Kako su krajem maja rekli američki zvaničnici, Sjedinjene Države su blizu potpisivanja sigurnosnog bilateralnog sporazuma sa Ukrajinom.
Dvanaest drugih država već ima potpisane takve ugovore o sigurnosnoj saradnji, kojima obećava da će nastaviti i održati dugoročnu podršku u ratu Rusije u Ukrajini koji traje više od dvije godine.
Šta su sigurnosni ugovori?
Grupa sedam (G7) naprednih država svijeta potpisala je zajedničku deklaraciju na NATO samitu u Viljnusu u julu prošle godine obavezujući se da će uspostaviti "dugoročne sigurnosne obaveze i sporazume" sa Ukrajinom koji će biti pregpvarani na bilateralnim osnovama.
Dogovori bi obećali nastavak pružanja vojne i bezbjednosne pomoći, podršku razvoju ukrajinske odbrambene industrijske baze, obuku ukrajinskih vojnika, razmjenu obavještajnih podataka i saradnju, kao i podršku u cyber odbrani.
- Blinken najavljuje nadolazeću vojnu pomoć Ukrajini od 2 milijarde dolara
- Ministri NATO-a razmatraju načine za 'pouzdanu, predvidivu' podršku Ukrajini
Strane bi takođe odmah obavile konsultacije sa Kijevom kako bi odredile "odgovarajuće naredne korake" u slučaju "budućeg ruskog oružanog napada".
Više od 30 zemalja je od tada potpisalo deklaraciju.
Mogu li sporazumi da budu nadomjestak NATO članstvu?
Kijev kaže da bi ugovori trebali da sadrže važne i konkretne sigurnosne obaveze, ali da oni ni na koji način ne mogu da zamijene strateški cilj pridruživanja NATO savezu. Zapadna Alijansa smatra svaki bilo kakav napad na jedni od 32 države članice kao napad na sve pod članom 5 NATO ugovora.
"Bilo je nagađanja da, ako bi se zaključilo dovoljno ovakvih ugovora, nama neće trebati članstvo. To je netačno. Nama treba NATO članstvo", rekao je Igor Žovkva, savjetnik ukrajinskog predsjednika za inostrane poslove.
Ko je do sada potpisao ugovore?
Velika Britanija je u januaru postala prva država koja je potpisala sigurnosni ugovor sa Ukrajinom na rok od 10 godina, što je vrijeme za koje se Kijev nada da će se pridružiti NATO savezu.
London je rekao da ugovor ozvaničava niz oblika podrške koja "će biti i nastaviti da se pruža Ukrajini u svrhu sigurnosti, uključujući dijeljene obavještajnih podataka, cyber sigurnost, medicinsku i vojnu obuku i saradnju odbrambene industrije".
Njemačka i Francuska su bile sljedeće koje su potpisale dokumente sa Ukrajinom, dok su se Danska, Kanada, Italija, Holandija, Finska, Latvija, Španija, Belgija i Portugal priključili kasnije.
Šta Ukrajina želi od ovih sporazuma?
Savjetnik predsjednika Zelenskog, Žovkva je naznačio da je "vrlo važna" odredba britanskog sporazuma prema kojoj bi se konsultacije mogle održati u roku od 24 sata radi pružanja brze i trajne pomoći.
Ovo je, kako je rekao, prevazišlo "zloglasni" Budimpeštanski memorandum iz 1994. prema kojem su Ukrajini Velika Britanija, Rusija i Sjedinjene Države dale bezbjednosna "uvjeravanja" u zamjenu za odustajanje od nuklearnog oružja sa svoje teritorije.
"Ne želimo da ponovimo kobno iskustvo Budimpeštanske deklaracije, koja je ostala samo deklaracija", rekao je on.
Žovkva je rekao da nema potrebe da Ukrajina žuri sa dogovorom. "Ne treba mi 10 ili 15 sporazuma zaključenih u roku od jedne nedelje. Radije bih imao ovih istih 10 ili 15 sporazuma duboko promišljenih, dobro ispregovaranih i sa konkretnim znacima dugoročne i raznovrsne podrške Ukrajini."
Facebook Forum