Jedan od rijetkih bh. proizvoda koji ima šansu da uspije van granica države je poznati i priznati vlašićki sir. Iako su tu priliku prepoznali ne samo prozvođači već i predstavnici lokalnih zajednica i nadležnih ministarstava, različiti interesi, izostanak dogovora ali i kvalitetnih pojekata – prepreke su da ovaj autohtoni bh. proizvod bude brendiran i, kao takav, plasiran u Evropu.
Prepreka je u samim proizvođačima: seljaci sa Vlašića proizvode sir, ali ih zastupaju otkupljivači – tvrdi Vito Marković, vlasnik mljekare u Republici Srpskoj. On ističe da je neophodno na terenu poboljšati kvalitetu sirovog mlijeka, a tek onda proizvođači mogu praviti sir od nepasterizovanog mlijeka.
„Treba država da kaže: Stop, ovako da se radi! Ali, ona čeka da se dogovore proizvođači, a oni se neće nikad dogovoriti. Oni gledaju samo neke svoje lične interese. Znači, treba da se dogovore proizvođači koji tehnološki proces da se primijeni kod proizvodnje,“ kaže on.
Naše ljude je teško natjerati da rade po nekom normativu – kaže i Sead Šalak, proizvođač sa Babanovca.
„Problem smo sami mi – proizvođači. Znate, ja radim po jednoj tehnologiji, onaj radi po drugoj. U tome je problem. Tržište će nas natjerati da svi radimo po istom, da imamo isti normativ, da sve to bude kako treba,“ rekao je on.
Vlašićki sir spada među najbolje bijele sireve u salamuri. Smatra se da su način pravljenja sira u naše krajeve donijeli stočari - nomadi s istoka koji su se nazivali Vlasima, a tradiciju su kasnije preuzeli stočari s okolnih planina. Vlašićki sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčijeg mlijeka, odmah poslije muže. Radi se uglavnom na planini, u kolibama -katunima i obično se čuva do 3 mjeseca da zrije. Specifičan ukus i aromu daje mu ispaša stoke, klima i uslovi u kojima se sir čuva.
Smjer zaštite tradicionalne proizvodnje
Iako dobra volja postoji u nekim institucijama kantona i entiteta da se proizvodnja vlašićkog sira pomogne i podigne na viši nivo, proizvođači ipak smatraju da izostaju kvalitetne mjere.
„Ali naši ovdje nemaju sluha za to. Oni samo „uzmi pare i bježi“ – što se kaže. Pokupi lovu, nek projekat propadne,“ kaže Marković.
Pomoćnik ministra za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Republike Srpske Vid Kopanja kaže da je to ministarstvo predvidjelo sredstva za podsticaj prehrambene industrije, a u sklopu toga i za brendiranje vlašićkog sira. Ističe, međutim, da sami proizvođači moraju raditi na standardizaciji proizvodnje. Kopanja kaže da je certifikacija proizvoda ozbiljan i obiman posao koji na samom početku uključuje izradu elaborata. On objašnjava šta to podrazumijeva.
„Analizu geografskog područja, s obzirom da će i sir nositi takvo ime geografskog tradicionalnog nasljeđa. Znači, mora se prvo odraditi ekološki aspekt regije Vlašića – šta je to specifikum što daje posebnu karakteristiku za tu proizvodnju - zaštita životne sredine, radioaktivnost, vodotokovi i, naravno, tehnološka procedura i postupak proizvodnje,“ kazao je on.
Pomoćnica ministra za poljoprivredu u Ministarstvu šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Srednjobosanskog kantona, Imelda Šormaz, kaže da je ocjenjivačkim izložbama vlašićkog sira to ministarstvo pokrenulo procedure koje treba da dovedu do poboljšanja kvaliteta tog proizvoda i njegovog brendiranja. Visok plasman na izložbi omogućava i plasman na tržištu – ističe Šormaz i podsjeća da je kantonalno ministarstvo postiglo rezultate i na suzbijanju bruceloze. Kada je riječ o zaštiti proizvoda, pomoćnica kantonalnog ministra za poljoprivredu je nedvosmislena:
„Mi možemo zaštititi i brendirati samo tu tradicionalnu proizvodnju vlašićkog sira. Ja znam da ima lobija koji bi htjeli da se on industrijski proizvodi, u nekim velikim mljekarama, međutim, to je neka druga stvar. Mi smo krenuli u smjeru zaštite tradicionalne proizvodnje vlašićkog sira sa geografskim porijeklom koje je ograničeno planinom Vlašić i autohtonom pasminom pramenke,“ kaže Šormaz.
Iako se svi slažu da je vlašićki sir proizvod koji Bosna i Hercegovina može zaštiti i brendirati – za sada nema naznaka da će to uskoro biti i urađeno. U resornom ministarstvu Srednjobosanskog kantona smatraju da se ovčari-proizvođači moraju ujediniti na nivou države i tako zaštiti proizvod koji ima velike šanse da prođe na inostranom tržištu. Ipak, poznavajući bh. prilike, može se očekivati da se politika upetlja i u pravljenje sira.
