Uoči prve zvanične posjete crnogorskog premijera Mila Đukanovića Beogradu nakon 10 godina, upadljivo je naglo i ubrzano otopljavanje odnosa dviju država i sve češća razmjena komplimenata i spremnosti na saradnju u svim oblastima. Da li se crnogorsko-srpski odnosi, koje je Milošević metaforično opisao kao “dva oka u glavi“, postavljaju na nove, zdrave osnove, nakon dugog perioda iracionalnosti i inaćenja, ili se iza svega kriju krupne političke kalkulacije vlasti u Podgorici i Beogradu?
Samo tri mjeseca poslije posjete srpskog premijera Ivice Dačića Crnoj Gori, u uzvratnu posjetu Srbiji već u ponedjeljak, prvi put nakon obnove crnogorske nezavisnosti odlazi premijer Milo Đukanović.Taj događaj danima je u podgoričkim medijima, posebno na javnom servisu top tema, koja nagovještava nagli zaokret i sve toplije vjetrove koji duvaju između dvije države.Tome svjedoči Đukanovićev autorski tekst u beogradskom nedeljniku NIN, kao i intervju prvog potpredsjednika srpske Vlade Aleksandra Vučića Televiziji Crne Gore. Govoreći o sve boljim relacijama i sve većem prostoru za međusobnu saradnju, nije škrtario na pohvalama na račun Đukanovića koji je, prema Vučićevim riječima, privrednike iz Ujedinjenih Arapskih Emirata posavjetovao da ulažu u namjensku industriju Srbije.
,,Pitali su ga, a gde bi mi mogli da radimo neke namenske projekte, sa kim tu da radimo i Milo je tu bio korektan. Nije mi to on rekao nego sam saznao od šeika Muhameda, kome je Milo rekao – razgovarajte sa Srbijom.”
Kako na ubrzano političko i ekonomsko približavanje Srbije i Crne Gore gledaju u Podgorici?
Miodrag Vuković iz vladajućeg DPS konstatuje: ,,Odnosi postaju sve bolji. Temelj svega toga je uvažavanje činjenice da smo dvije nezavisne države, da smo komšije, da dijelimo isti prostor, da su nam istorije povezane, da nam je sudbina zajednička.“
Progres u odnosima Crne Gore i Srbije pozdravlja i Milan Knežević iz opozicionog Demokratskog Fronta.
,,Svaki vid odnosa koji će poboljšati relacije između vlada Crne Gore i Srbije, a samim tim i građana treba podržati, ako je baziran na iskrenim namjerama.“
I upravo ta dilema otvara se poslije dugogodišnje stagnacije u odnosima dvije zemlje, koje su najnižu tačku dotakli 2008, u trenutku kada je Srbija odlučila da zbog priznavanja Kosova uskrati gostoprimstvo crnogorskoj ambasadorki Anki Vojvodić. Sve to pratile su međusobne optužbe o „izdaji Crne Gore“ ili one kako Beograd ne odustaje od paternalizma prema Podgorici.Nekoliko godina kasnije promijenio se Beograd, a ne Podgorica, tvrdi Miodrag Vuković:
„Šta se dramatično promijenilo u zvaničnoj politici Crne Gore? Ništa. Šta se promijenilo u zvaničnim stavovima Srbije? Mnogo toga, naročito poslije izjava zvaničnika Srbije koji kažu da su prošla vremena parastosa u Srbiji za izgubljenim nadama glede konačne odluke Crne Gore da bude nezavisna i samostalna država. Treba da se svako bavi svojom kućom i svojim problemima i da sarađujemo đe ima prostora i đe identifikujemo razloge da ta saradnja mora da bude očigledna.“
Milan Knežević, za razliku od Vukovića, primjećuje da se iza svega krije, kako je rekao, Đukanovićevo licemjerstvo i dobro poznata pragmatičnost.
