Tridesetogodišnji Amir Topčić iz Vlasenice samo je jedan od, nažalost, brojnih stanovnika BiH na koje je posljednji rat zauvijek ostavio pečat. 1992. godine, kada je imao samo 12 godina, ostao je bez majke, oca i dva brata. Dječačić je sa sestrom autobusom otišao iz pakla, ali je pakao nepovjerenja zauvijek ostao u njemu.
„Dok sam ja još bio tamo, tad su odveli i brata starijeg. Tu su bili s njim snaha i sin mali. Snaha i sin su završili u logoru, a brata su odveli na drugu stranu. Drugog brata su odveli kad su rušili džamiju, dva autobusa su bila na stanici - da izađu žene i djeca. Mati je rekla sestri mojoj: ’Hajte vas dvoje izađite, ja ću s ocem ostati, ne mogu njega ostaviti samog, nije iz kuće izveden.’ Tad smo mi otišli na stanicu, sjeli u autobus, otišli...“
Otišli su u Tuzlu gdje se Amir kao dvanaestogodišnji dječak bori za život, pomaže susjedima u sječi drva kako bi zaradio da preživi, a već u prvom razredu srednje škole traži posao i počinje raditi kao konobar. Nakon niza godina počinje bitka preživjelih Vlaseničana za pravdu i u tu bitku uključuje se Amir Topčić. No već sam poziv tužiteljice Sanje Jukić da svjedoči u Sudu BiH protiv Predraga Bastaha, Gorana Viškovića i Veljka Bašića za Amira je bio novi udarac:
„Tužiteljica Sanja Jukić kad je poslala poziv meni za svjedočenje, u pozivu je navela da povedem svoju majku da i ona svjedoči. Ustvari, ona nije znala, znači, da je uopšte ta žena nestala i da je odvedena. Ja sam bio u sudu, svjedočio da je Goran Višković preko puta mog komšiju tražio. On ga je ubio. Nađen je taj čovjek. Poslije je i sam Goran rekao: ’Ne mogu da vjerujem da se momak sjeća svega.’ Jer onako kako sam ja rekao, tačno je i bilo - i onda on govori: ’Ne mogu ja da vjerujem da se sjeća - kao dijete je bio.’“
Još uvijek traga za roditeljima
Nekoliko dana nakon svjedočenja Amir je ponovno imao blizak susret sa Viškovićem, i to baš u Vlasenici:
„Baš kad sam bio svjedok u Tužilaštvu BiH, nakon 10 dana ja sam otišao u Vlasenicu, trebao mi je rodni list. Kad sam izašao, Goran Višković je stajao ispred opštine. Znači, ja sam 10 prije svjedočio, bio pre tim čovjekom, gledao ga u oči - i onda dođem u Vlasenicu, taj čovjek na slobodi šeta se.“
Sud BiH je osudio Predraga Bastaha na 22 godine, a Gorana Viškovića na 18 godina zatvora za zločine u Vlasenici. Za žrtve to je premala kazna:
„Kad se sve to zbroji, oni su učestvovali sigurno u nekih 800, 900 pogubljenja, a dobili su 18, odnosno 22 godine.“
Svjedočenja protiv osumnjičenih za ratne zločine počinjene u Vlasenici sve više se dovode u pitanje. Amir Topčić zna i što je jedan od razloga:
„Šta ćemo sa nenom koja se vratila u Vlasenicu, koja nema nigdje nikoga, koja može da svjedoči? Da li ona smije doći svjedočiti protiv nekog ko živi pored nje? Ne smije zato što će Tužilaštvo pustiti tog čovjeka naveče. Kako će zanoćiti u toj kući? Neko ko se vratio u Vlasenicu, kome dijete ide u osnovnu školu, da li može svjedočiti? Ne može nikako.“
Oživljavati sjećanja na Vlasenicu 1992. godine veoma je teško. Amir je danas tajnik Udruženja porodice žrtava rata Vlasenice. Pronašao tijela oba brata, a za roditeljima još uvijek traga:
„Jednostavno ako se ne ubrza ovo, ako se ne završi, imamo porodica gdje neće imati ko da potpiše da preuzme tijela. I odatle ta sva snaga. I želim roditelje da pronađem, da i njih ukopam, da se smirim.“
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Zaimović svjedočila na suđenju Karadžiću
Smanjen broj Srba optuženih ili osuđenih za ratne zločine u Hrvatskoj
U proteklih 15 godina u BiH pronađeno više od 5.000 grobnica
Oživljavanje sjećanja na zločine u Vlasenici
