Da Crnogorci vole da, kako se kaže, bistre politiku to je poznato, takođe evidentno je i da su shvatili da se preko članstva u partiji dolazi do brojnih privilegija i završavaju razni poslovi, pa s toga i ne čudi podatak da je trećina odraslog stanovništva učlanjeno u neku od političkih partija.
No, da li su materijalni interesi jedini razlog što je toliki broj građana u partijama ili tu ima i drugih razloga?
Nedavno su mediji objavili podatak prema kojem preko 150 hiljada crnogorskih građana imaju partijsku knjižicu. To znači da je trećina odraslog, odnosno birački sposobnog stanovništva u političkim partijama.
Prvi komentari i ocjene javnosti zašto je svaki treći građanin u političkim partijama govorili su da je razlog tome interes jer se smatra da se u Crnoj Gori do raznih privilegija, posla, stana ili otvaranja nekog biznisa najlakše dolazi preko članstva u političkoj partiji, u najvećem broju u vladajućim partijama.
Direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević kaže da crnogorsko društvo već dugo ima partitokratiju kao dijagnozu i to je značajna prepreka za demokratski razvoj Crne Gore
„Naravno da takva klima uvodi dominatno loš obrazac ponašanja u kojem se građani opredjeljuju za članstvo u političkim partijama ne na bazi programa tih partija ili učinaka u reformi društva već a bazi pretpostavljene koristi. Na taj način se dalje proizvodi jedan začarani krug u kojem se ni same partije ne razvijaju kvalitativno jer nemaju potrebu da se na tržištu ističu programima ili učincima ili doprinose unapređenju javnih politika i praksi već njihov fokus ostaje samo na samoodržanju a to rade preko zarobljavanja institucija kojima hrane svoju partijsku infrastrukturu.“
No da li su interesi i jedini, preovlađujući razlog što je tako veliki broj građana uključen u politički život Crne Gore?
Ta priča definitivno ima širi kontekst.
Crnogorci su kroz istoriju ovih prostora prepoznati kao narod koji voli da, kako se to kaže bistri politiku a neće ni propustiti priliku da se aktivno uključe u politički život o čemu svjedoči i podatak od 150 hiljada onih sa članskom kartom neke od partija.
Književnik i publicista Rajko Cerović u izjavi za RSE ovako tumači moguće druge razloge za to
„Taj refleks da ako si blizu vlasti nešto si privilegovan, nešto ćeš zakučiti obilno danas postoji. No, postoje i nešto drugo- da Crnogorci ne pristaju na banalnost , ne pristaju da budu samo zemljoradnici i stočari i zanatalije nego hoće da pripadaju nekim elitama. Otuda i to veliko prisustvo građana u političkim partijama. Oni možda nijesu ni svjesni toliko koliko to nema baš nekog velikog značaja ali pripadaju nekome, imaju svoje lidere i tako dalje.“
Dobra je okolnost što su Crnogorci u tolikom broju zainteresovani za politiku, kaže profesor na Fakultetu političkih nauka Ratko Božović koga oni podsjećaju na antičke Grke i njihov doživljaj učešća građana u političkom životu.
No, kada u cijelu priču uđu pretjerane političke strasti i idolopoklonstvo onda to ne valja , primjećuje Božović
„Bojim se da ponekada te strasti mogu biti neumerene. Političke strasti su potrebne ali one nisu uvek baš kontrolisane naročito ako se do kraja nema informacija o tome šta je realnost. Loše je kada nema mere u svemu tome jer onda ne može da bude ni odgovornosti. Kada imamo apsolutno opredelenje za lidera, za političku stranku onda je to stračarenje i onda je to problem jer se vidi samo jedna strana, kako bi rekao Đuro Šušnjić. Ne vidi se celina.“
Po broju građana koji su njihovi članovi prednjači DPS u koju je učlanjeno preko 100.000, u manjoj članici vladajuće koalicije - Socijaldemokratskoj partiji SDP 10.087. U opozicionim partijama je značajno manji broj građana - u Socijalističkoj narodnoj partiji imaju oko 20.000 članova, Novoj srpskoj demokratiji 10.245 članova. U Liberalnoj partiji je, prema podacima te partije trenutno 2.600 članova, a u Pokretu za promjene 6.000.
