Niko u Višegradu ne želi govoriti o povratku Mitra Vasiljevića koji je nakon dvije trećine odslužene kazne za ratne zločine u svom gradu prije dva mjeseca dočekan kao heroj. Zvaničnici smatraju da njegov povratak ne može poremetiti ionako klimave međunacionalne odnose.
Veći je problem, tvrde, djelovanje Ravnogorskog četničkog pokreta na ovoj teritoriji. Drugi smatraju kako je svečani doček Vasiljeviću napravljen samo zainat Bošnjacima.
Jedno je sigurno - Višegrad je danas grad u kom niko ne želi da se priča o strašnim ratnim zločinima.
Prije više od dva mjeseca u Višegrad se vratio Mitar Vasiljević kojeg je Haški tribunal osudio na za krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
Nakon što je za počinjene zločine odslužio tek dvije trećine kazne od 15 godina zatvora Vasiljevića je rodni grad dočekao kao heroja. Višegrađani danas ne žele da govore o dočeku koji je priređen Vasiljeviću.
Rijetki koji stanu kada vide novinarski diktafon uglavnom odmahuju glavom i kažu da ne znaju ništa o tome:
„Ne znam, ne mogu da razmišljam sad na tu temu. Vjeruj da si me zatekla, ne bih...“
RSE: Jeste li iz Višegrada?
ANKETIRANI: Jesam.
RSE: Jeste li bili u ratu ovdje?
ANKETIRANI: Jesam.
RSE: Jesu li se dogodili ovdje zločini?
ANKETIRANI: Pa... nisam ja u suštini nikad ništa vidio. Da razgovaram na tu temu ne mogu, jer stvarno nisam ništa vidio.
RSE: A jeste li vidjeli doček Vasiljeviću?
ANKETIRANI: Nisam.
RSE: Da li biste došli na nekakav takav doček?
ANKETIRANI: Pa ne znam, nisam razmišljao o toj temi.
2. ANKETIRANI: Nisam upućen u te stvari.
RSE: Kako niste? Jeste li odavdje?
2. ANKETIRANI: Nisaam.
RSE: Nego?
2. ANKETIRANI: Iz blizine.
RSE: A jeste li bili ovdje kad mu je priređen doček?
2. ANKETIRANI: U Višegradu? Da, bio sam. Znam da se nešto dešavalo, ali nisam ni prisustvovao, niti znam šta da kažem.
RSE: Može li to izazvati nacionalne tenzije?
2. ANKETIRANI: Ne vjerujem. Ne vjerujem zato što se ovaj narod navikao na sve i svašta.
Mitar Vasiljević bio je član paravojne jedinice koju je predvodio Milan Lukić. U Hagu je osuđen, između ostalog, zbog spriječavanja bijega sedmorici Bošnjaka, zatvorenika u hotelu „Vilina vlas“.
Tako je, kako stoji u presudi, pomogao Milanu Lukiću i njegovim ljudima da petoricu ubiju, dok su dvojica preživjela.
Ni povratnici Bošnjaci u Višegradu nisu pričljivi kada je riječ o povratku Mitra Vasiljevića:
„Ne bi bio poželjan sto posto za bošnjački narod. Nemojte me ništa više pitati.“
RSE: Želim samo da vas pitam je li uplašilo Bošnjake u Višegradu kad se on vratio i kad mu je priređen doček?
ANKETIRANI: Zna se ko mu je priredio.
Bilal Memišević je predsjednik Skupštine opštine Višegrad. On je prije rata bio komšija sa Mitrom Vasiljevićem.
Bilal Memišević
Tvrdi da povratnike, kojih je oko 2.500 u ovom gradu, nije uplašio, niti je u Višegradu poremetio međunacionalne odnose povratak i doček priređen Vasiljeviću:
„Ja dobro znam šta je Mitar Vasiljević uradio ovdje u ratu, dobro znam da je on i odležao svoju kaznu - je li ona bila dovoljna ili ne, nije moje da se miješam u to. To su ocijenile neke institucije koje se bave time. Ono što ja još nisam dokučio - ja bih volio da je kazna utjecala na gospodina Vasiljevića, da je on sebe u svojoj duši, u svojoj podsvijesti, u svom mozgu prevaspitao na neki način, da on ne bude nalik na Mitra Vasiljevića koji je ’92., ’93., ’94. ’95. godine ovdje činio zločine.“
Zoran Maksimović, vlasnik i urednik www.visegrad24.info, jedinog veb portala u tom gradu, tvrdi da je doček Mitru Vasiljeviću bio potpuno spontano organizovan:
„Misliš da ga je slavio ko za to što je to uradio? Niko ga nije slavio. Inat, bolan, inat - ništa drugo? 70 do 80 posto ljudi koji su došli da ga dočekaju uopšte tog čovjeka i ne znaju.“
Dan nakon što je u Višegradu priređen doček Vasiljeviću, u mjestu Draževina, desetak kilometara udaljenom od ovog grada, uz prepoznatljivu četničku ikonografiju i pjesme pripadnici Ravnogorskog pokreta obilježili su godišnjicu hapšenja Draže Mihajlovića na tom području.
