Odluka ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, kojom nije ukinut predmet vjeronauke, izazvala je burne reakcije, ali i podsjetila na stvarnu podijeljenost bosansko-hercegovačkog društva. Očekivano, ova odluka nije se svidjela vjerskim autoritetima.
Najoštriji u osudi ministra Suljagića bio je poglavar Islamske zajednice BiH, Mustafa efendija Cerić. Na jednom od vjerskih skupova u Blagaju, reis Cerić iskoristio je prisustvo velikog broja muslimana, da u jednom političkom govoru uputi niz prijetnji i uvreda na račun Suljagića.
„Ne damo svoju djecu da ih vi učite bezbožništvu! Te državne škole su naše škole. Mi plaćamo porez. Nije to ministre tvoja privatna babovina, nego je to naše. Ima da se uči vjeronauka u tim školama! Ako budete dirali u vjeronauku, imat ćete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva!“, poručio je Cerić.
Nakon nekoliko dana šutnje, za Federalnu televiziju Suljagić je rekao da je jedini cilj bio otklanjanje diskriminacije u obrazovanju, koju su trpjeli učenici koji ne pohađaju nastavu iz vjeronauke. Ministar Suljagić ipak neće dozvoliti diskriminaciju učenika prilikom upisa u srednju školu ili na fakultete.
„Mi smo dobili rješenje koje kaže da nema više diskriminacije. Nema je, ali ne tako što ćemo izbaciti vjeronauku iz prosjeka ocjene, nego tako što ćemo promijeniti kriterije za upis na fakultet gdje nećemo davati prednost onima koji vjeronauku pohađaju“, kaže ministar.
Najdalje u polemici otišao je reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Napao je institucije za zaštitu ljudskih prava i nevladin sektor koji je podržao odluku ministra Suljagića.
Spomenuo je i Veru Jovanović, predsjednicu Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH, spočitavajući joj „da mrzi muslimane”, a sve zbog toga što je Helsinški komitet za ljudska prava među prvima podržao odluku kojom ocjena iz predmeta vjeronauka neće ulaziti u opći prosjek učenika:
„Nemojte se igrati sa nama. Poručujem posebno Veri Jovanović - Nemoj ti da štitiš naša prava jer ti služiš onima koji mrze islam, mrze nas muslimane.“
Govorom reisa Cerića zgrožena je predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH, Vera Jovanović.
„Niti mrzim muslimane, niti se zalažem da se izbaci vjeronauka. Ne bih željela da takav njegov napad okarakterišem kao linč, ali pomalo mi liči na to. Da li sada treba da se selim iz Sarajeva i da idem u Banja Luku jer bi to efendiji Ceriću više odgovaralo?!“, kaže Vera Jovanović.
Katolička crkva protiv, ali ne i franjevci
Kao i efendija Cerić, i pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, monsinjor Petar Jukić, smatra da je odluka uvredljiva, te da ministar Suljagić nije kompetentan da donesi ovakve odluke.
„Ministar nije ovlašten donositi takvu odluku. On nije sposoban ni kompetentan mijenjati zakone jer su doneseni prije njega“, kaže monsinjor Jukić.
S druge strane, fra Petar Jeleč smatra kako bi, umjesto vjeronauke, u školama trebalo djeci i mladima predavati religijsku kulturu.
„Zlatno doba vjeronauke je bila onda kada se ona održavala u okviru župnih zajednica i džamija, na dobrovoljnoj bazi, i kada se nije ocjenjivala i od nje pravilo ono što je danas učinjeno. Umjesto vjeronauke u školama bi trebalo djeci i mladima predavati religijsku kulturu, preko koje će im biti posredovano opće znanje o svim religijama“, navodi fra Petar Jeleč.
Vjeronauka u osnovnim i srednjim školama organizovana je različito po kantonima u FBiH, a jedino zajedničko im je što nije obavezan predmet. U nekim kantonima ocjena iz ovog predmeta ulazi u opći prosjek ocjena, u nekima ne. U Republici Srpskoj ocjena iz vjeronauke se isto vrednuje kao i ocjena iz matematike ili fizike.
