Rodna kuća Gavrila Principa u selu Obljaju kod Bosanskog Grahova trebala bi biti obnovljena naredne godine kada se obilježava 100 godina od Sarajevskog atentata i 120 godina od Gavrilovog rođenja. Za Gavrila Principa, pripadnika organizacije Mlada Bosna koji je ubio austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, Grahovljani kažu da je najslavnija ličnost iz tog grada i obnovom kuće žele sačuvati uspomenu na njegov lik i djelo.
Selo Obljaj, kraj istoimene rječice, rodno je mjesto Gavrila Principa, atentatora na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda. Od njegove rodna kuće koja je nekada bila i muzej, ostao je samo temelj.
Boško Marić, nekadašnji nastavnik istoriji i srpskohrvatskog jezika, objasnio je da je Principova rodna kuća dva puta gorjela - prvi put zapaljena je 1942. godine, a drugi put 1995.
„1941. godine, one tzv. Narodnooslobodilačke borbe, paralelno s ovim putem napravljena je velika, zidana kuća u kojoj je porodica Princip stanovala. Ova kuća stra, i ova nova koja je napravljena i koje više nema, bile su prove spaljene kuće u selu Obljaj od strane komunista. Ova kuća je obnovljena 1964. godine. Tu je bio izložbeni prostor dole, a gore je bio sav autentični namještaj“, kaže Marić.
Uskoro bi u tom selu trebale zabrujati građevinske mašine, jer Grahovljani koji danas žive i rade u Novom Sadu namjeravaju obnoviti Principovu kuću.
Planirano je da radovi počnu na jesen, a da završe na proljeće naredne godine, kada će se obilježiti 100 godina od Sarajevskog atentata i 120 godina od Gavrilovog rođenja.
„Nije to zahtjevno. To je kuća koja će se raditi na osnovu fotografija, koje su ranije snimljene i koje smo njima proslijedili, tako da će to biti autentična kuća koja je bila i ranije, tako da to nije zahtjevan projekt. To je klasična bosanska, stara, drvena kuća koja je pokrivena šindrom. To je jednostavan projekat, ali za nas puno značajan, puno vrijedniji od iznosa novčanih sredstava“, navodi načelnik Bosanskog Grahova Uroš Makić.
U Bosanskom Grahovu danas živi mali broj rođaka Gavrila Principa. Miljkan je jedan od najstarijih živih članova porodice Princip, čija je kuća odmah pored Gavrilove rodne kuće:
„Njegova rodna kuća gore bila je sasječena od brvana. Bila je samo jedna soba, sa dva kreveta, i ona furuna ozidana od gline kao peć - i tamo je bila kuća, ognjište gdje se kuvalo, radilo“, priča Miljkan.
Tokom obnove problem će predstavljati nabavka namještaja koji se koristio prije više od 100 godina u selima oko Bosanskog Grahova.
U vatrenoj stihiji 1995. godine nestali su i vrijedni muzejski eksponati, među kojima i autentični plan atentata na prijestolonasljednika Ferdinanda, donesen iz Sarajeva 1964. godine, kaže Boško Marić:
„Bilo je baš autentično. Gdje je koji atentaor bio - Mehmedbašić gdje je bio, Grabež, Čubrilović - sve je bilo. I bila je odjeća Gavrilovih roditelja. I namještaj je bio sav iz toga vremena, a bilo je i autentičnih fotografija one Jelene Jezdimirović, Gavrilove djevojke“, pojašnjava Marić.
Iako je prošlo sto godina od Sarajevskog atenatata, koji je bio povod kataklizmičnom Prvom svjetskom ratu, istoričari i političari i danas vode vječnu raspravu: da li su Gavrilo Princip i ostali pripadnici Mlade Bosne bili heroji ili teroristi? Za Grahovljane nema dileme. Za njih je Gavrilo Princip:
Gavrilo Princip preminuo je u 24 godini života od tuberkuloze u zatvoru Terezin u Češkoj. Tri godine kasnije njegovo tijelo je preneseno u Sarajevo i sahranjeno u zajedničku grobnicu sa drugim pripadnicima Mlade Bosne.
„Gavrilo je rekao:’Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru plašeći gospodu.’ A na šalici iz koje je jeo u garnizonu, u zatvoru u Sarajevu je napisao:’Tromo se vrijeme vuče i ničeg novog nema, danas sve ko juče, sutra se isto sprema. I umjesto da smo u ratu gdje bojne trube ječe, evo nas u kazamatu, na nama lanci zveče. Pred nama je život pogažen, zgnječen i strt, ja nijesam idiot, a to je za mene smrt. A pravo je rekao prije Žerajić, soko sivi - ko hoće da živi nek mre, ko hoće da mre nek živi.’ To je napisao Gavrilo Princip“, kaže Boško Marić.