U porukama na tom skupu veličala su se djela i lik Draže Mihajlovića, te pozivalo na život u jednoj srpskoj državi.
Bilal Memišević kaže da povratnike više plaši djelovanje ovog pokreta:
„Tu je problem. Mene je strah te nove klice. Ja se u podsvijesti nje bojim. Ovi koji su otišli i odležavaju svoju kaznu, ja mislim na ovaj ili onaj način da će oni doći sebi, ili da su došli sebi. Ali jedan radikalni element na ovom području u srpskom narodu vezan je za mjesto i lokaciju hapšenja ratnog komandanta ili generala četničkog iz Drugog svjetskog rata Draže Mihajlovića. On postaje iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec sve veća i veća turistička atrakcija i kao takva se predstavlja ljudima i sa istoka i sa zapada. To je sistem koji je van svakog državnog aparata i sistema.“
Prema podacima Tribunala u Hagu, u Višegradu je u proteklom ratu ubijeno oko 3.000 bošnjačkih civila, uključujući 600 žena i 119-oro djece.
Neki od najstrašnijih ratnih zločina počinjeni su u junu 1992. godine kada je 140 Bošnjaka zatvoreno i živio spaljeno u kućama u Pionirskoj ulici i na Bikavcu.
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Slišković: Stanišić i Simatović su kontrolisali specijalne jedinice
Višegrad - grad u kome se ne priča o zločinima
Osuđeni zločinci ne mogu glasati
Broj stradale djece u ratu u BiH još uvijek nepoznat
Zaplenjeni Mladićevi dnevnici koristan dokaz za mnoga suđenja
Ko je odgovoran što Mladić još nije uhapšen
****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Veći je problem, tvrde, djelovanje Ravnogorskog četničkog pokreta na ovoj teritoriji. Drugi smatraju kako je svečani doček Vasiljeviću napravljen samo zainat Bošnjacima.
Jedno je sigurno - Višegrad je danas grad u kom niko ne želi da se priča o strašnim ratnim zločinima.
Prije više od dva mjeseca u Višegrad se vratio Mitar Vasiljević kojeg je Haški tribunal osudio na za krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
Nakon što je za počinjene zločine odslužio tek dvije trećine kazne od 15 godina zatvora Vasiljevića je rodni grad dočekao kao heroja. Višegrađani danas ne žele da govore o dočeku koji je priređen Vasiljeviću.
Rijetki koji stanu kada vide novinarski diktafon uglavnom odmahuju glavom i kažu da ne znaju ništa o tome:
„Ne znam, ne mogu da razmišljam sad na tu temu. Vjeruj da si me zatekla, ne bih...“
RSE: Jeste li iz Višegrada?
ANKETIRANI: Jesam.
RSE: Jeste li bili u ratu ovdje?
ANKETIRANI: Jesam.
RSE: Jesu li se dogodili ovdje zločini?
ANKETIRANI: Pa... nisam ja u suštini nikad ništa vidio. Da razgovaram na tu temu ne mogu, jer stvarno nisam ništa vidio.
RSE: A jeste li vidjeli doček Vasiljeviću?
ANKETIRANI: Nisam.
RSE: Da li biste došli na nekakav takav doček?
ANKETIRANI: Pa ne znam, nisam razmišljao o toj temi.
2. ANKETIRANI: Nisam upućen u te stvari.
RSE: Kako niste? Jeste li odavdje?
2. ANKETIRANI: Nisaam.
RSE: Nego?
2. ANKETIRANI: Iz blizine.
RSE: A jeste li bili ovdje kad mu je priređen doček?
2. ANKETIRANI: U Višegradu? Da, bio sam. Znam da se nešto dešavalo, ali nisam ni prisustvovao, niti znam šta da kažem.
RSE: Može li to izazvati nacionalne tenzije?
