Bodo Weber iz berlinskog Savjeta za politiku demokratizacije za “Zašto?” objašnjava zbog čega se “razilaze” dugogodišnji politički partneri, premijer Srbije Aleksandar Vučić, koji je najavio kandidaturu za predsjednika države na predstojećim izborima, i Tomislav Nikolić, koji je očekivao podršku Vučića i Srpske napredne stranke za drugi mandat na poziciji šefa države.
- Taktika
Mislim da smo vidjeli nekoliko sedmica interesantnih dešavanja oko kandidature za predsjednička izbore u Srbiji koji opet na neki način oživljavaju nagađanja na koja smo prisiljeni od početka vladavine SNS-a, naime da li su razlike i razmimoilaženja između predsjednika Nikolica i premijera Vučića stvarna ili dio jednog taktičkog pristupa.
Mislim da se u ovome što se zadnja dva dana desilo -- iako na kraju neće doći do kontra kandidature predsjednika Nikolića -- mogu vidjeti dvije stvari.
- Kajanje
Jedna jeste da očigledno postoje realne tenzije i razlike između predsjednika i premijera i da je cjelokupni razvoj koji se desio od pobjede SNS-a na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2012. doveo do jednog razvoja koji vjerovatno niko nije predvidio.
Kad je predsjednik Nikolić predao nekom demokratskom gestom predsjedavanje svoje stranke, vjerovatno nije predvidio razvoj i uspon gospodina Vučića kao novog jakog čovjeka Srbije i vjerovatno se do današnjeg dana jednim dijelom kaje što je to uradio.
- Trvenje
Druga stvar jeste da cjelokupno trvenje oko toga ko će se sad kandidirati i koje je na kraju završilo sa kandidaturom premijera sa nejasnim posljedicama posto se jaki čovjek Srbije kandiduje za poziciju koja je više reprezentativna.
Ako hoće da nastavi svoju politiku to znači da će po modelu Tačija, Erdoana i Putina i prethodnog predsjednika Tadića biti primoran da na neustavan način vlada sa pozicije predsjednika i kontroliše vladu kojom je do sada predsjedava.
- Režim
Ovo ipak pokazuje da “one man” režim koji je izgradio premijer Vučić očigledno ima svije granice i svoje slabosti i uz njega on nije dopustio da izraste ijedna politička ličnost u stranci i oko stranke i toga je dovelo do rizika da će SNS izgubiti izbore za predsjednika.
To ga je očigledno natjeralo da ide jednim putem o kojem sigurno prije godinu dana nije razmišljao i nije bio planiran.
- Metode
Ako je ono što smo vidjeli na javnoj površini da je Nikolić ta figura u vlasti Srbije koja koči evropski put ili ga usporava u dva elementa, a to je dijalog na jednoj strani, odnosno prema Rusiji na drugoj strani, to bi moglo biti pozitivno.
Ali na drugoj strani ako se zaista dešava da premijer Vučić premještanjem na poziciju predsjednika koja je, ponavljam, više-manje reprezentativna, nema toliko izvršne nadležnosti a zamisli da zadrži moć koju sad ima, to bi značilo da to mora raditi vanustavnim metodama kao što je to svojevremeno predsjednik Tadić radio.
- Jaka figura
To opet sigurno neće pomoći mnogim demokratskim reformama, recimo Poglavlje 23 oko uspostavljanja efikasne vladavine prava.
Ako pak na toj strani popusti i zaista se povuče se na tu formalnu funkciju i ingerencije koje predsjednik poslije izbora, nema na vidiku jaku figuru koja bi njega mogla sada da zamijeni kao premijera.
Samim time sigurno će doći do jedne destabilizacije političkih prilika u Srbiji.