„U trenutku kada se njegov politički i državni fokus intezivno smanjuje, vjerujem da je svakom u Crnoj Gori, a i u Srbiji jasno kolika je Đukanovićeva stvarna posvećenost i njegove partije stvarnom poboljšanju odnosa sa Srbijom, posebno ako se ima u vidu šta je sve uradio na pogoršanju tih odnosa od 2003. do danas. Nijesam siguran da će jedna njegova posjeta to sve uspjeti da rehabilituje“, kazao je Knežević.
I zaista: vraćamo li se dobrim odnosima sa Srbijom iz racionalnih razloga, iz interesa, pomalo iz istorijskog romantizma ili se iza svega kriju političke kalkulacije vlasti u objema državama? I kako to da je Đukanović danas bliži bivšim radikalima nego što je to do juče bio sa srpskim demokratama? Na to pitanje odgovara nam Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje:
„To nije nikakvo iznenađenje jer ljudi koji nemaju jasnu političku ideologiju vrlo lako se prestrojavaju tamo gdje trenutno imaju najveću političku korist. Đukanović je toliko različitih odijela promijenio od kada je na vlasti da nas ne iznenađuje njegova saradnja sa bilo kim ukoliko to njega održava ili mu pomaže da se bolje pozicionira. Ja bih primijetila još jednu disproporciju između vlasti u Beogradu i Podgorici, a to je da Podgorica trenutno ima prednost u dinamici pregovora sa EU, dok se Beograd mnogo konkretnije bori protiv korupcije i organizovanog kriminala. Svakako možemo zaključiti da je pred nama razvoj jednog dinamičnog perioda regionalne saradnje i da će to značajno uticati na političke sisteme država regiona pa samim tim i Srbije i Crne Gore i na njihove odnose.“
No, kako god ko tumačio razloge naglog uzleta u crnogorsko-srpskim odnosima, perspektiva evropskih integracija vodiće dvije zemlje, koje su do 2006 bile u državnoj zajednici, ka istom cilju.
„Ovde je postojala neka vrsta ratne atmosfere prema svemu što dolazi iz Crne Gore. U svemu se videla kuhinja Crne Gore, kao što se u Crnoj Gori u svemu videla kuhinja Srbije. Da li mislite da Srbija i Crna Gora mogu da žive bolje ako će jedni u klin, a drugi u ploču i da će neko da ima od toga boljitak’ Mi smo rešili da to prekinemo“, kazao je u intervjuu TV CG Aleksandar Vučić.
Samo tri mjeseca poslije posjete srpskog premijera Ivice Dačića Crnoj Gori, u uzvratnu posjetu Srbiji već u ponedjeljak, prvi put nakon obnove crnogorske nezavisnosti odlazi premijer Milo Đukanović.Taj događaj danima je u podgoričkim medijima, posebno na javnom servisu top tema, koja nagovještava nagli zaokret i sve toplije vjetrove koji duvaju između dvije države.Tome svjedoči Đukanovićev autorski tekst u beogradskom nedeljniku NIN, kao i intervju prvog potpredsjednika srpske Vlade Aleksandra Vučića Televiziji Crne Gore. Govoreći o sve boljim relacijama i sve većem prostoru za međusobnu saradnju, nije škrtario na pohvalama na račun Đukanovića koji je, prema Vučićevim riječima, privrednike iz Ujedinjenih Arapskih Emirata posavjetovao da ulažu u namjensku industriju Srbije.
,,Pitali su ga, a gde bi mi mogli da radimo neke namenske projekte, sa kim tu da radimo i Milo je tu bio korektan. Nije mi to on rekao nego sam saznao od šeika Muhameda, kome je Milo rekao – razgovarajte sa Srbijom.”
Kako na ubrzano političko i ekonomsko približavanje Srbije i Crne Gore gledaju u Podgorici?
Miodrag Vuković iz vladajućeg DPS konstatuje: ,,Odnosi postaju sve bolji. Temelj svega toga je uvažavanje činjenice da smo dvije nezavisne države, da smo komšije, da dijelimo isti prostor, da su nam istorije povezane, da nam je sudbina zajednička.“
Progres u odnosima Crne Gore i Srbije pozdravlja i Milan Knežević iz opozicionog Demokratskog Fronta.