Selo Obljaj, kraj istoimene rječice, rodno je mjesto Gavrila Principa, atentatora na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda. Od njegove rodna kuće koja je nekada bila i muzej, ostao je samo temelj.
Boško Marić, nekadašnji nastavnik istoriji i srpskohrvatskog jezika, objasnio je da je Principova rodna kuća dva puta gorjela - prvi put zapaljena je 1942. godine, a drugi put 1995.
„1941. godine, one tzv. Narodnooslobodilačke borbe, paralelno s ovim putem napravljena je velika, zidana kuća u kojoj je porodica Princip stanovala. Ova kuća stra, i ova nova koja je napravljena i koje više nema, bile su prove spaljene kuće u selu Obljaj od strane komunista. Ova kuća je obnovljena 1964. godine. Tu je bio izložbeni prostor dole, a gore je bio sav autentični namještaj“, kaže Marić.
Uskoro bi u tom selu trebale zabrujati građevinske mašine, jer Grahovljani koji danas žive i rade u Novom Sadu namjeravaju obnoviti Principovu kuću.
Planirano je da radovi počnu na jesen, a da završe na proljeće naredne godine, kada će se obilježiti 100 godina od Sarajevskog atentata i 120 godina od Gavrilovog rođenja.
„Nije to zahtjevno. To je kuća koja će se raditi na osnovu fotografija, koje su ranije snimljene i koje smo njima proslijedili, tako da će to biti autentična kuća koja je bila i ranije, tako da to nije zahtjevan projekt. To je klasična bosanska, stara, drvena kuća koja je pokrivena šindrom. To je jednostavan projekat, ali za nas puno značajan, puno vrijedniji od iznosa novčanih sredstava“, navodi načelnik Bosanskog Grahova Uroš Makić.
U Bosanskom Grahovu danas živi mali broj rođaka Gavrila Principa. Miljkan je jedan od najstarijih živih članova porodice Princip, čija je kuća odmah pored Gavrilove rodne kuće:
„Njegova rodna kuća gore bila je sasječena od brvana. Bila je samo jedna soba, sa dva kreveta, i ona furuna ozidana od gline kao peć - i tamo je bila kuća, ognjište gdje se kuvalo, radilo“, priča Miljkan.
Tokom obnove problem će predstavljati nabavka namještaja koji se koristio prije više od 100 godina u selima oko Bosanskog Grahova.
U vatrenoj stihiji 1995. godine nestali su i vrijedni muzejski eksponati, među kojima i autentični plan atentata na prijestolonasljednika Ferdinanda, donesen iz Sarajeva 1964. godine, kaže Boško Marić:
„Bilo je baš autentično. Gdje je koji atentaor bio - Mehmedbašić gdje je bio, Grabež, Čubrilović - sve je bilo. I bila je odjeća Gavrilovih roditelja. I namještaj je bio sav iz toga vremena, a bilo je i autentičnih fotografija one Jelene Jezdimirović, Gavrilove djevojke“, pojašnjava Marić.
Iako je prošlo sto godina od Sarajevskog atenatata, koji je bio povod kataklizmičnom Prvom svjetskom ratu, istoričari i političari i danas vode vječnu raspravu: da li su Gavrilo Princip i ostali pripadnici Mlade Bosne bili heroji ili teroristi? Za Grahovljane nema dileme. Za njih je Gavrilo Princip:
Gavrilo Princip preminuo je u 24 godini života od tuberkuloze u zatvoru Terezin u Češkoj. Tri godine kasnije njegovo tijelo je preneseno u Sarajevo i sahranjeno u zajedničku grobnicu sa drugim pripadnicima Mlade Bosne.
„Gavrilo je rekao:’Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru plašeći gospodu.’ A na šalici iz koje je jeo u garnizonu, u zatvoru u Sarajevu je napisao:’Tromo se vrijeme vuče i ničeg novog nema, danas sve ko juče, sutra se isto sprema. I umjesto da smo u ratu gdje bojne trube ječe, evo nas u kazamatu, na nama lanci zveče. Pred nama je život pogažen, zgnječen i strt, ja nijesam idiot, a to je za mene smrt. A pravo je rekao prije Žerajić, soko sivi - ko hoće da živi nek mre, ko hoće da mre nek živi.’ To je napisao Gavrilo Princip“, kaže Boško Marić.
