Broj mrtvih od COVID-a 19, bolesti izazvane novim korona virusom SARS-CoV-2, svakodnevno već mjesecima raste.
Međutim države i stručnjaci i dalje raspravljaju kako točno računati smrtne slučajeve povezane s tim virusom.
Dnevni zbir slučajeva zaraženih i umrlih s korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletniji u svijetu, ali se i on oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država. Tako su do podne 24. aprila 2020. službeno registrirana 2.719.522 oboljela i umrlo je 191.227 osoba. Najviše potvrđenih slučajeva je u Sjedinjenim Američkim Državama (869.172), a najmanje u ratom opustošenom Jemenu (1 registrirani slučaj koji se, službeno, i oporavio). Prema istim podacima, oporavile su se 745.092 osobe u svijetu, od kojih 106.800 u Njemačkoj. Najviše umrlih je u Italiji (25.549). U nekim zemljama, poput Sjeverne Koreje, korona virusa i oboljelih od COVID-a 19 uopće nema, kako tvrde tamošnje vlasti.
Različite metodologije
Metodologija, direktnost, transparentnost i kvaliteta tih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje. Istovremeno u mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.
Francuska, naprimjer, u dnevne izvještaje o broju umrlih od posljedica bolesti COVID-19 uključuje one koji su umrli u domovima za starije osobe, a Engleska samo umrle u bolnicama. Belgija ubraja i osobe koje su umrle sa simptomima te bolesti koju izaziva novi korona virus, a koje nisu testirane.
U Sjedinjenim Američkim Državama broj umrlih je 20. aprila 2020. premašio 40.000, ali je broj stanovnika te zemlje oko 330 miliona, što je više od populacije pet najvećih zemalja Evrope – Ujedinjene Kraljevine, Njemačke, Francuske, Italije i Španije zajedno. Osim toga, postavlja se i pitanje je li taj virus glavni uzročnik smrti i piše li to na smrtnom listu. Istodobno, veći broj testiranja, kao što je slučaj sa zemljama poput Južne Koreje ili Njemačke, pokazat će i veći broj oboljelih, oporavljenih te umrlih, posebno jer više od dvije trećine zaraženih pokazuje blage ili nikakve simptome. Još jedno od pitanja je i koliko su točni brojevi koje saopćavaju zemlje poput Kine ili Irana.
Smrtnost, primjerice, u Italiji je oko 11 posto, u susjednoj Njemačkoj oko jedan posto, u Kini je oko četiri posto, a u Izraelu oko 0,35 posto.
Američki Centri za kontrolu i sprječavanje bolesti (Centers for Disease Control and Prevention- CDC) odnedavno u statistiku uključuju i one koji su “vjerojatno umrli od COVID-a 19”.
Slično kao i u Belgiji, radi se o osobama koje su pokazivale neke simptome COVID-a 19 ili su umrle u svojim domovima, ali nisu testirane. Međutim, Florida nastavlja izvještavati samo o smrtnim slučajevima kod kojih je testovima potvrđeno da su bili oboljeli od COVID-19. Luisiana je počela izvještavati i o slučajevima kod kojih je testovima potvrđena bolest, ali i o vjerojatnim slučajevima.
Umrli od COVID-a ili umrli s COVID-om 19
Carl Heneghan, epidemiolog, kazao je za BBC da smatra kako treba razlikovati “stopu smrtnosti po broju slučajeva” od “stope smrtnosti po broju inficiranih”.
O čemu se radi. Primjerice, stotinu ljudi zarazi se COVID-om 19, a deset pacijenata razvije teške simptome i bude hospitalizirano. Ostalih 90 uopće ne bude testirano. Jedan od tih deset hospitaliziranih umre u bolnici. Ostalih devet, odnosno 99 ukoliko se ubroje i netestirani, preživi. Stopa smrtnosti po broju slučajeva je jedan od deset ili deset posto, ali je stopa smrtnosti po broju inficiranih jedan od stotinu ili jedan posto.
Još jedan od faktora koji utječu na broj umrlih je i uzrok smrti. Na prvu se čini jednostavno – ukoliko je pacijent umro i bio je zaražen novim korona virusom ili je razvio teške simptome bolesti, on je umro od COVID-a 19. Takve statistike vode, primjerice, Italija, Njemačka i Hong Kong.
Međutim, što ukoliko je pacijent kod kojeg je testovima potvrđena infekcija tim virusom odranije bolovao od astme, raka ili je doživio moždani udar. Što od toga bi se trebalo smatrati uzrokom smrti? No, i unutar iste države postoje različite metodologije.
Tako je u gradu Nembro u talijanskoj pokrajini Lombardiji 31 osoba od ukupno 158 preminulih službeno umrla od COVID-a 19. U prosjeku u tom gradiću ranije je umiralo oko 35 osoba.
Sličan problem s određivanjem približno točnog broja oboljelih, oporavljenih i umrlih je, navodi Reuters, bio i 2009. godine s epidemijom H1N1, poznatijom kao svinjska gripa. Smrtnost je u trenucima epidemije varirala od 0,1 do 5,1 posto, ovisno od države. Kad su kasnije epidemiolozi, infektolozi i drugi liječnici evaluirali sve slučajeve došli su do podatka da je smrtnost u prosjeku iznosila 0,02 posto.
Isto bi se moglo desiti i s COVID-om 19, nakon što zdravstveni eksperti budu mogli analizirati većinu smrtnih slučajeva i nakon što se definiraju i razdvoje svi faktori koji su doprinijeli pacijentovoj smrti.
