Iako je, u istraživanjima javnog mnijenja, SPC redovno bila u vrhu popularnih institucija, a država Crna Gora prečesto iz političko-interesnih razloga flertovala sa istom crkvom i činila joj ustupke, zbog kojih se, sudeći prema sadašnjim odnosima, prilično kaje, vjeronauka se nikad nije uspjela probiti do obrazovnog sistema.
U duhu odvojenosti crkve od države, crnogorska vlast je vjeronauku prepustila vjerskim zajednicama, pa tako one nastavu organizuju u okviru svojih objekata.
Na sekularizam, i kada je vjeronauka u pitanju, ukazuje portparolka Ministarstva prosvjete, Vesna Gajević.
„Članom 14, Ustava Crne Gore, precizirano je da su vjerske
zajednice odvojene od države i vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova. Shodno tome, Ministarstvo prosvjete i sporta nema ingerencije u pogledu kontrolisanja vjerskih škola i njihovih aktivnosti, kao ni uključivanju vjeronauke u obrazovni sistem Crne Gore“, kaže Vesna Gajević.
Nema zanimanja za vjeronauk
Da li je vjeronauci ipak mjesto u školama i pod kojim uslovima, pitali smo Podgoričane:
„Definitivno zaslužuje da se jedan njen segment nađe u
obrazovnom sistemu, ali mislim da Crna Gora za to nije spremna jer nam je sve podijeljeno, crkve su nam podijeljene, akademije nauka su nam podijeljene. Aktuelni momenti u obrazovanju nisu dobri za tako nešto. Mislim da trenutno nema uslova, čak ni za taj jedan segment koji bi bio edukativnog karaktera.“
„Mislim da ne jer bi onda Crna Gora, kao multietnička zemlja, unijela podjelu u samim školama jer neki roditelji ne bi htjeli da im djeca uče vjeronauku. Morala bi svaka vjera da se uključi u školski sistem. To je veliki proces, kao i priprema samih udžbenika na razne jezike - i katoličke crkve i pravoslavne. To je dug period. Mislim da mladi ljudi nisu zainteresovani za vjeronauku.“
Budući da na relaciji crnogorska vlast – Srpska pravoslavna crkva, u Crnoj Gori odavno ne cvjetaju ruže, tako je i država evidentno nastojala da pitanje vjeronauke, upravo zbog tog sukoba, što bezbolnije riješi i čini se da je našla adekvatan model.
Ipak, građani smatraju da bi za vjeronauku i moglo biti mjesta u obrazovnom sistemu, ali tek onda kada odnosi države i crkve budu na višem nivou:
„Nisam sigurna da je država odvojila crkvu od države, obzirom na posljednje izjave bivšeg premijera. Trebalo bi naći i kompromis u vezi sa dvije crkve. U tom smislu još se nisu stekli uslovi da mi možemo da radimo bilo šta po tom pitanju.“
„Mislim da tu ima dosta problema, kao što je regulisanje nekih odnosa između crkve i države. Mislim da je prvo ključno riješiti te odnose, a onda, kroz obrazovne institucije, uvesti vjeronauke u škole.“
U duhu odvojenosti crkve od države, crnogorska vlast je vjeronauku prepustila vjerskim zajednicama, pa tako one nastavu organizuju u okviru svojih objekata.
Na sekularizam, i kada je vjeronauka u pitanju, ukazuje portparolka Ministarstva prosvjete, Vesna Gajević.
„Članom 14, Ustava Crne Gore, precizirano je da su vjerske
zajednice odvojene od države i vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova. Shodno tome, Ministarstvo prosvjete i sporta nema ingerencije u pogledu kontrolisanja vjerskih škola i njihovih aktivnosti, kao ni uključivanju vjeronauke u obrazovni sistem Crne Gore“, kaže Vesna Gajević.
Nema zanimanja za vjeronauk
Da li je vjeronauci ipak mjesto u školama i pod kojim uslovima, pitali smo Podgoričane:
„Definitivno zaslužuje da se jedan njen segment nađe u
obrazovnom sistemu, ali mislim da Crna Gora za to nije spremna jer nam je sve podijeljeno, crkve su nam podijeljene, akademije nauka su nam podijeljene. Aktuelni momenti u obrazovanju nisu dobri za tako nešto. Mislim da trenutno nema uslova, čak ni za taj jedan segment koji bi bio edukativnog karaktera.“
„Mislim da ne jer bi onda Crna Gora, kao multietnička zemlja, unijela podjelu u samim školama jer neki roditelji ne bi htjeli da im djeca uče vjeronauku. Morala bi svaka vjera da se uključi u školski sistem. To je veliki proces, kao i priprema samih udžbenika na razne jezike - i katoličke crkve i pravoslavne. To je dug period. Mislim da mladi ljudi nisu zainteresovani za vjeronauku.“
Budući da na relaciji crnogorska vlast – Srpska pravoslavna crkva, u Crnoj Gori odavno ne cvjetaju ruže, tako je i država evidentno nastojala da pitanje vjeronauke, upravo zbog tog sukoba, što bezbolnije riješi i čini se da je našla adekvatan model.
Ipak, građani smatraju da bi za vjeronauku i moglo biti mjesta u obrazovnom sistemu, ali tek onda kada odnosi države i crkve budu na višem nivou:
„Nisam sigurna da je država odvojila crkvu od države, obzirom na posljednje izjave bivšeg premijera. Trebalo bi naći i kompromis u vezi sa dvije crkve. U tom smislu još se nisu stekli uslovi da mi možemo da radimo bilo šta po tom pitanju.“
„Mislim da tu ima dosta problema, kao što je regulisanje nekih odnosa između crkve i države. Mislim da je prvo ključno riješiti te odnose, a onda, kroz obrazovne institucije, uvesti vjeronauke u škole.“