Vlada Crne Gore podržaće gradnju spomenika žrtvama deportacije iz 1992. godine u Herceg Novom, a njen predstavnik pridružiće se porodicama žrtava na obilježavanju 19. godišnjice tog zločina.
U NVO sektoru pozdravljaju odluku Vlade a od Skupštine traže da 27. maj proglasi danom sjećanja na deportovane bosanske izbjeglice.
Akcija za judska prava, Centar za građansko obrazovanje i istraživač kršenja ljudskih prava Aleksanadar Zeković zatražili su od Vlade i gradonačelnika Herceg Novog Dejana Mandića da podrže gradnju spomenika žrtvama deportacije iz 1992. godine u tom gradu.
Prema prijedlogu NVO spomenik bi trebalo da bude sagrađen na prostoru područne jedinice policije u Herceg Novom.
Nevladini aktivisti nijesu dugo čekali potvrdan odgovor iz kabineta premijera Igora Lukšića povodom inicijative o gradnji spomen obilježja.
"To je još jedan korak ka onome na čemu insistira i NVO sektor, na čemu država i državni organi predano rade a to je suočavanje sa prošlošću i sa nekim ružnim stvarima koje se jesu desile i zaista sam sigurna, i kada je Ministarstvo kulture u pitanju kao i kolege iz drugih resora da će učinite sve da se to spomen obilježje što prije završi", kaže portparolka Ministarstva kulture Danica Nikolić.
U Akciji za ljudska prava vladinu ekspresnu i pozitivnu reakciju na njihovu inicijativu pozdravljaju i smatraju da je to odlična vijest i za porodice žrtava ali i za crnogorsku javnost.
No, kako kaže Tea Gorjanc Prelević država treba da učini još jedan korak.
"Mislim da je krajnje vrijeme počne da obilježava taj događaj i da 20. godišnjicu obilježe državni predstavnici zajedno sa porodicama žrtava", poručuje ona.
Inicijativa za Dan sjećanja
I na tu inicijativu Vlada će pozitivno odgovoriti, najavljuje Danica Nikolić iz Ministarstva kulture.
Za razliku od Vlade lokalna vlast u Herceg Novom još nije odgovorila na inicijativu NVO. Gradonačelnik Herceg Novog Dejan Mandić još nije ni pročitao dopis.
Optuženi za deportacije pušteni na slobodu, 29. mart 2011.
"Ja ne mogu da vam sada bilo šta kažem. Ja sam od jutros u poslu sa jednom grupom u vezi sa nekim ugovorom. Prije 10 minuta mi je dato to kao prijedlog ali ga nijesam uspio ni pročitati. Vjerujte mi", rekao je Mandić.
Novljanima i Crnoj Gori potrebno je iskreno pokajanje zbog onoga što se desilo početkom 90 tih, kaže istoričar umjetnosti i stanovnik Novog Bogdan Musović.
Musović se, međutim plaši da većina njegovih sugrađana još nije spremna da se iskreno suoči s prošlošću.
"Da ne bude to kao "napravili smo to i mi smo se odužili". Treba se odužiti jednim drugim načinom, jednom iskrenim pokajanjem u vezi sa svim što se dešavalo. Spomenik kao spomenik čini mi se da nije rješenje. Bolje bi bilo da se nešto drugo učini... Da ne bude izazov na izazov, revanšizam jer evo, u gradu u Crnoj Gori imate 6 srpskih zastava u jednoj ulici, nijednu crnogorsku. Sve su to neke stvari koje mi nećemo da vidimo", kaže on.
Osim gradnje spomen obilježja u znak sjećanja na deportovane izbjeglice iz BiH koje su spas od rata potražile u Crnoj Gori a iz koje su, međutim izručene na nož vojsci Republike Srpske, NVO od države traže da učini još u tom smsilu.
"Dans smo podnijeli inicijativu Skupštini, predsjedniku Skupštine i poslaničkim klubovima da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na ljude koji su stradali kao posljedica zločina deportacije. Zašto baš 27. maj? Toga dana je jedan autobus u kojima su bile izbjeglice bio upućen u Republiku Srpsku i niko iz tog autobusa nije preživio. Ni tijela svih žrtava do danas nijesu pronađena", kaže Tea Gorjanc Prelević.
Iako je deportacija ili prisilno premještanje bosanskih izbjeglica 1992. godine iz Crne Gore u ratom zahvaćenu BiH Vojsci RS bila nelegalna i protivustavna, Viši sud u Podgorici oslobodio je odgovornosti devetoricu policijskih i bezbjednosnih službenika optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva. To je epilog suđenja optuženima za deportaciju 34 civila iz Crne Gore u ruke Vojske RS.
Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. Na taj način, Crna Gora je prihvatila činjenicu da se zločin dogodio i da su žrtve stvarne.
Početkom 90-ih oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su u ratnom vihoru potražili utočište u Crnoj Gori, policija je deportovala u RS i izručila vojsci haškog optuženika Radovana Karadžića. Od tog broja 83 ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima. Niko od tadašnjih visokih zvaničnika u Crnoj Gori nije izveden pred sud niti je pozvan da svjedoči o tom zločinu.