*****
Ostali tekstovi iz programa Na vratima Evrope:
Bezvizni režim za građane BiH najranije početkom novembra
Bh. dijaspora nije zainteresovana za izbore
Novosti iz Europske unije
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Prepreka je u samim proizvođačima: seljaci sa Vlašića proizvode sir, ali ih zastupaju otkupljivači – tvrdi Vito Marković, vlasnik mljekare u Republici Srpskoj. On ističe da je neophodno na terenu poboljšati kvalitetu sirovog mlijeka, a tek onda proizvođači mogu praviti sir od nepasterizovanog mlijeka.
„Treba država da kaže: Stop, ovako da se radi! Ali, ona čeka da se dogovore proizvođači, a oni se neće nikad dogovoriti. Oni gledaju samo neke svoje lične interese. Znači, treba da se dogovore proizvođači koji tehnološki proces da se primijeni kod proizvodnje,“ kaže on.
Naše ljude je teško natjerati da rade po nekom normativu – kaže i Sead Šalak, proizvođač sa Babanovca.
„Problem smo sami mi – proizvođači. Znate, ja radim po jednoj tehnologiji, onaj radi po drugoj. U tome je problem. Tržište će nas natjerati da svi radimo po istom, da imamo isti normativ, da sve to bude kako treba,“ rekao je on.
Vlašićki sir spada među najbolje bijele sireve u salamuri. Smatra se da su način pravljenja sira u naše krajeve donijeli stočari - nomadi s istoka koji su se nazivali Vlasima, a tradiciju su kasnije preuzeli stočari s okolnih planina. Vlašićki sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčijeg mlijeka, odmah poslije muže. Radi se uglavnom na planini, u kolibama -katunima i obično se čuva do 3 mjeseca da zrije. Specifičan ukus i aromu daje mu ispaša stoke, klima i uslovi u kojima se sir čuva.
Smjer zaštite tradicionalne proizvodnje
Iako dobra volja postoji u nekim institucijama kantona i entiteta da se proizvodnja vlašićkog sira pomogne i podigne na viši nivo, proizvođači ipak smatraju da izostaju kvalitetne mjere.
„Ali naši ovdje nemaju sluha za to. Oni samo „uzmi pare i bježi“ – što se kaže. Pokupi lovu, nek projekat propadne,“ kaže Marković.
Pomoćnik ministra za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Republike Srpske Vid Kopanja kaže da je to ministarstvo predvidjelo sredstva za podsticaj prehrambene industrije, a u sklopu toga i za brendiranje vlašićkog sira. Ističe, međutim, da sami proizvođači moraju raditi na standardizaciji proizvodnje. Kopanja kaže da je certifikacija proizvoda ozbiljan i obiman posao koji na samom početku uključuje izradu elaborata. On objašnjava šta to podrazumijeva.
„Analizu geografskog područja, s obzirom da će i sir nositi takvo ime geografskog tradicionalnog nasljeđa. Znači, mora se prvo odraditi ekološki aspekt regije Vlašića – šta je to specifikum što daje posebnu karakteristiku za tu proizvodnju - zaštita životne sredine, radioaktivnost, vodotokovi i, naravno, tehnološka procedura i postupak proizvodnje,“ kazao je on.
Pomoćnica ministra za poljoprivredu u Ministarstvu šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Srednjobosanskog kantona, Imelda Šormaz, kaže da je ocjenjivačkim izložbama vlašićkog sira to ministarstvo pokrenulo procedure koje treba da dovedu do poboljšanja kvaliteta tog proizvoda i njegovog brendiranja. Visok plasman na izložbi omogućava i plasman na tržištu – ističe Šormaz i podsjeća da je kantonalno ministarstvo postiglo rezultate i na suzbijanju bruceloze. Kada je riječ o zaštiti proizvoda, pomoćnica kantonalnog ministra za poljoprivredu je nedvosmislena:
„Mi možemo zaštititi i brendirati samo tu tradicionalnu proizvodnju vlašićkog sira. Ja znam da ima lobija koji bi htjeli da se on industrijski proizvodi, u nekim velikim mljekarama, međutim, to je neka druga stvar. Mi smo krenuli u smjeru zaštite tradicionalne proizvodnje vlašićkog sira sa geografskim porijeklom koje je ograničeno planinom Vlašić i autohtonom pasminom pramenke,“ kaže Šormaz.
Iako se svi slažu da je vlašićki sir proizvod koji Bosna i Hercegovina može zaštiti i brendirati – za sada nema naznaka da će to uskoro biti i urađeno. U resornom ministarstvu Srednjobosanskog kantona smatraju da se ovčari-proizvođači moraju ujediniti na nivou države i tako zaštiti proizvod koji ima velike šanse da prođe na inostranom tržištu. Ipak, poznavajući bh. prilike, može se očekivati da se politika upetlja i u pravljenje sira.
*****
Ostali tekstovi iz programa Na vratima Evrope:
Bezvizni režim za građane BiH najranije početkom novembra
Bh. dijaspora nije zainteresovana za izbore
Novosti iz Europske unije
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
