Svaki peti građanin Crne Gore stariji je od 60 godina, a prema poslednjim podacima Monstata, u našoj državi živi 113.000 pripadnika treće životne dobi.
U Crnoj Gori postoje četiri staračka doma. Kakav je život u staračkom domu, provjerili smo i posjetili stanare jednog doma u okolini Podgorice, da li se u domu uz druženje lakše podnosi teret godina.
U lijepom prirodnom ambijentu i namjenski izgrađenom i opremljenom objektu za njegu starih lica sa uređenim dvorištem u Spužu se nalazi Dom starih "Relax" koji raspolaže sa oko 38 mjesta za korisnike svih kategorija.
Prije pet godina se, danas 91-godišnja Stana Lučić odlučila za život u domu za stara lica. Iako ima dva sina i unučad smatra da je život u staračkom domu najbolje rješenje za nju. Objašnjava nam i zašto:
“Vrijeme koje je danas došlo je teško. Sin i snaha na posao, unučad kada dođu svi imaju svoju priču a ja ovdje pričam sa mojim društvom. Oni dođu, vidimo se, zdravimo se i pitamo jedni za druge a ako mi nešto treba oni mi donesu. Meni ništa ne treba jer imam sve. Svima bih poručila da je bolje ovdje nego kući kao stara osoba. Ja sam u životu prošla fino, radila sam u Sarajevu u fabrici obuće Bata i kada sam se udala nijesam radila jer mi muž nije dao. On je radio i živjeli smo jako lijepo. On je poodavno umro. Meni je ovdje lijepo dok god mogu da se krećem i volim druženje”, priča Stana Lučić.
Stana voli da šeta vrtom, ne igra društvene igre ali voli druženje. Priča nam da je starost sama po sebi teška ali ima recept za dobro druženje i dugovječnost:
“Ne igram društvene igre i to nijesam nikad radila. Plela sam, vezla i to mi je bio posao nakon obaveza u kući. Sada sa rukama to više ne mogu ali mogu da čitam. Ovdje imaju biblioteku. Evo imam jednu knjigu sada koju su mi donijele neke mlade gošće, nek fine đevojke. Ovdje svako dobijaom vrata otvorena. Šteta je što Podgorica nema dom za stare jer tamo ima dosta starih koji nemaju nikoga pa da se i o njima neko pobrine. Ipak smo mi svi građani ove države, zar ne”, kaže-
I 78-godišnja Mileva iz Doljana je u domu više od godinu dana. Zadovoljna je pažnjom osoblja, medicinskom njegom i društvom u domu. Ona ima dva bratanica koji su željeli da se brinu o tetki ali se Mileva, nakon smrti supruga kada je ostala sama, odlučila je da u domu potrazi društvo za sebe:
“Jedino mi nedostaje snaga u rukama da bih mogla nešto da radim, recimo oko cvijeća. Ja sam navikla da radim. Ovdje gledam i slušam televiziju. Nedostaje mi snaga, mladost…Ta tradicionalna priča kako je odlazak u dom nešto najstrašnije za stare je potpuna glupost jer ovo je prava briga o starima. Ko bi se kući brinuo o meni 24 sata kao što se brinu ovdje. To je nemoguće”, pojašnjava.
Milevine prijateljice i rođaci su je zvali da bude kod njih, ali ih Mileva samo posjeti na jedan dan i kaže spava uvijek u svom krevetu u domu:
“Džaba meni što me oni vole jer je takvo vrijeme, trka je za životom I nije kao nekada kada se u zajednici živjelo na selu i kada se o staroj osobi brinuo svaki član familije. To je bilo drugo vrijeme, danas je ovo 21. vijek”.
U Crnoj Gori postoje četiri staračka doma. Kakav je život u staračkom domu, provjerili smo i posjetili stanare jednog doma u okolini Podgorice, da li se u domu uz druženje lakše podnosi teret godina.
U lijepom prirodnom ambijentu i namjenski izgrađenom i opremljenom objektu za njegu starih lica sa uređenim dvorištem u Spužu se nalazi Dom starih "Relax" koji raspolaže sa oko 38 mjesta za korisnike svih kategorija.
Prije pet godina se, danas 91-godišnja Stana Lučić odlučila za život u domu za stara lica. Iako ima dva sina i unučad smatra da je život u staračkom domu najbolje rješenje za nju. Objašnjava nam i zašto:
“Vrijeme koje je danas došlo je teško. Sin i snaha na posao, unučad kada dođu svi imaju svoju priču a ja ovdje pričam sa mojim društvom. Oni dođu, vidimo se, zdravimo se i pitamo jedni za druge a ako mi nešto treba oni mi donesu. Meni ništa ne treba jer imam sve. Svima bih poručila da je bolje ovdje nego kući kao stara osoba. Ja sam u životu prošla fino, radila sam u Sarajevu u fabrici obuće Bata i kada sam se udala nijesam radila jer mi muž nije dao. On je radio i živjeli smo jako lijepo. On je poodavno umro. Meni je ovdje lijepo dok god mogu da se krećem i volim druženje”, priča Stana Lučić.
Stana voli da šeta vrtom, ne igra društvene igre ali voli druženje. Priča nam da je starost sama po sebi teška ali ima recept za dobro druženje i dugovječnost:
“Ne igram društvene igre i to nijesam nikad radila. Plela sam, vezla i to mi je bio posao nakon obaveza u kući. Sada sa rukama to više ne mogu ali mogu da čitam. Ovdje imaju biblioteku. Evo imam jednu knjigu sada koju su mi donijele neke mlade gošće, nek fine đevojke. Ovdje svako dobijaom vrata otvorena. Šteta je što Podgorica nema dom za stare jer tamo ima dosta starih koji nemaju nikoga pa da se i o njima neko pobrine. Ipak smo mi svi građani ove države, zar ne”, kaže-
I 78-godišnja Mileva iz Doljana je u domu više od godinu dana. Zadovoljna je pažnjom osoblja, medicinskom njegom i društvom u domu. Ona ima dva bratanica koji su željeli da se brinu o tetki ali se Mileva, nakon smrti supruga kada je ostala sama, odlučila je da u domu potrazi društvo za sebe:
“Jedino mi nedostaje snaga u rukama da bih mogla nešto da radim, recimo oko cvijeća. Ja sam navikla da radim. Ovdje gledam i slušam televiziju. Nedostaje mi snaga, mladost…Ta tradicionalna priča kako je odlazak u dom nešto najstrašnije za stare je potpuna glupost jer ovo je prava briga o starima. Ko bi se kući brinuo o meni 24 sata kao što se brinu ovdje. To je nemoguće”, pojašnjava.
Milevine prijateljice i rođaci su je zvali da bude kod njih, ali ih Mileva samo posjeti na jedan dan i kaže spava uvijek u svom krevetu u domu:
“Džaba meni što me oni vole jer je takvo vrijeme, trka je za životom I nije kao nekada kada se u zajednici živjelo na selu i kada se o staroj osobi brinuo svaki član familije. To je bilo drugo vrijeme, danas je ovo 21. vijek”.
