Na Haškom sudu održana je cjelodnevna žalbena rasprava u postupku protiv Vlastimira Đorđevića, policijskog generala Srbije, osuđenog na 27 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu ubojstva i protjerivanja albanskih civila s Kosova 1999. godine.
Đorđević je tijekom žalbenog postupka priznao da je sudjelovao u prikrivanju tijela ubijenih civila, a obrana je, tražeći smanjenje prvostupanjske kazne, pokušala prikazati – kako je njegova uloga u tome bila minorna. S druge strane tužiteljstvo ga je žalbenim sucima okarakteriziralo kao ključnu osobu u organiziranom zločinu – tražeći pri tom povećanje kazne – na doživotan zatvor.
Đorđevićeva obrana je žalbene suce podsjetila da je osuđeni u prvom stupnju priznao umiješanost u skrivanje 744 tijela žrtava u Batajnici kraj Beograda, kao i da je znao za bacanje leševa u jezero Perućac, kojih je do sada otkriveno 84. Pri tom je branitelj Veljko Đurđić napomenuo kako je prvostupanjsko vijeće izreklo prestrogu kaznu jer u svemu tome Đorđević nije imao veliku ulogu.
„Kada smo vam se ujutro prvi put obratili, rekli smo da je odgovornost gospodina Đorđevića preuveličana. Čovjeka koji je bio udaljen od kaosa koji su drugi stvorili i čovjeka koji je, istina potom, pokušao da prikrije određene stvari. Njegova uloga u svemu tome je bila mala i sporedna“, ustvrdio je Đurić.
Haško tužiteljstvo se nije složilo s takvim pogledom na zločin podsjećajući žalbene suce na ulogu Đorđevića u operaciji prikrivanja leševa. Prema optužbi ona je bila ključna kako bi se udruženi zločinački poduhvat na Kosovu i nastavio, pojasnio je tužitelj Kyle Wood.
„Ja zapravo mislim na jednu tajnu operaciju koja je trajala više mjeseci. U kojoj su iskopani leševi stotina kosovskih Albanaca, transportirani više stotina kilometara u Srbiju i onda pokopani u objektima koje je kontrolirao resor javne sigurnosti, kojeg je kontrolirao Đorđević. On je znao da su žrtve kosovski Albanci, znao je da su neke od njih ubili pripadnici MUP-a. Također, rekao je da je znao – da je bilo sramotno i pogrešno na takav način ih pokopati“, izjavio je Wood.
Tvrdnje obrane da nije bilo organiziranog protjerivanja Albanaca na Kosovu te da Đorđević nije mogao znati za ozloglašenost specijalne policijske jedinice Škorpioni koju je tamo poslao, tužiteljstvo je osporavalo podsjećajući na dokaze prihvaćene od prvostupanjskih sudaca. Tužitelj Wood je kao primjer organiziranog i nasilnog premještanja stanovništva spomenuo Mitrovicu.
„Srpske snage natjerale su kosovske Albance da se ukrcaju u 16 ili 17 autobusa i prevezli su ih pravo na granicu sa Crnom Gorom. Na granici su maltretirani, ispitivani i primoravani da uzvikuju „Srbija, Srbija“. Počinitelji su ih gurali preko granice i govorili im da se ne trebaju vratiti, dakle praktično su ih deportirali“, naveo je tužitelj.
Tužiteljstvo je pozvalo žalbene suce da kazne Đorđevića i za silovanja koje su činile policijske snage na Kosovu „temeljem diskriminatornih namjera“, odnosno za progon putem seksualnih delikata.
Nakon rasprave, peteročlano žalbeno sudsko vijeće pod predsjedanjem Carmela Agiusa povuklo se kako bi donijelo konačnu, drugostupanjsku presudu za Đorđevića. Odnosno odlučilo hoće li biti kažnjem s više ili manje od već dodijeljenih 27 godina. Žalbena presuda se prema dosadašnjoj praksi očekuje unutar godine dana.
Đorđević je tijekom žalbenog postupka priznao da je sudjelovao u prikrivanju tijela ubijenih civila, a obrana je, tražeći smanjenje prvostupanjske kazne, pokušala prikazati – kako je njegova uloga u tome bila minorna. S druge strane tužiteljstvo ga je žalbenim sucima okarakteriziralo kao ključnu osobu u organiziranom zločinu – tražeći pri tom povećanje kazne – na doživotan zatvor.
Đorđevićeva obrana je žalbene suce podsjetila da je osuđeni u prvom stupnju priznao umiješanost u skrivanje 744 tijela žrtava u Batajnici kraj Beograda, kao i da je znao za bacanje leševa u jezero Perućac, kojih je do sada otkriveno 84. Pri tom je branitelj Veljko Đurđić napomenuo kako je prvostupanjsko vijeće izreklo prestrogu kaznu jer u svemu tome Đorđević nije imao veliku ulogu.
„Kada smo vam se ujutro prvi put obratili, rekli smo da je odgovornost gospodina Đorđevića preuveličana. Čovjeka koji je bio udaljen od kaosa koji su drugi stvorili i čovjeka koji je, istina potom, pokušao da prikrije određene stvari. Njegova uloga u svemu tome je bila mala i sporedna“, ustvrdio je Đurić.
Haško tužiteljstvo se nije složilo s takvim pogledom na zločin podsjećajući žalbene suce na ulogu Đorđevića u operaciji prikrivanja leševa. Prema optužbi ona je bila ključna kako bi se udruženi zločinački poduhvat na Kosovu i nastavio, pojasnio je tužitelj Kyle Wood.
„Ja zapravo mislim na jednu tajnu operaciju koja je trajala više mjeseci. U kojoj su iskopani leševi stotina kosovskih Albanaca, transportirani više stotina kilometara u Srbiju i onda pokopani u objektima koje je kontrolirao resor javne sigurnosti, kojeg je kontrolirao Đorđević. On je znao da su žrtve kosovski Albanci, znao je da su neke od njih ubili pripadnici MUP-a. Također, rekao je da je znao – da je bilo sramotno i pogrešno na takav način ih pokopati“, izjavio je Wood.
Tvrdnje obrane da nije bilo organiziranog protjerivanja Albanaca na Kosovu te da Đorđević nije mogao znati za ozloglašenost specijalne policijske jedinice Škorpioni koju je tamo poslao, tužiteljstvo je osporavalo podsjećajući na dokaze prihvaćene od prvostupanjskih sudaca. Tužitelj Wood je kao primjer organiziranog i nasilnog premještanja stanovništva spomenuo Mitrovicu.
„Srpske snage natjerale su kosovske Albance da se ukrcaju u 16 ili 17 autobusa i prevezli su ih pravo na granicu sa Crnom Gorom. Na granici su maltretirani, ispitivani i primoravani da uzvikuju „Srbija, Srbija“. Počinitelji su ih gurali preko granice i govorili im da se ne trebaju vratiti, dakle praktično su ih deportirali“, naveo je tužitelj.
Tužiteljstvo je pozvalo žalbene suce da kazne Đorđevića i za silovanja koje su činile policijske snage na Kosovu „temeljem diskriminatornih namjera“, odnosno za progon putem seksualnih delikata.
Nakon rasprave, peteročlano žalbeno sudsko vijeće pod predsjedanjem Carmela Agiusa povuklo se kako bi donijelo konačnu, drugostupanjsku presudu za Đorđevića. Odnosno odlučilo hoće li biti kažnjem s više ili manje od već dodijeljenih 27 godina. Žalbena presuda se prema dosadašnjoj praksi očekuje unutar godine dana.