2. ANKETIRANI: Ne vjerujem. Ne vjerujem zato što se ovaj narod navikao na sve i svašta.
Mitar Vasiljević bio je član paravojne jedinice koju je predvodio Milan Lukić. U Hagu je osuđen, između ostalog, zbog spriječavanja bijega sedmorici Bošnjaka, zatvorenika u hotelu „Vilina vlas“.
Tako je, kako stoji u presudi, pomogao Milanu Lukiću i njegovim ljudima da petoricu ubiju, dok su dvojica preživjela.
Ni povratnici Bošnjaci u Višegradu nisu pričljivi kada je riječ o povratku Mitra Vasiljevića:
„Ne bi bio poželjan sto posto za bošnjački narod. Nemojte me ništa više pitati.“
RSE: Želim samo da vas pitam je li uplašilo Bošnjake u Višegradu kad se on vratio i kad mu je priređen doček?
ANKETIRANI: Zna se ko mu je priredio.
Bilal Memišević je predsjednik Skupštine opštine Višegrad. On je prije rata bio komšija sa Mitrom Vasiljevićem.
Tvrdi da povratnike, kojih je oko 2.500 u ovom gradu, nije uplašio, niti je u Višegradu poremetio međunacionalne odnose povratak i doček priređen Vasiljeviću:
„Ja dobro znam šta je Mitar Vasiljević uradio ovdje u ratu, dobro znam da je on i odležao svoju kaznu - je li ona bila dovoljna ili ne, nije moje da se miješam u to. To su ocijenile neke institucije koje se bave time. Ono što ja još nisam dokučio - ja bih volio da je kazna utjecala na gospodina Vasiljevića, da je on sebe u svojoj duši, u svojoj podsvijesti, u svom mozgu prevaspitao na neki način, da on ne bude nalik na Mitra Vasiljevića koji je ’92., ’93., ’94. ’95. godine ovdje činio zločine.“
Zoran Maksimović, vlasnik i urednik www.visegrad24.info, jedinog veb portala u tom gradu, tvrdi da je doček Mitru Vasiljeviću bio potpuno spontano organizovan:
„Misliš da ga je slavio ko za to što je to uradio? Niko ga nije slavio. Inat, bolan, inat - ništa drugo? 70 do 80 posto ljudi koji su došli da ga dočekaju uopšte tog čovjeka i ne znaju.“
Dan nakon što je u Višegradu priređen doček Vasiljeviću, u mjestu Draževina, desetak kilometara udaljenom od ovog grada, uz prepoznatljivu četničku ikonografiju i pjesme pripadnici Ravnogorskog pokreta obilježili su godišnjicu hapšenja Draže Mihajlovića na tom području.
U porukama na tom skupu veličala su se djela i lik Draže Mihajlovića, te pozivalo na život u jednoj srpskoj državi.
Bilal Memišević kaže da povratnike više plaši djelovanje ovog pokreta:
„Tu je problem. Mene je strah te nove klice. Ja se u podsvijesti nje bojim. Ovi koji su otišli i odležavaju svoju kaznu, ja mislim na ovaj ili onaj način da će oni doći sebi, ili da su došli sebi. Ali jedan radikalni element na ovom području u srpskom narodu vezan je za mjesto i lokaciju hapšenja ratnog komandanta ili generala četničkog iz Drugog svjetskog rata Draže Mihajlovića. On postaje iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec sve veća i veća turistička atrakcija i kao takva se predstavlja ljudima i sa istoka i sa zapada. To je sistem koji je van svakog državnog aparata i sistema.“
Prema podacima Tribunala u Hagu, u Višegradu je u proteklom ratu ubijeno oko 3.000 bošnjačkih civila, uključujući 600 žena i 119-oro djece.
Neki od najstrašnijih ratnih zločina počinjeni su u junu 1992. godine kada je 140 Bošnjaka zatvoreno i živio spaljeno u kućama u Pionirskoj ulici i na Bikavcu.
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Slišković: Stanišić i Simatović su kontrolisali specijalne jedinice
Višegrad - grad u kome se ne priča o zločinima
Osuđeni zločinci ne mogu glasati
Broj stradale djece u ratu u BiH još uvijek nepoznat
Zaplenjeni Mladićevi dnevnici koristan dokaz za mnoga suđenja
Ko je odgovoran što Mladić još nije uhapšen
****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)