„Vjeronauka po ovom pitanju nema ni po čemu drugačiji status na ostale predmete i ona je u skladu sa Pravilnikom o ocjenjivanju učenika u osnovnim školama, ocjenjuje se na isti način kao i drugi predmeti. Ocjena iz ovog predmeta ulazi u opšti prosjek učenika“, kaže načelnica za predškolsko i osnovno obrazovanje Ministarstva prosvjete i kulture RS, Duška Radmanović.
Milioni za vjeroučitelje
Država plaća vjeroučitelje. U Kantonu Sarajevo u te svrhe se izdvoji skoro 2,3 miliona maraka godišnje. Vjerske zajednice definišu nastavne planove, određuju sadržaj udžbenika i određuju potrebne kvalifikacije za vjeroučitelja ili vjeroučiteljicu.
Profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka, Besim Spahić, smatra kako ocjene iz vjeronauke nisu najveći problem kada je u pitanju ovaj predmet.
"Postoji nešto vrlo negativno u našem društvu jer se i kroz te vjeronauke potencira svoja vjera. U tim institucijama, čak i u civilnim školama, zavisi ko finansira te škole. Ako je to Iran, tu je prioritet na šiitskom učenju, a ako je to Saudijska Arabija, onda je tu prioritet na sunitskom i tako dalje. To čak dijeli djecu i unutar iste religije“, ocjenjuje profesor Spahić.
Tačku na žustru polemiku stavila je Vlada Kantona Sarajevo, koja je usvojila dopunu instrukcije o ocjenjivanju učenika koji pohađaju vjeronauka. Dopunom se praktično ukida odluka ministra Suljagića, tako da ocjene iz predmeta vjeronauke ulaze u opći prosjek učenika, bar još ove školske godine.
Razočaran što se našao sam na vjetrometini vjerskih poglavara, bez podrške partije koja ga je i postavila na ministarsko mjesto, Suljagić je ubrzo dao ostavku, ali vrh SDP-a je jednoglasno odbio. Ovim potezom SDP je konačno pokazao pravo lice jer nije podržao ni vlastitog ministra, smatra publicista Emir Imamović.
„Konačno se pokazalo da smo u početku gledali lažnog Valtera. Onda se, prema odluci Emira Suljagića i strahom od moći Mustafe Cerića, pokazalo da je glumac, Zlatko Lagumdžija, kojeg smo gledali, bio lažni Valter“, kaže Emir Imamović.
Profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta, Enver Kazaz, smatra kako je Suljagić ishitreno postupio, te tako postao žrtveno jagnje bosanskohercegovačke svakodnevnice.
„Ministar Suljagić je bez sumnje žrtva SDP-a i SDP-ovog koketiranja sa religijskim moćnicima. Suljagić je istodobno, praveći taktičku grešku ili grešku u redoslijedu poteza, ispao žrtva vlastite zablude, ali i žrtva Kantonalne vlade u Sarajevu“, tvrdi Enver Kazaz.
Izjave vrhovnog poglavara Islamske zajednice BiH, Mustafe ef. Cerić, nakon odluke, u kojima je prijetio i vrijeđao ministra Suljagića, osudila je većina nevladinih organizacija. Uradio je to i visoki i specijalni predstavnik EU u BiH, Valentin Inzko.
Profesor Kazaz ističe kako bi u normalnoj, pravnoj državi, pravosudne institucije već podnijele krivičnu prijavu protiv govora mržnje kakvog je sebi dozvolio reis Cerić.
„Ovdje je ono što moramo konstatirati, neka vrsta feudalizma, pri čemu su religijski moćnici temeljni i ideološki i politički i kadrovski i metafizički moćnici, neka vrsta metafizičke policije koja uređuje društveni kontekst“, kaže profesor Kazaz.
Upravo žustrina polemike i iznijeta stajališta otvorila su drugo, mnogo značajnije pitanje - koliko je bosanskohercegovačko društvo zaista sekularno?
Pred vjerskim zajednicama stvoren je prostor za punu uključenost, ne samo u društveni život, od obdaništa do domova za penzionere, već i za davanje tona političkom životu. Sloboda izbora, kao važan element sekularnosti, potisnut je principom nametanja.
