Pišu: Tony Wesolowsky i Kurt Vinion

Mračna, betonska zgrada nalik bunkeru odiše atmosferom komunističkog doba i jedva da djeluje kao mjesto utočišta.

Ali za djecu i roditelje, uglavnom majke, koji su pobjegli iz Ukrajine, gdje je ničim izazvana invazija Rusije izazvala najkrvaviji i najrazorniji sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata, studentski dom u prestižnoj četvrti češke prijestolnice Praga je upravo to: utočište, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Već mjesecima desetine ukrajinskih izbjeglica žive ovdje u Brevnovu, zauzimaju male, spartanske sobe, od kojih svaki sprat dijeli kupatilo i zajedničku kuhinju. Ali malo ko se žali, zahvalni su na besplatnom smještaju. U prizemlju se nalazi rekreativni centar za djecu koji vodi međunarodna nevladina organizacija. Njihovi roditelji kažu da je to kao božji dar.

"Ovdje ima raznih igara, nekih matematičkih. Ima mnogo toga za raditi. Dakle, dolaze kad mogu da se opuste, jer bi inače bilo jako teško s čime se sve nosimo", rekla je Olga Grišanovič (35) koja je u martu pobjegla iz Černihiva, nekih 150 kilometara sjeverno od Kijeva, sa svojim 11-godišnjim sinovima blizancima Savelijem i Kirilom. Njeni dječaci sada žongliraju u češkoj školi pokušavajući da budu u toku s online časovima u njihovoj staroj školi kod kuće.

To je samo jedan od mnogih izazova s kojima se ukrajinska djeca, već traumatizovana ratom, gubitkom i odsustvom bliskih rođaka, sada suočavaju. Dok žive u sigurnosti, djeca izbjeglice moraju brzo da se prilagode: na novi dom, školu, sklapanje novih prijatelja - i sve to dok jedva znaju i jednu riječ na lokalnom jeziku. Osim školovanja i savjetovanja, ukrajinske izbjeglice u Češkoj kažu da je više vremena za igru učinilo čuda za njihovu djecu da izbjegnu traume.

Djeca su možda najteže pogođena ruskom invazijom u kojoj su mnogi izgubili roditelje ili su i sami postali žrtve. Od početka neprijateljstava 24. februara, 408 djece je ubijeno, a 750 ranjeno, pokazuju najnoviji podaci koje je za RSE dostavio Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice (UNHCR).

UN-ova agencija za djecu, UNICEF, izvijestila je u avgustu da je više od petero djece dnevno ubijeno ili ranjeno u Ukrajini, upozoravajući da su stvarne brojke vjerovatno mnogo veće.

"U međuvremenu, osim užasa djece koja su ubijena ili fizički povrijeđena u napadima, gotovo svako dijete u Ukrajini bilo je izloženo duboko uznemirujućim događajima, a oni koji bježe od nasilja izloženi su značajnom riziku od razdvajanja porodice, nasilja, zlostavljanja, seksualne eksploatacije i trgovine ljudima", izjavila je tada izvršna direktorica UNICEF-a Ketrin Rasel (Catherine Russell).

Novinska agencija AP i drugi izvijestili su da je Rusija otvoreno deportovala ukrajinsku djecu u Rusiju ili na teritorije koje Rusija drži, nudeći ih na usvajanje protiv njihove volje.

'Svi smo uplašeni'

Za one koji bježe od nasilja, Češka Republika, čija je vlada glasno osudila ruski napad i pružila Ukrajini podršku, uključujući mnogo vojne opreme, bila je dobrodošla destinacija.

Prema posljednjim podacima UNHCR-a, u Češkoj je 8. novembra zabilježeno više od 458.000 izbjeglica iz Ukrajine - uglavnom žena i djece.

Majka blizanaca Grišanovič je rekla da je donijela odluku da ode nakon mnogo nervoznih noći provedenih sa svojim dječacima u podrumu njihovog devetospratnog stambenog bloka u Černihovu.

Taj grad je proveo nekoliko sedmica pod ruskom opsadom prije nego što je prvobitni napad Moskve na Kijev bio zaustavljen i ruske snage su se povukle u aprilu. Tih dana ljudi su ostali bez goriva dok su nestanci struje bili česti.

"Bilo je užasno. Hladno, vlažno i mračno. Svi smo bili uplašeni", rekla je Grišanović za RSE u skučenom, ali prijatnom prostoru rekreativnog centra u prizemlju spavaonice. Zidove krase crteži, mnogi u nebesko plavoj i žutoj, nacionalnim bojama Ukrajine.

"Ideja iza ove sobe je da obezbijedi udoban i siguran prostor za djecu", rekla je Tatjana Kaščavceva (51), učiteljica koja je stigla u Prag 27. marta iz grada Harkiva sa svojom 27-godišnjom kćerkom i osmogodišnjim unukom.

"Djeca se mogu osjećati sretno, zaboravljajući probleme koje mogu imati, možda u školi, možda s drugim jezikom. Možda nije sve kako bi trebalo biti u školi. Možda se svađaju u školi. Sve se to nakuplja u njima, poput energije, i treba je ispustiti."

