Hrvatska ima ukupno 81 diplomatsko i konzularno predstavništvo u svijetu. Zbog aktualne krize i nužnosti štednje upravo se razmatra mogućnost zatvaranja pojedinih konzulata.
Pedeset i jedno veleposlanstvo, sedam diplomatskih misija i 23 konzulata, trenutna je hrvatska diplomatska mreža u svijetu.
Njoj se može dodati i 70-tak hrvatskih počasnih konzula, no na njih država nema nikakvih izdvajanja, niti su oni stalni zaposlenici Ministarstva vanjskih i europskih poslova, ističe glasnogovornik Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Berislav Živković.
„Radimo trenutno analizu da se vidi mogućnost zatvaranja pojedinih konzulata. O zatvaranju veleposlanstava se još uvijek ne razmišlja, zato što se ipak i na taj način šalje svojevrsna politička poruka. Mi u Ministarstvu trenutno imamo oko 1.260 zaposlenih, što unutar sjedišta, što u diplomatsko konzularnim predstavništvima”, pojašnjava Živković.
Hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić još je u ožujku, na samom početku svog mandata, najavila racionalizaciju hrvatske diplomatske mreže.
Vesna Pusić
„I sve koji nisu dovoljno kvalitetni treba povući”, kazala je Pusić.
Otada je prošlo nekoliko mjeseci, ali zasad nitko još nije „povučen“. To je i razumljivo, kaže politički analitičar Davor Gjenero jer za „povlačenje“ nekoga iz diplomatske misije treba pripremiti vrlo čvrste argumente.
„Sa jedne strane to je vrlo složena procedura opoziva. Sa druge strane jaki su različiti politički i interesni lobiji i svako ko ulazi u to treba jako puno vremena da dobro pripremi proces, kako se cijela stvar ne bi u javnosti interpretirala kao nekakav politički revanšizam”, ocjenuje Davor Gjenero.
Glasnogovornik Živković ističe da će Hrvatska, zbog racionalizacije diplomatske mreže, a po uzoru na neke skandinavske zemlje, uvesti i koncept „putujućih veleposlanika“:
„Tu se ponajprije misli na područje Podsaharske Afrike ili dijelove Bliskog istoka, gdje nemamo svoja veleposlanstva. Uskoro bi trebalo otvoriti veleposlanstvo u Kataru. Veliki je bio interes od Katara i UAE, vjerojano i Omana, da postoji jedno bliže diplomatsko predstavništvo, kako zbog putovanja i ishođenja viza njihovih državljana u Hrvatsku, tako i zbog nastupa hrvatskih tvrtki na tom tržištu.”
Najveća misija u Bruxellesu
Općenito se, nastavlja predstavnik hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova, već se nekoliko godina, zbog krize i štednje, smanjuju troškovi za diplomaciju. Tako je na primjer, za rad konzularno-diplomatskih predstavništava u 2007., izdvojeno 438 milijuna kuna godišnje (oko šest milijuna eura), a ove godine 387 milijuna, 51 milijun kuna manje, a pokušavaju se što racionalnije koristiti i objekti.
„Najveći dio objekata u kojima se hrvatska veleposlansta nalaze je još uvijek iznajmljen. Mi imamo određene lokacije koje su u našem vlasništvu. Prošle i ove godine u okviru sukcesije smo dobili diplomatska predstavništva bivše SFRJ na više lokacija. Jedno od najznačajnijih je u Beču. Također smo dobili i dva stana u Trstu, rezidencije u Lisabonu i Madridu. U tom smislu ti objekti koji su preuzeti će biti uređeni i u njima će se vidjeti da li će se nastaviti raditi ili će se prodati, iznajmiti ili vidjeti na koji drugi način raspolagati”, pojašnjava Živković.
Najveće hrvatske diplomatske misije su u Sjedinjenim Američkim Državama i Bruxellessu.
„Ako kažemo da je najveća diplomatska misija u Bruxellessu, onda to može dovesti na neki krivi zaključak, zato što se tamo nalazi dosta resornih predstavništava. U kontekstu pristupanja Hrvatske EU, mi imamo oko 60-ak djelatnika u našoj misiji u Bruxellessu, ali gotovo polovica njih su predstavnici resornih institucija iz Republike Hrvatske”, navodi Živković.
„Hrvatski diplomati su slabije plaćeni od diplomata većine zemalja u okruženju", kaže Davor Gjenero.
„Hrvatski diplomati su slabije plaćeni od diplomata većine zemalja u okruženju. U hrvatskoj diplomaciji je daleko previše ljudi. Hrvatska diplomacija funkcionira kao i sva ostala javna uprava. U tom velikom sustavu imate 50 do 100 ljudi koji znaju svoj posao i koji svoj posao izrazito dobro rade. Za taj posao su izrazito loše plaćeni i daleko su preopterećeni. Imate ogroman broj ljudi koji nisu politički imenovani, nego su imenovani na osnovu najrazličitijih interesnih lobija i utjecaja i ti ljudi niti znaju što raditi, niti žele što raditi, a interesira ih samo da kroz boravak u inozemstvu svojoj djeci osiguraju školovanje na državni trošak u skupim školama i da zarađuju bitno više nego što bi zarađivali u Hrvatskoj”, ocjenjuje analitičar Gjenero.
Tomislav Jakić, vanjskopolitički savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, smatra da je slaba strana hrvatske diplomacije i „loša raspoređenost“ i osoblja i diplomatskih predstavništava, osobito u zemljama trećeg svijeta.
„Svojedobno u našoj ambasadi u Indiji je radilo dvoje ljudi. U golemoj Indiji, sa kojom bi smo mi mogli imati i te kako razvijene i nama toliko potrebne ekonomske odnose, dok sa druge strane neki naši konzulati, na primjer u Njemačkoj, imaju i više od deset zaposlenih”, kaže Jakić.
Kvalitete i kvalifikacije hrvatskih diplomatskih predstavnika, kaže Jakić, također su neujednačene, od izvrsnih, karijernih, diplomata do onih koji dolaze po ključu stranačke pripadnosti:
„To su onda politički podobnici, među kojima se također može naći kvalificiranih ljudi, a naći će se i onog drugoga. ”
Posljednjih dana su se pojavile spekulacije o mogućem odlasku bivše premijerke Jadranke Kosor u diplomaciju.
„Ja nju osobno premalo poznajem da bih mogao suditi o njenim kvalifikacijama. Ona je nesumnjivo u jednom nizu evropskih zemalja poznata i već sama ta činjenica bi njoj otvarala vrata. Prema tome, ne mislim da bi ona bila najgore rješenje za kojim je hrvatska diplomacija posegnula”, kaže Jakić.