,,Svaki vid odnosa koji će poboljšati relacije između vlada Crne Gore i Srbije, a samim tim i građana treba podržati, ako je baziran na iskrenim namjerama.“
I upravo ta dilema otvara se poslije dugogodišnje stagnacije u odnosima dvije zemlje, koje su najnižu tačku dotakli 2008, u trenutku kada je Srbija odlučila da zbog priznavanja Kosova uskrati gostoprimstvo crnogorskoj ambasadorki Anki Vojvodić. Sve to pratile su međusobne optužbe o „izdaji Crne Gore“ ili one kako Beograd ne odustaje od paternalizma prema Podgorici.Nekoliko godina kasnije promijenio se Beograd, a ne Podgorica, tvrdi Miodrag Vuković:
„Šta se dramatično promijenilo u zvaničnoj politici Crne Gore? Ništa. Šta se promijenilo u zvaničnim stavovima Srbije? Mnogo toga, naročito poslije izjava zvaničnika Srbije koji kažu da su prošla vremena parastosa u Srbiji za izgubljenim nadama glede konačne odluke Crne Gore da bude nezavisna i samostalna država. Treba da se svako bavi svojom kućom i svojim problemima i da sarađujemo đe ima prostora i đe identifikujemo razloge da ta saradnja mora da bude očigledna.“
Milan Knežević, za razliku od Vukovića, primjećuje da se iza svega krije, kako je rekao, Đukanovićevo licemjerstvo i dobro poznata pragmatičnost.
„U trenutku kada se njegov politički i državni fokus intezivno smanjuje, vjerujem da je svakom u Crnoj Gori, a i u Srbiji jasno kolika je Đukanovićeva stvarna posvećenost i njegove partije stvarnom poboljšanju odnosa sa Srbijom, posebno ako se ima u vidu šta je sve uradio na pogoršanju tih odnosa od 2003. do danas. Nijesam siguran da će jedna njegova posjeta to sve uspjeti da rehabilituje“, kazao je Knežević.
I zaista: vraćamo li se dobrim odnosima sa Srbijom iz racionalnih razloga, iz interesa, pomalo iz istorijskog romantizma ili se iza svega kriju političke kalkulacije vlasti u objema državama? I kako to da je Đukanović danas bliži bivšim radikalima nego što je to do juče bio sa srpskim demokratama? Na to pitanje odgovara nam Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje:
„To nije nikakvo iznenađenje jer ljudi koji nemaju jasnu političku ideologiju vrlo lako se prestrojavaju tamo gdje trenutno imaju najveću političku korist. Đukanović je toliko različitih odijela promijenio od kada je na vlasti da nas ne iznenađuje njegova saradnja sa bilo kim ukoliko to njega održava ili mu pomaže da se bolje pozicionira. Ja bih primijetila još jednu disproporciju između vlasti u Beogradu i Podgorici, a to je da Podgorica trenutno ima prednost u dinamici pregovora sa EU, dok se Beograd mnogo konkretnije bori protiv korupcije i organizovanog kriminala. Svakako možemo zaključiti da je pred nama razvoj jednog dinamičnog perioda regionalne saradnje i da će to značajno uticati na političke sisteme država regiona pa samim tim i Srbije i Crne Gore i na njihove odnose.“
No, kako god ko tumačio razloge naglog uzleta u crnogorsko-srpskim odnosima, perspektiva evropskih integracija vodiće dvije zemlje, koje su do 2006 bile u državnoj zajednici, ka istom cilju.
„Ovde je postojala neka vrsta ratne atmosfere prema svemu što dolazi iz Crne Gore. U svemu se videla kuhinja Crne Gore, kao što se u Crnoj Gori u svemu videla kuhinja Srbije. Da li mislite da Srbija i Crna Gora mogu da žive bolje ako će jedni u klin, a drugi u ploču i da će neko da ima od toga boljitak’ Mi smo rešili da to prekinemo“, kazao je u intervjuu TV CG Aleksandar Vučić.