Pejović: Ovaj dio priče koji se odnosi na Šeks kao državnog tužioca Hrvatske je na neki način podesan slučaj Glavaš. Ne da bi Glavaš mogao mučiti civile iz Slavonije koji su isto tako hapšeni za razmjenu, u kojoj sam mijenjan i ja 14. avgusta '92. godine Prethodno je opštinski državni tužilac u Osijeku po nalogu Šeksa morao podnijeti zahtjev za istragu, isto tako morali su tražiti i hapšenje tih civila. Ja smatram da je u toj priči oko razmjene civila najodgovorniji Vladimir Šeks kao što je to potvrdio i istražni sudija koji je do prije tri mjeseca bio predsjednik Županijskog suda u Dubrovniku. Čak i da ni on nije rekao da se radi o Vladimiru Šeksu logično da se radi o hijerarhijskom organu kao što je državno tužilaštvo, a i prilikom boravka u Celestincu dva dana i dvije noći bio sam u situaciji da razgovaram sa brojnim civilima koji su bili zajedno sa mnom u jednoj velikoj sali, svi smo sjedjeli na strunjačama, imali smo dva dana da čujemo ove nebulozne priče koje su bile kao povod za nezakonito hapšenje.
RSE: Podsjetite nas malo na to što vam se dešavalo i kako je došlo do toga?
Pejović: Ja sam konkretno bio optužen i normalno sam oslobođen '93. godine jer su pokušali da racionalizuju taj postupak ratnog zločina, da opravdaju kroz neki postupak koji je bio isto potpuno apsurdan. Meni je na teret stavljeno sam da sam '90. godine u maju, one godine prije nego što Hrvatska tumači da je počelo oružana pobuna u Hrvatskoj, imao razgovor nepoznate sadržine sa Momirom Bulatovićem zajedno sa predsjednikom Saveza komunista iz Dubrovnika i predsjednikom Opštinskog suda iz Dubrovnika. Mi smo stvarno imali jedan sastanak, to je bilo dvije godine prije rata i to je trajalo deset minuta. Poslije nijesmo imali nikakvih aktivnosti da bi se moglo dovesti u vezu bilo posredno ili neporedno sa bilo kakvim zbivanjima u Hrvatskoj i oni su kada su hapsili civile radi razmjene očigledno kontaktirali određene službe u Dubrovniku i širom Hrvatske i onda su montirali te zahtjeve za sprovođenje istrage da bi time pokrili hapšenje talaca. Ja mislim da je tu dvostruko učestvovao tužilac iz Hrvatske i po položaju i po subjektivnom da je učestvovao jer im je to potvrdio istražni sudija koji je moj prijatelj iz malih dana, iz osnovne škole. Očigledno je da je cijela ta razmjena sa hrvatske strane bila od nekih 250 jedinica koje su išle ka Celestincu i tu nije bilo desetak ljudi u uniformi. Sve ostalo su bili civili sa nekakvim papirima u džepu za sprovođenje istrage. Sjećam se konkretno doktora Papa Dušana iz Splita koji je poznati hirurg i njemu su stavili na teret da je navodno nosio neki sanitetski materijal devedesete godine prije svih tih ratnih zbivanja i pobuna. Drugi jedan čovjek, sjećam se Bulović.
RSE: Da li vas je kontaktirao neko iz Hrvatskog helsinškog odbora i da li bi se vi eventualno pojavili u nekoj takođe eventualnoj istrazi koja bi se mogla pojaviti?
Pejović: Apsolutno stojim na raspolaganju hrvatskim organima u rasvjetljavanju ovoga ovoga slučaj jer ja sam predugo ćutao, to nije moja sramota što sam ja to maltretiranje doživio. To je sada došlo u fazu rasvijetljavanja i mislim da sada Hrvatska ima i zrele i pravosudne institucije i javno mnjenje da se može ući na jedan objektivan način s jedne distance u rasvijetljavanje ovoga slučaja. Kažem i kategorički tvrdim da su mijenjani civili sa hrvatske strane, da su obučeni u vojne uniforme kao što sam ja obučen i da smo praktično zloupotrebljeni i to je ratni zločin. To je ratni zločin po ženevskim konvencijama. Ja mislim da suđenje Glavašu apsolutno mora da se poveže sa suđenjem Šeksu jer da on nije kao tužilac Hrvatske hapsio civilne ne bi mogao ni Glavaš da ih maltretira.