"U ovoj prostoriji otklanjamo sve probleme. Djeca mnogo crtaju... Svaki dan se trudimo da ovdje bude praznik za djecu", rekla je Kaščavceva, koja je iza sebe ostavila muža i zeta, oboje sada služi u ukrajinskim oružanim snagama.

Kaščavceva je rekla da je njihov dom na periferiji Harkiva, grada na istoku Ukrajine koji je nemilosrdno gađan ruskim snagama, oštećen u granatiranju u maju.

"Svaki dan sam u kontaktu sa svojim mužem i teško mi je, stresno. To što sam ovdje s djecom je i za mene pauza", rekla je, a njen glas se podigao iznad buke dok djeca viču, trče i skaču na malom trampolinu. To je i pauza, rekla je, od niza uglavnom sumornih vijesti iz Ukrajine.

Klub, jedan od dva u Pragu, nastao je po ideji izraelske nevladine organizacije Early Starters International, koja je do sada uglavnom djelovala u Africi. Ali od ruske invazije, otvorila je ono što naziva "prostorima" ovdje i u Moldaviji, koja je, prema radnoj organizaciji UN-a, ugostila više ukrajinskih izbjeglica po glavi stanovnika nego bilo koja druga evropska zemlja.

"Ovu organizaciju smo osnovali kada smo vidjeli da obrazovanje u ranom djetinjstvu obično nije prioritet, ali je to najvažnije vrijeme u životu čovjeka, a ono što se dešava kada ste dijete utiče na vas do kraja života. Tako da nastojimo da pružimo usluge obrazovanja u ranom djetinjstvu tamo gdje su potrebne", objasnila je Sara Vilner (Sarah Wilner), jedna od njenih suosnivačica, u odgovorima mejlom za RSE.

"Mnogi roditelji kažu da su njihova djeca manje pod stresom, sretnija, počela su više da se smiju, uzbuđenija su i s entuzijazmom dolaze u naše prostore. Rekli su nam i roditelji (uglavnom majke, jer su žene te koje su uglavnom napustile Ukrajinu) da im prostor omogućava da se koncentrišu na druge stvari, kao što su rad ili traženje posla, učenje lokalnog jezika, administrativne poslovi i prijeko potrebno vrijeme za sebe, sve vrijeme znajući da su njihova djeca na sigurnom mjestu koje je dobro zbrinuto", rekla je Vilner.

Izraelska nevladina organizacija također je ponudila obuku ukrajinskim savjetnicima i psiholozima za rad s djecom koja pate od postratne traume, među kojima je i Julija Beihul (37), koja je u maju napustila Kijev sa svojim sedmogodišnjim sinom zbog "teške situacije". Sada radi s Amigom (Agencija za migracije i adaptaciju), češkom nevladinom organizacijom koja pruža savjetovanje i drugu pomoć migrantima, danas uglavnom izbjeglicama iz Ukrajine, od kojih neki u klubovima koje vode Early Starters.

Beihul, koja je radila s djecom od četiri do 14 godina, od kojih su mnoga s problemima u ponašanju i smetnjama u razvoju, rekla je da je preovladavala "pojačana agresija" među djecom iz Ukrajine. "I ta agresivnost je često usmjerena na njihove majke, ili na ulicu, na način koji ranije nije bio svojstven djetetu", rekla je Beihul za RSE u kancelarijama Amige u Pragu.

'Mnogo anksioznosti'

Maša Volinski, američka državljanka porijeklom iz Moskve, koja radi kao koordinatorica u Amigi, klima glavom u znak slaganja. "Bilo je puno roditelja koji su nam dolazili s riječima: 'Popravite moje dijete. Nešto se dešava s njim. Ne znam šta se dešava, ali nešto se dešava'", rekla je Volinski i dodala da se situacija sada popravila.

"Neki problemi su vrlo često povezani s roditeljima, skoro više nego s djecom, jer je često u pitanju briga roditelja koja se odražava na ponašanje djece. Ili nemogućnost roditelja da pričaju o svojim brigama", rekla je Volinski.

"Imali smo situacije u kojima bi dijete bilo nevjerovatno uznemireno. Nije moglo da kaže zašto ili šta se dešava, ali je bilo mnogo anksioznosti i roditelji bi rekli: 'Trudim se da sve bude savršeno. Ne pričam o ratu. Mi ne palimo TV.' Međutim, realnost je bila da je dijete potpunim isključivanjem stvarnosti i zadržavanjem anksioznosti u sebi – obično od majke – zapravo sve reflektovalo. Svu anksioznost o kojoj se nije govorilo, iskusila su je i djeca."

Beihul je napomenula da je jedna pozitivna stvar je to što su djeca koja sada pohađaju češke škole, dobili rutinu i strukturu u svojim životima. Nejasno je koliko ukrajinske djece pohađa škole u Češkoj. Krajem avgusta, uoči tekuće školske godine, češko ministarstvo obrazovanja saopštilo je da taj broj nije veći od 70.000.

