštini u Crnoj Gori."
Nikolić nam je potvrdila da se na ovo ključno, zakonsko rješenje nije žalio niko izuzev Mitropolije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Na pitanje da li to znači da se formiranjem ove nove institucije ubuduće onemogućava svako izvođenje radova na zaštićenim kulturnim dobrima, kako je to do sada činila Mitropolija, Nikolić odgovara:
"To se apsolutno podrazumijeva. Zakon se ne odnosi samo na Srpsku pravoslavnu crkvu nego se odnosi na sve druge vjerske zajednice u Crnoj Gori i na sve imaoce kulturnih dobara i one koji tim kulturnim dobrima raspolažu. Niko više neće moći da radi bilo kakve izmjene na bilo kom spomeniku kulture, čak ni najmanje, bez saglasnosti uprave i bez odobrenja koje će dobijati od ljudi koji pripadaju struci i koji znaju taj posao."
Podsjetimo da su se već godinama na pojedinim sakralnim objektima kojima gazduje Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori izvodile i još se izvode različite vrste radova od kojih su neki, kako je objavljeno u medijima, imali za cilj mijenjanje istorijskog, kulturnog i svakog drugog nasljeđa na ovim prostorima, a da država nije reagovala uz različita obrazloženja. Paroh podgorički magistar Džomić o tome kaže:
"Državni organi do sada nisu nalazili način da se aktivnije uključe. Imamo iskustvo da se čekalo na neku najobičniju saglasnost od nadležnih ustanova godinama i godinama. Mi ćemo vrlo brzo objaviti sve šta smo tražili tokom svih ovih petnaestak, dvadeset godina od Zavoda za zaštitu spomenika kulture na šta su oni negde delom dobro i korektno odgovorili, a negde dobrim delom nikad nisu ni odgovorili, čak ni negativnim odgovorom. Drugo, naravno ja i niko iz Mitropolije ne negira da je bivalo i određenih grešaka i propusta i to je apsolutno realna činjenica, ali nikada niko nije došao da kaže da ne može to tako. Svi su znali da se to radi i da se to obnavlja. Mnoge je te spomenike, odnosno crkve i manastire kao svetinje, pomagala Vlada Crne Gore, a vi znate da Vlada ne pomaže bez projekata i na lepe oči."
"Reći ću samo da je veoma loše uređena spomenička renta. U Crnoj Gori svetinje nisu zaštićene na adekvatan način, one mogu da se upotrebljavaju u razne promotivne i reklamne svrhe bez velikih ograničenja, zatim, izbegnuta je obaveza države da, što je srž odnosa između crkava, verskih zajednica, vlasnika kulturnih dobara i države u pogledu nadoknade za ograničenje prava svojine, koji je suština toga odnosa između države, kulturnog dobra i njenog vlasnika."
Magistar Džomić je onda preciznije pojasnio zašto je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori jedina vjerska zajednica kojoj ovaj zakon ne odgovara:
"Da se ovakav nacrt zakona naslanja na jednu ideološko politikantsku analizu, kako sam je nazvao, veoma neprofesionalnu u mnogim segmentima koja je nazvana Izveštaj o stanju spomeničkog fonda u Crnoj Gori."
Riječ je o izvještaju Ministarstva kulture iz 2006. godine u kojem je navedeno da je od oko 600 sakralnih objekata u Crnoj Gori njih 68 odsto devastirano a većinom njih gazduje Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Da je to tako, ne spore ni u Ministarstvu kulture. A prema sadašnjim proračunima za obnovu je potrebno oko 250 miliona eura, kaže Danica Nikolić, portparol Ministarstva:
"Pri tom, rješenje o osnivanju Uprave za kulturna dobra zaista podiže taj posao na najviši državni nivo, ta uprava će biti u rangu sa Upravom za porez, Upravnom carina i kada to uporedite onda vam postaje jasnije koliko će se država u budućnosti brinuti o kulturnoj baštini u Crnoj Gori."
Nikolić nam je potvrdila da se na ovo ključno, zakonsko rješenje nije žalio niko izuzev Mitropolije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Na pitanje da li to znači da se formiranjem ove nove institucije ubuduće onemogućava svako izvođenje radova na zaštićenim kulturnim dobrima, kako je to do sada činila Mitropolija, Nikolić odgovara:
"To se apsolutno podrazumijeva. Zakon se ne odnosi samo na Srpsku pravoslavnu crkvu nego se odnosi na sve druge vjerske zajednice u Crnoj Gori i na sve imaoce kulturnih dobara i one koji tim kulturnim dobrima raspolažu. Niko više neće moći da radi bilo kakve izmjene na bilo kom spomeniku kulture, čak ni najmanje, bez saglasnosti uprave i bez odobrenja koje će dobijati od ljudi koji pripadaju struci i koji znaju taj posao."
Podsjetimo da su se već godinama na pojedinim sakralnim objektima kojima gazduje Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori izvodile i još se izvode različite vrste radova od kojih su neki, kako je objavljeno u medijima, imali za cilj mijenjanje istorijskog, kulturnog i svakog drugog nasljeđa na ovim prostorima, a da država nije reagovala uz različita obrazloženja. Paroh podgorički magistar Džomić o tome kaže:
"Državni organi do sada nisu nalazili način da se aktivnije uključe. Imamo iskustvo da se čekalo na neku najobičniju saglasnost od nadležnih ustanova godinama i godinama. Mi ćemo vrlo brzo objaviti sve šta smo tražili tokom svih ovih petnaestak, dvadeset godina od Zavoda za zaštitu spomenika kulture na šta su oni negde delom dobro i korektno odgovorili, a negde dobrim delom nikad nisu ni odgovorili, čak ni negativnim odgovorom. Drugo, naravno ja i niko iz Mitropolije ne negira da je bivalo i određenih grešaka i propusta i to je apsolutno realna činjenica, ali nikada niko nije došao da kaže da ne može to tako. Svi su znali da se to radi i da se to obnavlja. Mnoge je te spomenike, odnosno crkve i manastire kao svetinje, pomagala Vlada Crne Gore, a vi znate da Vlada ne pomaže bez projekata i na lepe oči."