Drugostepenom presudom Miloš Stupar, bivši komandant u Specijalnoj policiji snaga bosanskih Srba, oslobođen je optužbe da je počinio genocid u Srebrenici, jula 1995. godine. Apelaciono vijeće Suda BiH procijenilo je kako Stupar „nije imao kontrolu“ nad odredom policije iz Šekovića za zločin počinjeni u Kravici. Na ovu presudu nema mogućnosti žalbe. Stupar je u julu 2008. godine osuđen na 40 godina zatvora.
Obrazlažući oslobađajuću presudu, sutkinja Azra Miletić je kazala:
“Iz izvedenih dokaza proizilazi da je optuženi Stupar bio privremeno raspoređen na mjesto komandanta Drugog odreda u februaru 1994. godine, te da je polovinom mjeseca juna 1995. godine smijenjen sa te dužnosti, kada je komandu nad odredom preuzeo Rade Čuturić, zvani Oficir. Iz dokaza proizilazi da je optuženi 14. jula 1995. godine preuzeo komandu nad odredom jer je Čuturić zadobio povredu ruke upravo prilikom događaja u skladištu, neposredno prije likvidacije zatočenih Bošnjaka, s tim da je tu dužnost obavljao kratko, u narednih nekoliko dana do oporavka Čuturića. Stoga optuženi ne može biti krivično odgovoran za nekažnjavanje podređenih za krivična djela koja su učinjena prije njegovog preuzimanja komande, odnosno dok su bili pod komandom Rade Čuturića.“
Stuparova pravna zastupnica Ozrenka Jakšić nakon izricanja oslobađajuće presude je kazala:
„Apelaciono vijeće je u skladu s dokazima koji su još utvrđeni u prvostepenom postupku donijelo jedinu ispravnu i zakonitu odluku.“
Žrtve gube povjerenje u pravosuđe
Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša općine Bratunac, na čijem se teritoriju i nalazi Zemljoradnička zadruga, za RSE kaže kako ovo nije ni prva ni posljednja presuda u kojoj Apelacijsko vijeće oslobađa krivice one za koje postoji osnovana sumnja da su počinili ratni zločin. Rezultat je, kaže, porast nepovjerenja u pravosuđe:
„Nemamo nikakvo povjerenje - ni u istražne organe ni u pravosuđe. Analiza dosadašnjih događaja je takva. Ubice, zločinci govore na sudu svoje činjenice i njihove se činjenice prihvataju, a žrtve nemaju šanse da dokažu ono što su preživjele.“
Nemamo nikakvo povjerenje - ni u istražne organe ni u pravosuđe. Analiza dosadašnjih događaja je takva. Ubice, zločinci govore na sudu svoje činjenice i njihove se činjenice prihvataju, a žrtve nemaju šanse da dokažu ono što su preživjele
Kada Hotić, predsjednica udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, zaprepaštena je oslobađanjem Stupara i obrazloženjem da nije imao komandnu odgovornost:
“Pored ubistava, pored tolikog zločina, zar naši sudije i tužioci i ti koji rade i tolike pare ubiru ne mogu dokazati da su krivci krivi? Šta onda rade? Neka raspuste sud. Ogorčene smo i ne treba nikoga procesuirati. Nek puste sve. Nas je strefila takva kazna da smo ubijeni. Nemamo se kome žaliti, za nas nema prvade.“
Eldar Jahić, iz Istraživačko dokumentacionog centra Sarajevo, kaže kako je zbog činjenice da postoje dvije oprečne presude teško komentirati oslobađanje, ali smatra da je trebalo pažljivo postupati prilikom donošenja prvostepene presude od 40 godina zatvora -jer je načinjena velika šteta:
„Bez obzira da li se radi o propustu Prvostepenog vijeća da pravilno utvrdi činjenično stanje ili o kaznenoj politici Apelacionog vijeća, zaista je činjenica da u ovom slučaju najveću štetu trpe pravda i žrtve, s čijim se emocijama u ovom trenutku manipuliše i poigrava na jedan vrlo grub način. Znači, zaista je potrebno utvrditi odgovornost onih koji su u ovom slučaju pogriješili jer je očito da Prvostepeno vijeće nije bilo svjesno svoje istorijske odgovornosti da pravilno utvrdi činjenice i pravedno presudi u praktično prvom slučaju genocida koji se vodio pred Sudom BiH. Također, Apelaciono vijeće je pokazalo da može donositi odluke koje smatraju ispravnim, bez obzira na bilo kakve pritiske sa strana.“
Zbog ovakvih presuda koje su oprečne i nejasne žrtve se dovode u fazu da ne vjeruju sudu, kaže Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević:
„Zabrinjavajuće je što Sud BiH je donio ovakvu presudu koja za mene zbilja apsolutno nije vjerodostojna. Mislim da će hiljade žrtava na ovaj način izgubiti nadu i povjerenje, jer šta će biti kada Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu zatvori svoja vrata, kada svi ti predmeti, a ima ih na hiljade i hiljade, budu pred Sudom BiH? Bojim se da ćemo onda imati opet onaj đavolji krug osvete.“
Razmjere zločina u Kravici su stravične, kaže Jahić:
„I argumenti optuženih za zločin genocida u Kravici da se radilo o samoodbrani praktično ne stoje, jer kad imamo situaciju da kompletan jedan vod duže od sat i po strijelja preko hiljadu Bošnjaka bacajući pri tome bombe na njih, dok je ostatak ceste blokiran i strogo kontrolisan, ne može se govoriti o nikakvoj samoodbrani nego o dobro planiranom i organizovanom zločinu.“
U Kravici je, jula 1995. godine, prema podacima Istraživačko dokumentacionog centra, ubijeno više od 1.000 muškaraca Bošnjaka, no tačan broj se ne zna jer su tijela žrtava prebacivana u sekundarne masovne grobnice, što je potvrdio i Haški tribunal.
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Nakon žalbe Stupar oslobođen krivice za genocid
Baljvine - primjer suživota i tolerancije
****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)