U NVO sektoru pozdravljaju odluku Vlade a od Skupštine traže da 27. maj proglasi danom sjećanja na deportovane bosanske izbjeglice.
Akcija za judska prava, Centar za građansko obrazovanje i istraživač kršenja ljudskih prava Aleksanadar Zeković zatražili su od Vlade i gradonačelnika Herceg Novog Dejana Mandića da podrže gradnju spomenika žrtvama deportacije iz 1992. godine u tom gradu.
Prema prijedlogu NVO spomenik bi trebalo da bude sagrađen na prostoru područne jedinice policije u Herceg Novom.
Nevladini aktivisti nijesu dugo čekali potvrdan odgovor iz kabineta premijera Igora Lukšića povodom inicijative o gradnji spomen obilježja.
"To je još jedan korak ka onome na čemu insistira i NVO sektor, na čemu država i državni organi predano rade a to je suočavanje sa prošlošću i sa nekim ružnim stvarima koje se jesu desile i zaista sam sigurna, i kada je Ministarstvo kulture u pitanju kao i kolege iz drugih resora da će učinite sve da se to spomen obilježje što prije završi", kaže portparolka Ministarstva kulture Danica Nikolić.
U Akciji za ljudska prava vladinu ekspresnu i pozitivnu reakciju na njihovu inicijativu pozdravljaju i smatraju da je to odlična vijest i za porodice žrtava ali i za crnogorsku javnost.
No, kako kaže Tea Gorjanc Prelević država treba da učini još jedan korak.
"Mislim da je krajnje vrijeme počne da obilježava taj događaj i da 20. godišnjicu obilježe državni predstavnici zajedno sa porodicama žrtava", poručuje ona.
Inicijativa za Dan sjećanja
I na tu inicijativu Vlada će pozitivno odgovoriti, najavljuje Danica Nikolić iz Ministarstva kulture.
Za razliku od Vlade lokalna vlast u Herceg Novom još nije odgovorila na inicijativu NVO. Gradonačelnik Herceg Novog Dejan Mandić još nije ni pročitao dopis.
"Ja ne mogu da vam sada bilo šta kažem. Ja sam od jutros u poslu sa jednom grupom u vezi sa nekim ugovorom. Prije 10 minuta mi je dato to kao prijedlog ali ga nijesam uspio ni pročitati. Vjerujte mi", rekao je Mandić.
Novljanima i Crnoj Gori potrebno je iskreno pokajanje zbog onoga što se desilo početkom 90 tih, kaže istoričar umjetnosti i stanovnik Novog Bogdan Musović.
Musović se, međutim plaši da većina njegovih sugrađana još nije spremna da se iskreno suoči s prošlošću.
"Da ne bude to kao "napravili smo to i mi smo se odužili". Treba se odužiti jednim drugim načinom, jednom iskrenim pokajanjem u vezi sa svim što se dešavalo. Spomenik kao spomenik čini mi se da nije rješenje. Bolje bi bilo da se nešto drugo učini... Da ne bude izazov na izazov, revanšizam jer evo, u gradu u Crnoj Gori imate 6 srpskih zastava u jednoj ulici, nijednu crnogorsku. Sve su to neke stvari koje mi nećemo da vidimo", kaže on.
Osim gradnje spomen obilježja u znak sjećanja na deportovane izbjeglice iz BiH koje su spas od rata potražile u Crnoj Gori a iz koje su, međutim izručene na nož vojsci Republike Srpske, NVO od države traže da učini još u tom smsilu.
"Dans smo podnijeli inicijativu Skupštini, predsjedniku Skupštine i poslaničkim klubovima da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na ljude koji su stradali kao posljedica zločina deportacije. Zašto baš 27. maj? Toga dana je jedan autobus u kojima su bile izbjeglice bio upućen u Republiku Srpsku i niko iz tog autobusa nije preživio. Ni tijela svih žrtava do danas nijesu pronađena", kaže Tea Gorjanc Prelević.
Iako je deportacija ili prisilno premještanje bosanskih izbjeglica 1992. godine iz Crne Gore u ratom zahvaćenu BiH Vojsci RS bila nelegalna i protivustavna, Viši sud u Podgorici oslobodio je odgovornosti devetoricu policijskih i bezbjednosnih službenika optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva. To je epilog suđenja optuženima za deportaciju 34 civila iz Crne Gore u ruke Vojske RS.
Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. Na taj način, Crna Gora je prihvatila činjenicu da se zločin dogodio i da su žrtve stvarne.
Početkom 90-ih oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su u ratnom vihoru potražili utočište u Crnoj Gori, policija je deportovala u RS i izručila vojsci haškog optuženika Radovana Karadžića. Od tog broja 83 ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima. Niko od tadašnjih visokih zvaničnika u Crnoj Gori nije izveden pred sud niti je pozvan da svjedoči o tom zločinu.