Svaki peti učenik u Crnoj Gori je bio žrtva vršnjačkog nasilja, najčešće psihičkog, socijalnog i digitalnog, a trećina žrtava ga nije prijavila - pokazuje istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) među srednjoškolcima.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je, samo u prvih sedam mjeseci ove godine, registrovalo 114 slučajeva nasilja među učenicima u školama.
Zbog porasta nasilja među učenicima roditelji i civilni sektor su prošle godine organizovali proteste.
Ove školske godine Ministarstvo prosvjete je uvelo asistente za sprječavanje nasilja u obrazovnim institucijama.
Taj pilot projekat se sprovodi u 26 škola i trajaće deset mjeseci.
O svom ličnom iskustvu za Radio Slobodna Evropa (RSE) troje srednjoškolaca - iz Podgorice, Tuzi i Berana - koji su se tokom školovanja suočili sa različitim oblicima vršnjačkog nasilja.
Slučaj Ahmetija
Sedamnaestogodišnji Ahmet Redžematović iz Tuzi je, kako kaže, vršnjačkom nasilju bio izložen u osnovnoj školi, od šestog do devetog razreda.
Počelo je sa ismijavanjem i ruganjem. Onda je došlo i do fizičkog nasilja. Napao ga je pojedinac. Ostali vršnjaci su posmatrali nasilje.
"Niko iz grupe nije rekao čekajte ljudi, nije u redu to što radite, on to ne zaslužuje. Umjesto toga su svi samo posmatrali, kao ono kad se u Rimskom carstvu išlo u (gladijatorsku) arenu radi zabave", kaže Ahmet za RSE.
Zbog svega, povukao se u sebe, ali je to uspio prevazići upisom u srednju školu gdje je, kako kaže, dobio prostor da iskaže što misli.
Ahmet dodaje da je reakcija njegove škole na nasilje koje je trpio bila neadekvatna.
"Odmah se gledalo da se to što više utiša, da se ne proširi u medijima, kako ta škola ne bi izgubila status. I to se zataškalo. S tim što se taj momak izvinio meni, a njegova porodica mojim roditeljima. Ali, škola nije uradila dovoljno da se to nikad više ne ponovi", kaže Ahmet.
Bojanina reakcija
Iako skoro 90 odsto srednjoškolaca u Crnoj Gori kaže da je vršnjačko nasilje prisutno u njihovoj školi i okolini, prema istraživanje trećina srednjoškolaca koji su svjedočili nasilju - nisu ga prijavili, jer smatraju "da to nije njihov problem".
Sa tim se ne slaže Bojana Marinković, učenica srednje škole u Beranama.
Ona je sa drugaricom spriječila pokušaj seksualnog nasilja u osnovnoj školi.
To se desilo dok je bila u osmom razredu, na velikom odmoru u ženskom toaletu, priča Bojana za RSE:
"Ušla sam sa drugaricom u toalet i kad smo primjetile što se dešava, odmah smo obavijestile nadležne. Na sreću, nije došlo do vrhunca tog nasilja, već je ostalo na pokušaju. I meni je jako drago što smo moja prijateljica i ja to spriječile".
Bojana ne zna kakav je epilog ovog slučaja, osim da se sve "riješilo u miru", kako se priča ne bi pretjerano širila:
"Slučaj je ostao neriješen. Nažalost, ispada da bi se adekvatno reagovalo jedino u slučaju da to nasilje nije ostalo samo na pokušaju".
Slučaj je ipak donekle uticao na odnos škole prema vršnjačkom nasilju, dodaje Bojana, pa su se organizovale radionice na te teme, počelo se govoriti o seksualnom nasilju i moralnim normama.
Ninina priča
Nina Davidović, srednjoškolka iz Podgorice, smatra da se poslednjih godina stepen vršnjačkog nasilja povećao, ali da se više pažnje obraća na fizičko nego na psihičko nasilje.
"Na primjer, u mojoj školi, ima dosta verbalnog nasilja koje svi kao da samo "propuste kroz prste". I profesori mu ne pridaju toliko značaja, što mene ponekad iznervira", priča Nina.
Iako je i sama bila meta verbalnog napada, kaže da ne želi sebe da nazove žrtvom nasilja, jer ima mnogo gorih slučajeva od njenog:
"Ali, i u toj bizarnoj situaciji mi je bilo jako neprijatno, pa mogu da zamislim kako je tek ostalima koji su muče sa drugim vidovima nasilja".
A među njima je posebno u porastu ono na društvenim mrežama.
"Ja sam prva isprva smatrala da je to bezazleno, ako ti neko smeta - ti ga samo blokiraš i nastaviš dalje. Ali, svakim danom vidim da to ima mnoge ozbiljne posljedice, i vjerojatno će online nasilje uskoro predstavljati jedan od glavnih problema".
Osim što nasilje ne prijavljuje trećina onih koji su mu svjedočili, bar trećina onih koji su ga doživjeli takođe ga nijesu prijavili.
Kao članica školskog kluba "Glas protiv nasilja", Nina kaže da slično razmišljaju i njeni vršnjaci:
"Većina kaže da bi rekla samo roditeljima, jer nije izgrađen odnos povjerenja učenika prema profesorima. Mnogi samo ispredaju lekcije i odu, iako škole zovemo vaspitno-obrazovne ustanove. Znači, trebalo bi da osim lekcija, učimo o vaspitanju, ponašanju, toleranciji".
Istraživanje je pokazalo da je, prema mišljenju srednjoškolaca, za vršnjačko nasilje najodgovornija porodica, odnosno vaspitanje; slijede društvene mreže, opšte stanje u društvu, potom obrazovne ustanove, te mediji.