Piše Orlando Crowcroft (CNN), priredila Lejla Sarić Ljubović
Predivan pogled s krova hotela u Gizi sa hiljadu svjetala koja se odbijaju na tamnoj površini rijeke Nila je lijep prizor, ali malo posjetilaca u njemu uživa.
Dok konobar donosi na sto još piva i čaj, vlasnik hotela Mohammed Younis vadi cigarete. Kao vodič i poslovni partner u poslu oko hotela, čiji život ovisi o turizmu, Younis je razumljivo uzrujan.
Svjetski ekonomski forum je upravo proglasio Egipat jednim od najopasnijih mjesta na svijetu za turiste. U izvještaju ovog foruma Egipat je stavljen čak ispred Jemena i Pakistana u smislu rizika za posjetioce.
"Baš kao i bilo koje druge zemlje, Egipat ima opasnih mjesta", slaže se Younis, te dodaje da je stopa kriminala povećana od revolucije, zbog teške ekonomske situacije, ali naglašava kako to osjete Egipćani, a ne turisti.
Posao turističkih radnika Egipta je teško pogođen zbog političkih i građanskih nemira. Prema podacima Svjetske turističke organizacije UN-a, turizam zapošljava direktno gotovo 18 miliona ljudi u ovoj zemlji.
Dolasci turista mnogo su manji nego prethodnih godina.
Uz politički motivisano nasilje koje se nastavlja i danas, nakon što je u zemlji 2011. došlo do revolucije, postoji zabrinutost oko opstanka ljetovališta poput Hurghade i Sharm Al Sheikha.
Mnogi strahuju da će nova vlada, koju vodi Muslimansko bratstvo, nametnuti stroge moralne odredbe o ovim turističkim centrima, poznatim po lijepim plažama i noćnom životu.
Ministar turizma Hisham Zaazou nastojao je ovog mjeseca smiriti strahove na jednom arapskom turističkom skupu u Dubaiju, aluzijom na pozive islamističkih grupa za zabranu alkohola i oblačenje bikinija.
"Kupaći kostimi su dobrodošli u Egiptu, a piće se još uvijek služi", rekao je Zaazou novinarima u Dubaiju.
Uprkos učestalim medijskim pozivima konzervativaca za zabranu alkohola, turistički vodič Younis kaže da nije očekivao da će se takve izjave uzimati ozbiljno.
Kairo izvan turističkih ruta
Egipat nije isključivo muslimanska zemlja, a turizam je dugo bio spas za mnoge egipatske vlade.
Zemlja se, međutim, trenutno suočava s najgorom ekonomskom krizom u nekoliko desetljeća i očajnički joj treba novac koji turizam donosi.
U 2012, podaci su Svjetske trgovinske organizacije, međunarodni turizam generira 10,1 milijarde dolara. Broj turista pao je s 14 miliona u 2010 na 10,2 miliona u 2011, 10,5 miliona zabilježeno je 2012. Ohrabruje što je krajem 2012. zabilježen značajan rast posjeta.
"Uprkos političkoj nestabilnosti u 2012, glavne turističke atrakcije poput turističkih naselja Luxor i Aswan na Crvenom moru ostale su izvan područja političkih previranja, što je omogućilo da se turistički sektor polako oporavlja", kaže Abdel Rahman Maii, analitičarka Euromonitor Internationala.
U prvom tromjesečju 2013. trend rasta turističkih posjeta je nastavljen, kaže Rahman.
Ipak, uprkos ovim pozitivnim podacima, Kairo nije miran grad dvije godine nakon revolucije, te su prošli dani kada turisti mogu posjetiti muzeje i piramide i ignorisati politička previranja u zemlji.
Stoga, dobit od turizma u 2013. godini dolazi gotovo isključivo iz oblasti izvan Kaira.
Rahman kaže da je u ranim danima revolucije glavni Trg Tahrir - epicentar revolucije koja je u konačnici srušila predsjednika Hosnija Mubaraka u februaru 2011 - postao nova turistička atrakcija.
"Međutim, sa porastom nemira i nesigurnosti, broj turista koji posjećuju trg Tahrir i Kairo u cjelini ostaje vrlo mali, pa je i niska stopa popunjenosti hotela", kaže Rahman.
O revoluciji pričaju svi, od barmena do taksista i vlasnika trgovina, a grafiti o revoluciji nalaze se na zidovima širom grada.
Uprkos svemu ovom, Kairo ostaje fascinantan grad, a lokalni optimisti tvrde da je opasnih područja tek nekoliko i da su udaljena. Trgovci voćem, prodavači kebaba i kafići unose smirenu užurbanost na ulice.
Izvan stanice podzemne željeznice u blizini Al Tonsija, ilegalni trgovac otvoreno prodaje Stellu i Sakara pivo za samo djelić cijene koja se plaća u popularnim gradskim barovima.
U Zamaleku, 20-ak minuta hoda sjeverno odatle, otvoreni kafići su prepuni mladih Egipćana koji sjede u sjeni borova.
Vodič Mohammed Younis s početka priče našao je još jedan posao, ovaj put da vodi turiste oko egipatskih drevnih grobnica i spomenika u Luxoru.
On je zbog toga zahvalan i tako da se, kada je u pitanju posao u toplim ljetnim mjesecima, lošijom sezonom u Egiptu u odnosu na užurbanu jesenju, može opustiti, barem privremeno.
"Nemiri još uvijek ljude koče da dođu, ali misilim da se posjetioci ipak počinju vraćati", optimistično zaključuje Younis.
