U BiH još 2.000 ljudi živi u kolektivnim centrima. Prema najavama Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, ovi ljudi bi do kraja naredne godine trebalo da dobiju stalni krov nad glavom. Uslov je da bude realizovan kredit međunarodnih finansijskih institucija.
U kolektivnom centru u Domu penzionera u Doboju još uvijek je smješteno oko 130 porodica. Među ovih 250 ljudi je i Slava Karać, iz sela Osječnik u opštini Zenica, koja živi sa suprugom i kćerkom. Mjesečna primanja ove porodice iznose 400 maraka.
„Ne postoji selo. Išli su prošle godine četvorica ministara iz Sarajeva i međunarodni predstavnici. Slika izmijenita uopšte - nema se đe, ni da je kuća postojala“, priča ona.
Drugi dom nema ni Milica Jović, koja je prije rata živjela u maglajskom selu Donja Bukovica. Milica živi sama. Prima penziju od 240 maraka.
„Ono što smo imali porušeno, spaljeno. Nema šanse. Još se gore niko nije vratio u ta sela“, kaže Jović.
U susjednoj opštini Teslić zatvoren je posljednji kolektivni centar, u kojem je u izuzetno teškim uslovima boravilo dvadesetak porodica, kojima su ovih dana podijeljeni ključevi novih stanova u zgradi u koju je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH uložilo oko pola miliona maraka.
Lokalna vlast osigurala je potrebno zemljište. Novi krov nad glavom dobila je i Duja Gavrić, koja kaže da se ne može vratiti u svoju predratnu kuću na području opštine Maglaj jer je srušena. Ova žena nije krila radost zbog novog stana.
„U šoku sam, nemam riječi. Znači mi da skinem teret sa srca. Pola nas ima bolesnih. Obolili premještajući se i pod brigom i pod stresom. Radim u domu zdravlja kao spremačica, živimo od 400 maraka ja i moj sin. Sin ne radi nigdje, radi samo vikendom u kafiću za 15 maraka“, kaže Gavrić.
Socijalne muke
Podjelom ključeva novih stanova riješen je samo stambeni problem ovih siromašnih ljudi koji su do sada boravili u kolektivnom smještaju. Radi se uglavnom o starijim osobama koje primaju socijalnu pomoć ili imaju niske zarade. U novi stan uselila je Ljubica Samardžić sa suprugom Danilom.
„Bili smo na Gornjem Tesliću u jednoj kući muslimanskoj, pa smo onda bili u domu na Gornjem Tesliću jer smo dobili deložaciju, pa smo onda bili u školi i evo sad ovdje. Na peto mjesto sad selimo, u Teslić. Dobili smo i kućnu njegu proljetos za njega. Eto od tog živimo - ništa drugo nemamo“, priča Samardžić.
RSE: Kolika su vam mjesečna primanja?
Ljubica Samardžić: Pa 49 maraka smo mi dobivali i sad su nama dali 41 marku kućne njege. Od tog živimo i lijekove kupujemo.
RSE: Pa kako je živjeti s tim?
Ljubica Samardžić: A kako? Moramo - ko nas pita.
„Ove socijalne kategorije će muku mučiti kao i druge socijalne kategorije. Vidjećemo u narednom periodu kako razrješavati određena pitanja“, kaže načelnik opštine Teslić Savo Kasapović.
Na rješavanje stambenih i drugih pitanja čeka i više od 2.000 ljudi koji, i 16 godina poslije rata, žive u nekom od kolektivnih centara u BiH. Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović kaže da bi svi kolektivni centri u BiH trebalo da budu zatvoreni do kraja iduće godine.
„Ministarstvo je završilo pregovore sa Evropskom razvojnom bankom za 40 miliona eura - i to, nadamo se, u narednoj godini da će biti implementirano i to pitanje u cijelosti riješeno“, navodi Halilović.
Ukoliko dođe do realizacije ovih sredstava, biće zatvoren i kolektivni centar u Domu penzionera u Doboju. To je, inače, najveći kolektivni centar u RS.
„Jedan dio njih planiran je za povratak, drugi dio će biti trajno smješten u Doboju - planirana je izgradnja i kupovina stanova, adapatiranje dijela Doma penzionera. Ima različitih projekata, još uvijek nije zvanično ništa dogovoreno, ali se razmišlja. Najveći broj njih će ostati uglavnom u Doboju“, navodi šef Odsjeka entitetskog Ministarstva za izbjegla i raseljena u Doboju Jovo Jović.
