Višegrad, do rata u Bosni i Hercegovini čuven po Mostu Mehmed-paše Sokolovića, 1992. godine postao je jedno od mjesta na kojem su počinjeni neki od najstrašnijih zločina.
U dokumentarnom filmu "Zločini pred Tribunalom: Višegrad", koji je premijerno prikazan u Sarajevu, kroz potresne iskaze svjedoka u Hagu ispričana je priča o etničkom čišćenju, spaljivanju civila, ubistvima na Drini i masovnim silovanjima.
Zločini u Višegradu počeli su već u prvim danima aprila 1992. godine. Muslimansko je stanovništvo najprije legitimisano, zabranjen im je rad, a potom su odvođeni na saslušanja gdje su premlaćivani.
Povlačenjem Užičkog korpusa JNA, na vlast stupaju paravojne formacije, među kojima i Beli orlovi ili Osvetnici, čiji je čelni čovjek bio Milan Lukić. Upravo on će, sa svojim rođakom Sredojem Lukićem, juna 1992. godine počiniti neke od najstrašnijih zločina koji su se dogodili tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Kroz suđenja i svjedoke u haškom procesu Lukićima, ali i Mitru Vasiljeviću, Tribunal je u dokumentarnom filmu "Zločini pred Tribunalom: Višegrad" ispričao dio tragične sudbine ovog grada na Drini.
Milan Lukić tragični je niz počeo ubistvima na rijeci Drini, kada je odveo sedam muškaraca, od kojih je ubio petoricu. Zaštićena svjedokinja gledala je kako ih postrojava.
"On je išao iza njih i dotjerao ih je na obalu Drine. Ta je obala Drine meni sve na pogledu. Poredao ih je jedan do drugoga. Malo ih je razmahao, nisu bili blizu jedan do drugoga. Onda je ubijao jednog po jednog. Kasnije kad se vraćao od njih onda je pucao na nas", navela je u filmu zaštićena svjedokinja.
Iz Drine je tokom juna i jula 1992. izvučeno između 170 i 180 tijela, od kojih su svi, sem jednog, bili muslimani, a onda je 14. i 27. juna Lukić najprije u kuću Adema Omeragića u Pionirskoj ulici, a potom i Mehe Aljića na Bikavcu uveo u svaku između 60 i 70 osoba, uglavnom žene, djecu i starce, zabarikadirao vrata i prozore, te zajedno sa pripadnicima svoje jedinice ih zapalio.
"Narod je u kući vrišta, plakao, djeca... Tu je bila i beba od dva dana koja je rođena u šumi i nažalost i ona je izgorjela. To je dijete Senada Kurspahića", prisjeća se jedna od svjedokinja.
Druga zaštićenja svjedokinja koja je gledala spaljivanje kazala je: "Kuća je u plamenu gorjela. To se čulo kao krik mačaka. Jako užasno!".
Izričući presudu sudija Patrick Robinson opisao je ove zločine najstrašnijim primjerom nečovječnosti.
"Požar u Pionirskoj ulici i požar na Bikavcu primjer su najgorih postupaka nečovječnosti koju čovjek može nanijeti drugima. U previše dugoj, tužnoj i mizernoj povijesti ljudske nečovječnosti prema drugome čovjeku, požari u Pionirskoj ulici i na Bikavcu sigurno zauzimaju visoko mjesto", nevao u filmu Robinson.
Namjera autora dokumentarnog filma "Zločini pred Tribunalom: Višegrad", bila je pokazati iz ugla svjedoka i žrtava kroz kakav su užas prošli, kaže Petar Finci, jedan od autora.
"Kad čujete šta ti ljudi govore, u vama se bude emocije. Namjera nam je bila da se ispriča priča o tome šta se tamo dogodilo i o tome kakva je bio sudski epilog. Ja vjerujem da je ovaj film bio jedan od najtežih, ako ne i najteži koji smo mi do sada napravili tako da vjerujem da će emocije biti probuđene", istakao je Finci.
Husein Kurspahić, prijeratni policajac iz Višegrada kojem je u spaljivanju ubijeno više od 50 članova porodice, smatra da je Tribunal zaslužan za to što je istina izašla na vidjelo, a počinioci kaženjeni.
"Nijedan ne bi suđen bio po ovim sudovima sadašnjim. Ja sam zadovoljan što je on uopšte osnovan i što se dokazalo šta je bilo. Ali, to je samo jedan dio, možda dva posto je dokazano", kazao je Kurspahić.
Bakira Hasečić, haška svjedokinja koja je u Višegradu preživjela silovanje i strašna zlostavljanja, kaže kako je Višegrad grad živih lomača od kojih neke tek čekaju na sudski epilog.
"Mislim da je Višegrad jedan od najkrvavijih gradova u BiH i da je to grad živih lomača. Ja sam ih do sada 11 popisala", naglasila je Hasečić.
Za zločine u Višegradu na doživotni zatvor osuđen je Milan Lukić, dok je Sredoje Lukić kažnjen sa 27 godina zatvora. Mitar Vasiljević, koji je bio jedan od saučesnika Lukića, osuđen je na 15 godina zatvora iz kojeg je izašao nakon odslužene dvije trećine kazne.