Predivan pogled s krova hotela u Gizi sa hiljadu svjetala koja se odbijaju na tamnoj površini rijeke Nila je lijep prizor, ali malo posjetilaca u njemu uživa.
Dok konobar donosi na sto još piva i čaj, vlasnik hotela Mohammed Younis vadi cigarete. Kao vodič i poslovni partner u poslu oko hotela, čiji život ovisi o turizmu, Younis je razumljivo uzrujan.
Svjetski ekonomski forum je upravo proglasio Egipat jednim od najopasnijih mjesta na svijetu za turiste. U izvještaju ovog foruma Egipat je stavljen čak ispred Jemena i Pakistana u smislu rizika za posjetioce.
"Baš kao i bilo koje druge zemlje, Egipat ima opasnih mjesta", slaže se Younis, te dodaje da je stopa kriminala povećana od revolucije, zbog teške ekonomske situacije, ali naglašava kako to osjete Egipćani, a ne turisti.
Posao turističkih radnika Egipta je teško pogođen zbog političkih i građanskih nemira. Prema podacima Svjetske turističke organizacije UN-a, turizam zapošljava direktno gotovo 18 miliona ljudi u ovoj zemlji.
Dolasci turista mnogo su manji nego prethodnih godina.
Uz politički motivisano nasilje koje se nastavlja i danas, nakon što je u zemlji 2011. došlo do revolucije, postoji zabrinutost oko opstanka ljetovališta poput Hurghade i Sharm Al Sheikha.
Mnogi strahuju da će nova vlada, koju vodi Muslimansko bratstvo, nametnuti stroge moralne odredbe o ovim turističkim centrima, poznatim po lijepim plažama i noćnom životu.
Ministar turizma Hisham Zaazou nastojao je ovog mjeseca smiriti strahove na jednom arapskom turističkom skupu u Dubaiju, aluzijom na pozive islamističkih grupa za zabranu alkohola i oblačenje bikinija.
"Kupaći kostimi su dobrodošli u Egiptu, a piće se još uvijek služi", rekao je Zaazou novinarima u Dubaiju.
Uprkos učestalim medijskim pozivima konzervativaca za zabranu alkohola, turistički vodič Younis kaže da nije očekivao da će se takve izjave uzimati ozbiljno.
Kairo izvan turističkih ruta
Egipat nije isključivo muslimanska zemlja, a turizam je dugo bio spas za mnoge egipatske vlade.
Zemlja se, međutim, trenutno suočava s najgorom ekonomskom krizom u nekoliko desetljeća i očajnički joj treba novac koji turizam donosi.
U 2012, podaci su Svjetske trgovinske organizacije, međunarodni turizam generira 10,1 milijarde dolara. Broj turista pao je s 14 miliona u 2010 na 10,2 miliona u 2011, 10,5 miliona zabilježeno je 2012. Ohrabruje što je krajem 2012. zabilježen značajan rast posjeta.
"Uprkos političkoj nestabilnosti u 2012, glavne turističke atrakcije poput turističkih naselja Luxor i Aswan na Crvenom moru ostale su izvan područja političkih previranja, što je omogućilo da se turistički sektor polako oporavlja", kaže Abdel Rahman Maii, analitičarka Euromonitor Internationala.
U prvom tromjesečju 2013. trend rasta turističkih posjeta je nastavljen, kaže Rahman.
Ipak, uprkos ovim pozitivnim podacima, Kairo nije miran grad dvije godine nakon revolucije, te su prošli dani kada turisti mogu posjetiti muzeje i piramide i ignorisati politička previranja u zemlji.
Stoga, dobit od turizma u 2013. godini dolazi gotovo isključivo iz oblasti izvan Kaira.
Rahman kaže da je u ranim danima revolucije glavni Trg Tahrir - epicentar revolucije koja je u konačnici srušila predsjednika Hosnija Mubaraka u februaru 2011 - postao nova turistička atrakcija.
"Međutim, sa porastom nemira i nesigurnosti, broj turista koji posjećuju trg Tahrir i Kairo u cjelini ostaje vrlo mali, pa je i niska stopa popunjenosti hotela", kaže Rahman.
O revoluciji pričaju svi, od barmena do taksista i vlasnika trgovina, a grafiti o revoluciji nalaze se na zidovima širom grada.
Uprkos svemu ovom, Kairo ostaje fascinantan grad, a lokalni optimisti tvrde da je opasnih područja tek nekoliko i da su udaljena. Trgovci voćem, prodavači kebaba i kafići unose smirenu užurbanost na ulice.
Izvan stanice podzemne željeznice u blizini Al Tonsija, ilegalni trgovac otvoreno prodaje Stellu i Sakara pivo za samo djelić cijene koja se plaća u popularnim gradskim barovima.
U Zamaleku, 20-ak minuta hoda sjeverno odatle, otvoreni kafići su prepuni mladih Egipćana koji sjede u sjeni borova.
Vodič Mohammed Younis s početka priče našao je još jedan posao, ovaj put da vodi turiste oko egipatskih drevnih grobnica i spomenika u Luxoru.
On je zbog toga zahvalan i tako da se, kada je u pitanju posao u toplim ljetnim mjesecima, lošijom sezonom u Egiptu u odnosu na užurbanu jesenju, može opustiti, barem privremeno.
"Nemiri još uvijek ljude koče da dođu, ali misilim da se posjetioci ipak počinju vraćati", optimistično zaključuje Younis.
