Prevela: Ena Stevanović
Kada je Maros Sefcovic, potpredsjednik Europske komisije za energetska pitanja krajem prošle godine počeo govoriti o projektu Transkaspijskog plinovoda (TKP), rasplamsao je nade koje su prisutne već nekih 20 godina.
Sefcoviceva posjeta Turkmenistanu krajem aprila upućuje na veću odlučnost Europske unije da se ovaj projekat realizira. Njegova izjava da bi turkmenistanski plin mogao stići do EU već 2019. godine ukazuje na do sad neviđenu ozbiljnost Europske unije kada je riječ o ovom projektu.
Međutim, iako EU ima volju da izgradi plinovod u Turkmenistanu, četvrtoj državi na svijetu sa najvećim rezervama plina, mnoge prepreke koje su do sada sprječavale da milijuni kubnih metara turkmenistanskog plina stignu do EU i dalje ostaju na snazi.
Sumnja na prvom mjestu
Projekat izgradnje TKP-a postoji još od sredine devedesetih. Ideja je izgraditi plinovod preko dna Kaspijskog mora koji će voditi turkmenistanski plin do Azerbajdžana, a od tamo cjevovodima preko Gruzije u Tursku i dalje u Europu.
Turkmenistanski predsjednik Gurbanguly Berdymukhammedov je rekao Sefcovicu da je Turkmenistan spreman za opskrbu Europe plinom. Ta tvrdnja nije ništa novo. To je stav Turkmenistana još od vremena kada se počelo govoriti o ovom projektu prije 20 godina.
Steve Levine, istaknuti stručnjak u području energetike i autor brojnih knjiga se prisjeća: „Turkmenistan nikada nije imao samopouzdanja da potpiše ugovor sa jednom od kompanija ili sa više njih kako bi se izgradio taj plinovod i to zbog straha od Rusije.“
Levine dodaje da učešće Turkmenistana ovisi o tome „da li je on (Berdymukhammedov) spreman riskirati i izazvati Putinov gnjev. Rusija je ta koja zastrašuje Turkmenistan i teško je razumjeti zašto bi Berdymukhammedov, nakon što deset godina to nije učinio, sada to učinio i to kada je Putin krenuo u ratni pohod na Ukrajinu.“
John Roberts, stručnjak za sigurnost i energiju i bivši urednik časopisa Platts ističe da smatra da je „problem to što Turkmenistan ne zna kakvu će zaštitu imati od EU ili od bilo koga drugog ukoliko daju zeleno svjetlo ovom projektu.“
Dalja razmatranja
Roberts dodaje da je „službeni stav Turkmenistana da bilo ko može izgraditi plinovod do turkmenistanske granice i čim taj plinovog bude spreman za upotrebu oni će ga opskrbiti plinom.“
Kompanije poput ruskog Gazproma ili azerbejdžanskog SOCAR-a sudjeluju u izgradnji izvoznih cjevovoda za svoje klijente.Turkmengas to ne radi. Stoga svi oni koji žele turkmenistanski plin moraju izgraditi plinovod do Turkmenistana.
Paolo Sorbello, istraživač i novinar koji se bavi energetskim pitanjima je rekao da čak i ukoliko TKP bude izgrađen, još uvijek nije jasno koliko plina Turkmenistan može isporučiti u kratkom periodu.
"Sada vidimo da oni proizvode 100, 110, 120 milijardi metara kubnih godišnje, to bi zapravo sve išlo na izvoz, ukoliko budu implementirani svi projekti koje oni imaju na umu", rekao je Sorbello te dodao: "Ne smatram da bi Turkmenistan mogao udvostručiti svoju proizvodnju. "
Procjenjuje se da je Turkmenistan ove godine proizveo između 100 i 110 milijardi kubika plina, pri čemu im je potrebno od 22 do 25 milijardi kubika kako bi zadovoljili domaće potrebe.
Turkmenistan ima ugovor o isporuci 80 milijardi kubika plina Kini nakon što se završi izgradnja četvrtog, a ujedno i posljednjeg ogranka plinovoda koji povezuje ove dvije zemlje, što bi moglo biti već krajem iduće godine. Turkmenistan također ima ugovor o isporuci oko 8 milijardi kubika Iranu i 4 milijarde kubika Rusiji.
Međutim, turkmenistanska vlada namjerava proizvoditi oko 230 milijardi kubika plina do 2030.godine i od toga izvoziti 180.
Stoga je vrijeme da preispitamo da li je moguća izgradnja TKP-a prema Sefcovicevim predviđanjima.
Dogovoreno je da bi plinovod tehnički mogao biti izgrađen do 2019.godine.
„Ako, a to je jedno veliko ako, bi turkmenistanska vlada potpisala ugovore o izvozu, onda bi imali vremena da izgrade dodatne petlje na plinovodu do početka 2019. ili 2020.godine,“ kaže Roberts i dodaje da bi turkmenistanski izvoz na početku bio limitovan na oko 10 miljardi kubika godišnje.
Roberts ukazuje na to da bi ovo bio dobar scenarij za Turkmenistan ukazujući na to da malezijska kompanija Petronas vadi 10 milijardi kubika plina sa obale Kaspijskog mora, ali ga nema kamo poslati.
„Taj plin Petronas javno otpisuje nazivajući ga nasukanim plinom. To je plin koji nema kamo ići,“ kaže Roberts i objašnjava da to područje obale koje je inače bliže Azerbejdžanu ne zahtijeva izgradnju plinovoda sve do turkmenistanskog kopna kako bi se mogao vaditi plin.
Gdje je tu Rusija
„Turkmenistan mora shvatiti da TKP mora biti koristan i isplativ za Rusiju kako bi došlo do njegove izgradnje,“ kaže Levine i podjeća da je Turkmenistan uspio dogovoriti izvoz plina sa Kinom ali je jedan od uvijeta bio da „kineske kompanije dozvole ruskim građevinskim tvrtkama da izgrade veliki dio plinovoda, dakle motiv je i tu bio profit.“
