Pišu: Damjana Veleva and Vidka Atanasova
Veći dio svog života, Svetlana Deničenko je radila kao medicinska sestra na odjelu anesteziologije. Svakodnevno je pripremala anestetike i pratila pacijente tokom operacija i zahvata. Spašavala je živote, ponekad je morala da reanimira pacijenate ili pruža hitnu medicinsku njegu.
Kada je stigla u Bugarsku, bježeći od ruske invazije na Ukrajinu, ubrzo je stekla utisak da njene vještine u medicini nisu poželjne. Umjesto da nastavi s izabranom profesijom, prihvatila je ponude za posao koje je mogla dobiti: kao sobarica, čistačica i pomoćnica kuhara, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Prijavila sam se za posao u svim bolnicama u Varni, ali me nikada nisu pozvali", rekla je Deničenko Bugarskom servisu RSE-a, misleći na turističko mjesto na bugarskoj obali Crnog mora gdje sada živi.
Slučaj Svetlane Deničenko nije izuzetak u Bugarskoj, zemlji sa 6,5 miliona stanovnika i najsiromašnijoj u Evropskoj uniji (EU).
Volonteri i stručnjaci koji rade s Ukrajincima u Bugarskoj rekli su za RSE da mnoge izbjeglice s relevantnim iskustvom ne mogu da nađu posao u zdravstvenom sektoru, uprkos nedostatku ljekara i medicinskih sestara.
Umjesto radnih mjesta, politička debata u Bugarskoj fokusirana je na smještaj izbjeglica. Državnom programu smještaja izbjeglica u turističkim hotelima često se prijeti zatvaranjem, a lokalne vlasti su izbjeglicama govorile da trebaju da plate ili da idu kući.
Ministar unutrašnjih poslova Ivan Demerdžijev je 31. oktobra najavio da će država prestati da plaća hotele u kojima su bile smještene ukrajinske izbjeglice. Prema njegovom predloženom planu, izbjeglice koje ne mogu sami plaćati put bi bile premještene u državni smještaj.
Uprkos najavi Demerdžijeva, bugarsko Vijeće ministara, više vladino tijelo za donošenje odluka, u novembru je produžilo program smještaja u hotelima do 24. februara 2023., na godinu dana od ruske invazije na Ukrajinu.
Kao država članica Evropske unije, Bugarska se mora pridržavati Direktive o privremenoj zaštiti, što znači da izbjeglice imaju pravo na rad, smještaj, obrazovanje, finansijsku podršku i pristup zdravstvenoj zaštiti tri godine.
Međutim, prava EU na terenu se ne pretvaraju uvijek u uspješne rezultate, dok je problem u Bugarskoj ipak mnogo veći od samog smještaja.
Više od devet mjeseci nakon ruske invazije na Ukrajinu, kritičari kažu da Bugarska nema strategiju za integraciju izbjeglica u društvo, s tim da sukcesivne vlade donose ishitrene i haotične odluke.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od 500.000 ukrajinskih izbjeglica prešlo je granicu u Bugarskoj od početka rata, iako je prema julskim podacima UNHCR-a i UNICEF-a u zemlji ostalo samo 87.000 izbjeglica.
Deničenko je iz Černihiva, grada udaljenog sat vremena vožnje sjeverno od ukrajinske prijestolnice Kijeva, koji je bio pod višesedmičnom ruskom opsadom.
U Varnu je stigla u maju jer u gradu ima poznanika koji joj je ponudio prenoćište.
"Imam sina od 26 godina, koji učestvuje u ratu kao dobrovoljac", rekla je Deničenko. "Natjerao me da odem kako bih bila na sigurnom mjestu."
U Bugarskoj živi već šest mjeseci, kaže, i nema se na šta žaliti. Jedini problem je, rekla je, što nije mogla da se bavi svojom profesijom.
Cijeli sam život provela u operacionoj dvorani, rekla je Deničenko. "Ali ovdje nisam izričito željela raditi kao medicinska sestra na anesteziologiji, samo sam tražila posao kao medicinska sestra ili bilo koji medicinski radnik."
Nakon što je radila brojne fizički zahtjevne poslova, Deničenko je ponovno pokušala pronaći stalni posao kao medicinska sestra, ali opet nije uspjela. Kad joj je krajem oktobra ponuđen posao radnice u skladištu jedne farmaceutske kompanije, odmah je prihvatila.
U bugarskom zdravstvenom sektoru ne nedostaje radnih mjesta. Mnogi ljekari i medicinske sestre, posebno oni na početku svoje karijere, radije rade u inostranstvu, tražeći bolje plate, viši životni standard i više mogućnosti za napredak u karijeri.
Prema podacima bugarskog Nacionalnog instituta za statistiku, u 2021. bilo je 1730 medicinskih sestara manje u poređenju s 2019., što je pad od šest odsto. Radio Bugarska je u junu izvijestio da postoji ozbiljan nedostatak medicinara diljem Bugarske. Prema izvještaju Instituta za otvoreno društvo, samo pet odsto bugarskih doktora bilo je mlađe od 30 godina, a do jedne trećine bilo je u dobi za penziju.
