Da li se najjača opoziciona grupacija u Crnoj Gori - Demokratski front, sprema za promjenu strategije političkog djelovanja i prekid desetomjesečnog bojkota parlamenta u kome učestvuje kompletna opozicija? To pitanje nameće se nakon što su proteklog vikenda iz samog vrha DF-a stigle ocjene kako bojkot više nema efekta, a ostatak opozicije to dočekao na nož, komentarima da bi to samo išlo na ruku vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista ( DPS). Hoće li jesen donijeti novu dinamiku na gotovo uspavanoj političkoj sceni Crne Gore?
Poslije gotovo deset mjeseci upornog bojkota parlamenta od strane cjelokupne opozicije, koja je ostala imuna na pozive i pritiske sa važnih me]unarodnih adresa da se vrati u skupštinske klupe, političku scenu, proteklog vikenda ustalasala je indikativna izjava jednog od lidera Demokratskog fronta Milana Kneževića.
U intervjuu listu Vijesti on je konstatovao kako bojkot nije dao rezultate, što je naročito postalo jasno poslije nedavne posjete američkog potpredsjednika Majka Pensa Crnoj Gori. Pens je, prema mišljenju Kneževića, samo učvrstio poziciju premijeru Dušku Markoviću, eliminišući bilo kakvu mogućnost održavanja vanrednih parlamentarnih izbora, što je “raspršilo svaku nadu ostatka opozicije da će dobiti podršku za dosadašnje djelovanje.“
Takva izjava otvorila je prostor za spekulacije kako se Demokratski front kani za povratak u parlament i mijenjanje strategije političkog djelovanja. Da li je to tako, pitali smo Slavena Radunovića, takođe jednog od lidera tog najjačeg opozicionog saveza u Crnoj Gori, koji nam najprije kaže kako će "Frontovci" do kraja septembra sačekati da vide kako će reagovati ostatak opozicije na njihov poziv na dodatne akcije i pritiske na režim.
“Demokratski front smatra da je bojkot odličan preduslov za dalje akcije, ali nedovoljan. Mi smo spremni za svaku akciju, kakvu god predlože kolege iz opozicije, samo nijesmo spremni na jedno: Da ne radimo ništa i gledamo kako DPS nesmetano vlada u Skupštini Crne Gore, bez ikakvih kontrastavova i da se ništa ne preduzima da se takva situacija promijeni. Ukoliko niko ne da pozitivan odgovor, a već ih ima nekoliko koji su dali pozitivne odgovore, mi ćemo sjesti da vidimo šta dalje. Spremni smo za svaku akciju ali ne da sjedimo i da ništa ne preduzimamo“, kaže.
Na konstataciju autora teksta da nije decidno odgovorio da li je DF spreman za akciju povratka u parlament, Radunović je odgovorio:
“Decidno Vam ne mogu odgovoriti ni na šta u životu, osim da nikada neću biti ministar u vladi Mila Đukanovića.“
Na bilo kakvu mogućnost prekida bojkota parlamenta oštro su negodovali u ostatku opozicije, upozoravajući kako bi takav scenario samo išao na ruku vladajućem DPS-u. Najžučnija u reagovanju bila je Bečićeva Demokratska Crne Gora, mlada partija koja bilježi konstatan uspon, što su pokazali i posljednji izbori u nekoliko opština. Da bi prekid bojkota bio štetan po interese opozicije, tvrde i u Građanskom pokretu URA.
“Pitanje bojkota, nije pitanje političkog avanturizma, nego je pitanje jednog stava, kojeg se nadam da će se svi u opoziciji držati. Bojkot nije rezultat nekog hira opozicionih partija, već je to odgovor na neregularne uslove, koji su rezultirali za nas nelegitimnom i nelegalnom Skupštinom Crne Gore“, kaže Miloš Konatar.
Podsjetimo, opozicija je u totalni bojkot parlamenta krenula nakon prošlogodišnjih parlamentranih izbora, uz obrazloženje da je navodni pokušaj državnog udara na taj dan uticao na izborni rezultat, koji je vlastima donio tijesnu većinu u državnoj skupštini. Gotovo 10 mjeseci iz opozicije su konstatno poručivali da ih u skupštinske klupe jedino može vratiti dogovor o novim parlamentarnim izborima, koji bi se održali najkasnije kad i predsjednički na proljeće sljedeće godine, kao i pravni i politički epilog afere državni udar.
Stoga bi promjena takve strategije za Miloša Konatara bila neshvatljiva:
“Ako bi neko odlučio da se vrati u Skupštinu Crne Gore i prekine bojkot, to bi automatski značilo da priznaje i prihvata rezultate onakvih nelegitmnih i nelegalnih izbora. Apsolutno da takav razvoj događaja ide na ruku Demokratskoj partiji socijalista, koja je bojkotom ostala izolovana sa svojim političkim satelitima.“
No, sa druge strane, kritičari ovakvog opozicionog djelovanja u prvi plan ističu da njen pasivan odnos, bez osmišljavanja zajedničke platforme ili dodatnih akcija, neće dovesti do ostvarenja njenog primarnog cilja a to je dogovor o novim izborima. Posebno u uslovima kada međunarodnu zajednicu kao da više mnogo ne nervira činjenica što je opozicija van Zakonodavnog doma, a vlast u Podgorici se pravi kao da to i nije problem za normalno funkcionisanje institucija sistema.
Politički anlitičar Dragiša Janjušević zapaža:
“U toj inertnosti, u tom vakuumu, javljaju se određene inicijative koje za sobom povlače partikularne interese svih partija. Jer, logično je, nekima od partija definitivno ne odgovara bojkot, pada im rejting. Drugima odgovara bojkot, raste im rejting. Onda u tim stranačkim kalkulacijama gledaju samo onaj partikularni, zasebni partijski interes.“
Kako god bilo, prema mišljenju Janjuševića, Crnoj Gori predstoji dinamična politička jesen, koja može proteći u znaku zbrke na opozicionom političkom polu.
“Što naravno Demokratskoj partiji socijalista ide na ruku. I to u situaciji kada i sama DPS pokazuje krizu politike. Pokazuje i kadrovsku krizu i nedostatak kvalitetnih alternativa“, zaključuje Janjušević.
Facebook Forum