Nakon žalbe Stupar oslobođen krivice za genocid
Baljvine - primjer suživota i tolerancije
****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
„Dok sam ja još bio tamo, tad su odveli i brata starijeg. Tu su bili s njim snaha i sin mali. Snaha i sin su završili u logoru, a brata su odveli na drugu stranu. Drugog brata su odveli kad su rušili džamiju, dva autobusa su bila na stanici - da izađu žene i djeca. Mati je rekla sestri mojoj: ’Hajte vas dvoje izađite, ja ću s ocem ostati, ne mogu njega ostaviti samog, nije iz kuće izveden.’ Tad smo mi otišli na stanicu, sjeli u autobus, otišli...“
Otišli su u Tuzlu gdje se Amir kao dvanaestogodišnji dječak bori za život, pomaže susjedima u sječi drva kako bi zaradio da preživi, a već u prvom razredu srednje škole traži posao i počinje raditi kao konobar. Nakon niza godina počinje bitka preživjelih Vlaseničana za pravdu i u tu bitku uključuje se Amir Topčić. No već sam poziv tužiteljice Sanje Jukić da svjedoči u Sudu BiH protiv Predraga Bastaha, Gorana Viškovića i Veljka Bašića za Amira je bio novi udarac:
„Tužiteljica Sanja Jukić kad je poslala poziv meni za svjedočenje, u pozivu je navela da povedem svoju majku da i ona svjedoči. Ustvari, ona nije znala, znači, da je uopšte ta žena nestala i da je odvedena. Ja sam bio u sudu, svjedočio da je Goran Višković preko puta mog komšiju tražio. On ga je ubio. Nađen je taj čovjek. Poslije je i sam Goran rekao: ’Ne mogu da vjerujem da se momak sjeća svega.’ Jer onako kako sam ja rekao, tačno je i bilo - i onda on govori: ’Ne mogu ja da vjerujem da se sjeća - kao dijete je bio.’“
Još uvijek traga za roditeljima
Nekoliko dana nakon svjedočenja Amir je ponovno imao blizak susret sa Viškovićem, i to baš u Vlasenici:
„Baš kad sam bio svjedok u Tužilaštvu BiH, nakon 10 dana ja sam otišao u Vlasenicu, trebao mi je rodni list. Kad sam izašao, Goran Višković je stajao ispred opštine. Znači, ja sam 10 prije svjedočio, bio pre tim čovjekom, gledao ga u oči - i onda dođem u Vlasenicu, taj čovjek na slobodi šeta se.“
Sud BiH je osudio Predraga Bastaha na 22 godine, a Gorana Viškovića na 18 godina zatvora za zločine u Vlasenici. Za žrtve to je premala kazna:
„Kad se sve to zbroji, oni su učestvovali sigurno u nekih 800, 900 pogubljenja, a dobili su 18, odnosno 22 godine.“
Svjedočenja protiv osumnjičenih za ratne zločine počinjene u Vlasenici sve više se dovode u pitanje. Amir Topčić zna i što je jedan od razloga:
„Šta ćemo sa nenom koja se vratila u Vlasenicu, koja nema nigdje nikoga, koja može da svjedoči? Da li ona smije doći svjedočiti protiv nekog ko živi pored nje? Ne smije zato što će Tužilaštvo pustiti tog čovjeka naveče. Kako će zanoćiti u toj kući? Neko ko se vratio u Vlasenicu, kome dijete ide u osnovnu školu, da li može svjedočiti? Ne može nikako.“
Oživljavati sjećanja na Vlasenicu 1992. godine veoma je teško. Amir je danas tajnik Udruženja porodice žrtava rata Vlasenice. Pronašao tijela oba brata, a za roditeljima još uvijek traga:
„Jednostavno ako se ne ubrza ovo, ako se ne završi, imamo porodica gdje neće imati ko da potpiše da preuzme tijela. I odatle ta sva snaga. I želim roditelje da pronađem, da i njih ukopam, da se smirim.“
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Zaimović svjedočila na suđenju Karadžiću
Smanjen broj Srba optuženih ili osuđenih za ratne zločine u Hrvatskoj
U proteklih 15 godina u BiH pronađeno više od 5.000 grobnica
Oživljavanje sjećanja na zločine u Vlasenici
Nakon žalbe Stupar oslobođen krivice za genocid
Baljvine - primjer suživota i tolerancije
****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)