Te inherentne probleme nisu ublažile stalne političke turbulencije u zemlji, za koje kritičari kažu da su spriječile političke lidere da uspostave koherentnu strategiju za ukrajinske izbjeglice.
Od 2020. Bugarska je u političkom ćorsokaku, s protestima izazvanim gnjevom javnosti zbog državne korupcije. Konzervativna stranka Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB) i njen čelnik Bojko Borisov, koji je bio premijer veći dio 2010-ih, našli su se na meti ljutite javnosti.
Međutim, 2. oktobra Bugari su izašli na birališta na četvrtim nacionalnim izborima u 18 mjeseci, dajući GERB-u većinu od oko 25 odsto. Budući da bivša vladajuća stranka nije u stanju da formira vladu, državu sada vodi privremena vlada, uz mogućnost ponovnih vanrednih izbora.
Neki političari su se izjasnili protiv načina postupanja vlade prema ukrajinskim izbjeglicama. Govoreći za Bugarski servis RSE, Kremena Kuneva, parlamentarna zastupnica antikorupcijskog, proevropskog izbornog saveza Demokratska Bugarska, rekla je da je 1.500 ukrajinskih izbjeglica koje rade u zdravstvenom sektoru bilo u Bugarskoj. Prema njenim podacima, ostalo ih je samo 150. "Naša zemlja nije učinila apsolutno ništa da zadrži te ljude", rekla je Kuneva.
Kuneva je rekla da je krajem oktobra poslala pitanja privremenom premijeru Galabu Donevu i ministrima zdravstva, rada i socijalne politike. Jedno od pitanja koje je postavila bilo je ima li vlada ikakve planove za integraciju ukrajinskih izbjeglica.
Prema njenim riječima, jedna od glavnih prepreka u Bugarskoj je priznavanje stranih diploma u sektorima zdravstva i obrazovanja. Suprotno preporukama Evropske komisije, Bugarska nikada nije usvojila pojednostavljene postupke za prihvatanje stranih kvalifikacija od ljudi koji bježe od rata u Ukrajini.
Iako je sadašnji ministar unutrašnjih poslova pokrenuo novo Nacionalno vijeće za migracije, još uvijek postoji opšti nedostatak strategije, rekla je Kuneva.
"Glavni problem je što osam mjeseci kasnije nema plana integracije. Jedino što Bugarska radi je plaćanje hotela i troškova u državnim stanovima", rekla je.
Ilijana Savova, direktorica Programa za pravnu zaštitu izbjeglica i migranata pri Bugarskom helsinškom odboru, složila se da su političari zauzeli neefikasan pristup.
Prema riječima Savove, u slučaju ukrajinskih izbjeglica u Bugarskoj vlasti su odlučile da je problem privremen, što znači da je postojala potreba da se pozabave njihovim smještajem i malo čime drugim. "Ovdje je poenta da se tim ljudima prižo prilika da se izdržavaju i vode nekakav normalan život… uključujući pravo na rad", rekla je.
"Mi imamo potrebu za ljudima koji imaju obrazovanje i karijeru. To će biti veliki plus za Bugarsku ako uspijemo integrisati te ljude... da mogu obavljati svoje profesije", rekla je Savova. "Tako da ne budemo u situaciji da kvalifikovani doktor ili inženjer radi kao konobar."
Da bi se to dogodilo, rekla je Savova, potrebne su ciljane i strukturisane mjere, poput profilisanja izbjeglica i procjene njihovih ranjivosti i potreba.
Bugarska nije jedina zemlja u EU u kojoj se ukrajinske izbjeglice bore da nađu posao. Budući da žene i djeca čine oko 90 odsto izbjeglica, žene su često opterećene brigom o djeci, svojim partnerima i mrežama podrške koje su još uvijek u Ukrajini.
Istraživanje koje je u junu prenio Dojče vele (Deutsche Welle) pokazalo je da je samo 50 odsto ukrajinskih izbjeglica u Njemačkoj našlo posao. Novopridošlice ponekad bolje prolaze u zemljama poput Poljske ili Češke, koje već imaju uspostavljene ukrajinske zajednice i manje zastrašujuću jezičku barijeru.
Prošla vlada preduzela je neke korake, uvodeći podsticaje za poslodavce koji zapošljavaju ukrajinske izbjeglice, ali, prema Savovoj, te mjere bile su "sporadične", slabo reklamirane i nisu naširoko poznate, čak ni među Ukrajincima.
"Oni su naslijeđe prethodne vlade. Sadašnja privremena vlada ne koordinira i ne radi ništa. Oni prate događaje, oni ih ne vode", dodala je Savova. "Ova privremena vlada samo odgovara na pritisak javnosti, kao u sadašnjem slučaju sa stambenim prostorom."
Iako privremena vlada možda ne izbacuje ukrajinske izbjeglice iz zemlje, rekla je, sigurno nisu učinili mnogo da ih zadrže.
Facebook Forum