Češki ministar obrazovanja Vladimir Balaš rekao je 25. avgusta nakon dvodnevne posjete Kijevu radi, između ostalog, razgovora sa svojim ukrajinskim kolegom Sergejem Škarletom, da je "naš cilj integracija ukrajinske djece, a ne njihova asimilacija. Želimo da se ukrajinska djeca osjećaju ugodno kod nas i, ako je moguće, da steknu prijatelje među češkom djecom."

Priznajući da su lično učenje i online lekcije previše, Balaš i Škarlet su se 22. novembra dogovorili da skrate sate online časova, kako bi, prema Balaševim riječima, ukrajinskoj djeci dali "više vremena za socijalizaciju", napisao je na Tviteru (Twitter).

Ukrajinska djeca prevazilaze jezičku barijeru i savladavaju latinicu za razliku od ćiriličnog pisma koje se koristi u Ukrajini - i počinju se uklapati, rekla je Beihul. Ipak, naglasila je, svi oni žude za odlaskom kući.

"Oni žele svoje igračke, žele svoje prijatelje, žele svoje bake i deke koji su ostali. Možda plaču jer ne mogu da se sjete kako izgleda njihova soba. Počinju da zaboravljaju kako izgleda kod kuće. Mnoga djeca su joj ostala su bez svojih ljubimaca, mačaka, pasa, zečeva. I to je nešto s čim se bore."

Irina Breston, učiteljica iz predgrađa Bakhmuta, ključnog istočnog ukrajinskog grada i transportnog čvorišta, koji je više puta bio na meti ruskih snaga, stigla je u Prag 17. marta sa svojim 16-godišnjim sinom i osmogodišnjom kćerkom. Njen muž je ostao, ali u relativnoj sigurnosti grada Vinica. Zbog fizičkog stanja ne služi vojsku.

"Proveli smo mnogo noći u podrumu. Djeca, posebno moja kćerka, bila su uplašena. Bio je mrak, vlažno. Počeli su da kašlju i bilo im je loše. Moja kćerka bi čula eksploziju i počela da plače. Tako sam odlučila da moramo otići", rekla je Breston.

'Ugrožavanje budućnosti za cijelu generaciju'

Sada Breston živi u studentskom domu i pomaže u dječjem centru. Kao i kod Grišanovič, I njena djeca pohađaju češku školu, a zatim imaju online časove u staroj ukrajinskoj školi sa susretljivim nastavnicima.

"U tri ili četiri sata, nakon češke škole, idu na internet, preko Zoom-a, i tamo također imaju časove. Više djece to radi, odlučujući da treba da nastave s ukrajinskim studijama kako ne bi zaostajali", rekla je Breston. Međutim, mnoge škole u Ukrajini su oštećene usred neselektivnog ruskog bombardovanja civilne infrastrukture.

Međunarodna humanitarna organizacija World Vision je u izvještaju u septembru navela da je 2.300 škola oštećeno ruskim bombardovanjem i granatiranjem, a najmanje 286 potpuno uništeno.

"Sukob ugrožava budućnost cijele generacije ukrajinske djece", rekla je Dženifer Nilsen (Jennifer Neelsen), direktorica za krizne odgovore Ukrajine u World Visionu.

Ana Perva, iz regiona Dnjepropetrovsk na jugoistoku Ukrajine, rekla je da se njen sedmogodišnji sin Dima prilagođava kako očekuje, napreduje s češkim jezikom i postepeno sklapa prijateljstva. "Moram pronaći posao. Idem u češki Biro za zapošljavanje, ali ništa nisam našla. Radim jednom sedmično u Zari na Na Prikope (u centru Praga) četiri sata. Ali to nije mnogo."

Odrasla osoba ima pravo na 4.620 kruna (skoro 195 eura) mjesečno i 3.300 kruna po djetetu. Perva cijeni finansijsku pomoć češke vlade i besplatan smještaj u studentskom domu, ali kaže da se ta oskudna finansijska sredstva rastežu kao nikada prije.

"Moram da plaćam 730 kruna mjesečno za školsku užinu. Školski izlet košta dodatnih 500 kruna. Povrh toga, plaćam više za namirnice, kao i svi ostali, zbog inflacije. Stvarno moram da nađem posao", rekla je ona.

Svi intervjuisani kažu da je bez tečnog poznavanja češkog jezika ponuda poslova veoma ograničena, a najzastupljeniji su nisko plaćeni poslovi čišćenja.

Pritisak da se nađe posao pojačavaju pitanja o tome koliko dugo će moći da ostanu u studentskom domu, iako je Kaščavceva rekla da su sobe zagarantovane do marta.

Uprkos toj neizvjesnosti i brojnim nedostacima onoga što oni nazivaju "zajedničkim životom", sve izbjeglice s kojima je RSE razgovarao su zahvalne, posebno imajući u vidu užase koje su ostavili za sobom.

"Ne znam koliko ćemo dugo biti ovdje. Ali sve dok nije potpuno sigurno u Ukrajini, mi ćemo biti ovdje", rekla je Breston, majka dvoje djece.

"Vidjeti svoje dijete toliko uplašeno i drhtavo da se ne može smiriti. To je užasno i nešto što ne želim ponovo doživjeti."