Državni mediji u Turkmenistanu često opisuju sirotišta u zemlji kao sigurna i sretna mjesta koja djeci pružaju idilično djetinjstvo.
Međutim, 27-godišnja Mahym, koja je odrasla u sirotištu u jugoistočnom gradu Mari, kaže da je stvarnost daleko od toga, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Mahym, čije je ime promijenjeno u ovom izvještaju na njen zahtjev, sjeća se gladi i fizičkog i mentalnog zlostavljanja od strane osoblja u državnoj ustanovi. Također tvrdi da su siročići iskorištavani kao dječja radna snaga na poljima pamuka.
"U sirotištu su radili različiti ljudi – neki su bili dobri, a neki loši. Ali direktor sirotišta i neki njegovatelji bili su jednostavno zli", ispričala je za Turkmenistanski servis RSE.
Prema Mahyminim riječima, njegovatelji su "nemilosrdno" tukli i maltretirali bespomoćne siročiće, koji se nisu imali kome obratiti.
"Kada bi dijete nešto razbilo ili nije slijedilo upute njegovatelja, vikali bi na njega, tukli ga i vrijeđali", rekla je Mahym. "Zapravo, svi njegovatelji bi nas redovno tukli. Često bi me štipali po bokovima i prsima."
U autoritarnom Turkmenistanu nema dostupnih javnih informacija o broju siročića koji su pod brigom državnih ustanova.
Državni mediji često prikazuju besprijekorno obučene siročiće kako poziraju za fotografije s visokim zvaničnicima, uključujući predsjednika zemlje, koji posjećuje ustanove ili im šalje velikodušne poklone za Novu godinu ili druge prilike.
Djeca su ponekad prikazana na školskim izletima, koncertima ili u društvu poznatih ličnosti.
Ali iza zatvorenih vrata i daleko od kamera, siročići su, tvrdi Mahym, izloženi maltretiranju, prijetnjama i iskorištavanju. Djeci je čak uskraćeno osnovno obrazovanje, dodala je.
"Učitelje bismo vidjeli samo jednom ili dva puta mjesečno. Jedan učitelj bi predavao nekoliko predmeta", rekla je Mahym. "Stoga je većina djece koja su odrasla u sirotištima nepismena, ne znaju čitati ni pisati. Njegovatelji bi nam često govorili da nam ne treba obrazovanje."
Mahym je također optužila osoblje, uključujući kuhare i njegovatelje u sirotištu u Mariju, gdje je živjela, da kući nose hranu koja je bila namijenjena djeci.
Djeci je ostajalo samo nešto više od kuhane tjestenine, rekla je Mahym, dodajući da su siročad jedino dobro jela kada bi im neko donosio hranu u milostinju.
Seksualno iskorištavanje, dječji rad
U jednoj od svojih najtežih optužbi, Mahym je tvrdila da je svjedočila kako su neke tinejdžerke u sirotištu bile prisiljene na seks sa službenikom za provođenje zakona.
Mahym nije pojasnila koliko je navodno seksualno iskorištavanje bilo rašireno u sirotištu u kojem je boravila. Međutim, tvrdi da je njegovateljica, koja je angažovana 2013. godine, natjerala nekoliko djevojaka na seks s policajcem. Mahym je rekla da je policajac njegovateljičin rođak.
"Odabrala bi zgodne djevojke u dobi od 15 do 17 godina i prisilila ih da spavaju s (policajcem)", rekla je Mahym. "Tukla bi one koji nisu poslušali."
Vlasti u Mariju nisu odgovorile na zahtjev RSE-a za komentar. Iako Radio Slobodna Evropa ne može nezavisno potvrditi Mahymine navode, nekoliko drugih turkmenistanskih štićenika sirotišta u prošlosti je govorilo o zlostavljanjima kojima su navodno pretrpjeli ili kojima su svjedočili u institucijama.
Siročad starija od 12 godina u Mariju rutinski su iskorištavana kao dječja radna snaga za branje pamuka za državu tijekom sezone žetve, tvrdi Mahym.
"Ručali bismo na polju pamuka i vratili bismo se u sirotište navečer", rekla je Mahym. "Neki staratelji također bi tjerali djecu da obavljaju kućne poslove."
Turkmenistanska vlada je naširoko kritikovana zbog prisiljavanja studenata, zaposlenika u javnom i privatnom sektoru i vojnika na berbu pamuka pod prijetnjom kazne.
Ostali su nekažnjeni za zlostavljanje
Mahym vjeruje da osoblje u turkmenskim sirotištima prolazi nekažnjeno za ono što opisuje kao zlostavljanje bespomoćne djece koja se previše plaše da bi se požalila i nemaju nikoga da ih zaštiti.
Ispričala je priču o svojoj prijateljici iz djetinjstva, Aiši, koja je počela izlaziti s jednim dječakom iz sirotišta i zatrudnjela s 15 godina. Aiša je odbila zahtjeve upravnice sirotišta da abortira, ali je doživjela spontani pobačaj, rekla je Mahym.
"Postojale su glasine da je osoblje stavilo tablete za abortus u Aishinu hranu. Nakon što je izgubila dijete, Aiša je počela imati psihičke tegobe i smještena je u psihijatrijsku bolnicu", rekla je Mahym, dodajući da je njena prijateljica kasnije umrla u toj bolnici.
"Upravnik i njegovatelji su nam prijetili da će nam život pretvoriti u pakao ako ikome ispričamo o Aiši", rekla je Mahym.
Problemi djece iz sirotišta nastavljaju se čak i nakon što napuste ustanovu kada napune 18 godina, budući da ih sirotišta ne pripremaju za samostalan život, tvrdi Mahym.
Bez finansijskih resursa ili sistema podrške, bivši štićenici sirotišta često se ne uspijevaju integrisati u društvo, a neki se okreću kriminalu.
Prema zakonu, bivši štićenici sirotišta u Turkmenistanu imaju pravo na socijalno stanovanje, ali mnogi čekaju godinama na smještaj, prema riječima jedne štićenice iz provincije Lebap koja je odrasla u državnoj ustanovi.
Umjesto toga, vlasti smještaju žene koje su napustile sirotišta u domove za starije osobe, a dječake prisilno šalju u vojsku kao regrute, ispričala je žena iz Lebapa za RSE ranije ove godine.
I Mahym i bivša štićenica iz Lebapa kažu da su odlučile progovoriti o svojim iskustvima kako bi skrenule pažnju na teške uslove života turkmenskih siročića pod državnom brigom.
Napisala Farangis Najibullah uz izvještaj Turkmenistanskog servisa RSE
Facebook Forum