U kolektivnom centru u Domu penzionera u Doboju još uvijek je smješteno oko 130 porodica. Među ovih 250 ljudi je i Slava Karać, iz sela Osječnik u opštini Zenica, koja živi sa suprugom i kćerkom. Mjesečna primanja ove porodice iznose 400 maraka.
„Ne postoji selo. Išli su prošle godine četvorica ministara iz Sarajeva i međunarodni predstavnici. Slika izmijenita uopšte - nema se đe, ni da je kuća postojala“, priča ona.
Drugi dom nema ni Milica Jović, koja je prije rata živjela u maglajskom selu Donja Bukovica. Milica živi sama. Prima penziju od 240 maraka.
„Ono što smo imali porušeno, spaljeno. Nema šanse. Još se gore niko nije vratio u ta sela“, kaže Jović.
U susjednoj opštini Teslić zatvoren je posljednji kolektivni centar, u kojem je u izuzetno teškim uslovima boravilo dvadesetak porodica, kojima su ovih dana podijeljeni ključevi novih stanova u zgradi u koju je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH uložilo oko pola miliona maraka.
Lokalna vlast osigurala je potrebno zemljište. Novi krov nad glavom dobila je i Duja Gavrić, koja kaže da se ne može vratiti u svoju predratnu kuću na području opštine Maglaj jer je srušena. Ova žena nije krila radost zbog novog stana.
„U šoku sam, nemam riječi. Znači mi da skinem teret sa srca. Pola nas ima bolesnih. Obolili premještajući se i pod brigom i pod stresom. Radim u domu zdravlja kao spremačica, živimo od 400 maraka ja i moj sin. Sin ne radi nigdje, radi samo vikendom u kafiću za 15 maraka“, kaže Gavrić.
Socijalne muke
Podjelom ključeva novih stanova riješen je samo stambeni problem ovih siromašnih ljudi koji su do sada boravili u kolektivnom smještaju. Radi se uglavnom o starijim osobama koje primaju socijalnu pomoć ili imaju niske zarade. U novi stan uselila je Ljubica Samardžić sa suprugom Danilom.
„Bili smo na Gornjem Tesliću u jednoj kući muslimanskoj, pa smo onda bili u domu na Gornjem Tesliću jer smo dobili deložaciju, pa smo onda bili u školi i evo sad ovdje. Na peto mjesto sad selimo, u Teslić. Dobili smo i kućnu njegu proljetos za njega. Eto od tog živimo - ništa drugo nemamo“, priča Samardžić.
RSE: Kolika su vam mjesečna primanja?
Ljubica Samardžić: Pa 49 maraka smo mi dobivali i sad su nama dali 41 marku kućne njege. Od tog živimo i lijekove kupujemo.
Kasapović: Ove socijalne kategorije će muku mučiti kao i druge socijalne kategorije. Vidjećemo u narednom periodu kako razrješavati određena pitanja.
RSE: Pa kako je živjeti s tim?
Ljubica Samardžić: A kako? Moramo - ko nas pita.
„Ove socijalne kategorije će muku mučiti kao i druge socijalne kategorije. Vidjećemo u narednom periodu kako razrješavati određena pitanja“, kaže načelnik opštine Teslić Savo Kasapović.
Na rješavanje stambenih i drugih pitanja čeka i više od 2.000 ljudi koji, i 16 godina poslije rata, žive u nekom od kolektivnih centara u BiH. Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović kaže da bi svi kolektivni centri u BiH trebalo da budu zatvoreni do kraja iduće godine.
„Ministarstvo je završilo pregovore sa Evropskom razvojnom bankom za 40 miliona eura - i to, nadamo se, u narednoj godini da će biti implementirano i to pitanje u cijelosti riješeno“, navodi Halilović.
Ukoliko dođe do realizacije ovih sredstava, biće zatvoren i kolektivni centar u Domu penzionera u Doboju. To je, inače, najveći kolektivni centar u RS.
„Jedan dio njih planiran je za povratak, drugi dio će biti trajno smješten u Doboju - planirana je izgradnja i kupovina stanova, adapatiranje dijela Doma penzionera. Ima različitih projekata, još uvijek nije zvanično ništa dogovoreno, ali se razmišlja. Najveći broj njih će ostati uglavnom u Doboju“, navodi šef Odsjeka entitetskog Ministarstva za izbjegla i raseljena u Doboju Jovo Jović.