Koliko teško će država iz faze imitacije ulaziti u fazu istinske sekularne države, možda je najbolje osjetio ministar Suljagić. Ostao je gorak i mučan okus nemoći da se načini jedan mali korak ka razvoju demokratskog i sekularnog društva.
Najoštriji u osudi ministra Suljagića bio je poglavar Islamske zajednice BiH, Mustafa efendija Cerić. Na jednom od vjerskih skupova u Blagaju, reis Cerić iskoristio je prisustvo velikog broja muslimana, da u jednom političkom govoru uputi niz prijetnji i uvreda na račun Suljagića.
„Ne damo svoju djecu da ih vi učite bezbožništvu! Te državne škole su naše škole. Mi plaćamo porez. Nije to ministre tvoja privatna babovina, nego je to naše. Ima da se uči vjeronauka u tim školama! Ako budete dirali u vjeronauku, imat ćete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva!“, poručio je Cerić.
Nakon nekoliko dana šutnje, za Federalnu televiziju Suljagić je rekao da je jedini cilj bio otklanjanje diskriminacije u obrazovanju, koju su trpjeli učenici koji ne pohađaju nastavu iz vjeronauke. Ministar Suljagić ipak neće dozvoliti diskriminaciju učenika prilikom upisa u srednju školu ili na fakultete.
„Mi smo dobili rješenje koje kaže da nema više diskriminacije. Nema je, ali ne tako što ćemo izbaciti vjeronauku iz prosjeka ocjene, nego tako što ćemo promijeniti kriterije za upis na fakultet gdje nećemo davati prednost onima koji vjeronauku pohađaju“, kaže ministar.
Najdalje u polemici otišao je reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Napao je institucije za zaštitu ljudskih prava i nevladin sektor koji je podržao odluku ministra Suljagića.
Spomenuo je i Veru Jovanović, predsjednicu Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH, spočitavajući joj „da mrzi muslimane”, a sve zbog toga što je Helsinški komitet za ljudska prava među prvima podržao odluku kojom ocjena iz predmeta vjeronauka neće ulaziti u opći prosjek učenika:
„Nemojte se igrati sa nama. Poručujem posebno Veri Jovanović - Nemoj ti da štitiš naša prava jer ti služiš onima koji mrze islam, mrze nas muslimane.“
Govorom reisa Cerića zgrožena je predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH, Vera Jovanović.
„Niti mrzim muslimane, niti se zalažem da se izbaci vjeronauka. Ne bih željela da takav njegov napad okarakterišem kao linč, ali pomalo mi liči na to. Da li sada treba da se selim iz Sarajeva i da idem u Banja Luku jer bi to efendiji Ceriću više odgovaralo?!“, kaže Vera Jovanović.
Katolička crkva protiv, ali ne i franjevci
Kao i efendija Cerić, i pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, monsinjor Petar Jukić, smatra da je odluka uvredljiva, te da ministar Suljagić nije kompetentan da donesi ovakve odluke.
„Ministar nije ovlašten donositi takvu odluku. On nije sposoban ni kompetentan mijenjati zakone jer su doneseni prije njega“, kaže monsinjor Jukić.
S druge strane, fra Petar Jeleč smatra kako bi, umjesto vjeronauke, u školama trebalo djeci i mladima predavati religijsku kulturu.
„Zlatno doba vjeronauke je bila onda kada se ona održavala u okviru župnih zajednica i džamija, na dobrovoljnoj bazi, i kada se nije ocjenjivala i od nje pravilo ono što je danas učinjeno. Umjesto vjeronauke u školama bi trebalo djeci i mladima predavati religijsku kulturu, preko koje će im biti posredovano opće znanje o svim religijama“, navodi fra Petar Jeleč.
Vjeronauka u osnovnim i srednjim školama organizovana je različito po kantonima u FBiH, a jedino zajedničko im je što nije obavezan predmet. U nekim kantonima ocjena iz ovog predmeta ulazi u opći prosjek ocjena, u nekima ne. U Republici Srpskoj ocjena iz vjeronauke se isto vrednuje kao i ocjena iz matematike ili fizike.
„Vjeronauka po ovom pitanju nema ni po čemu drugačiji status na ostale predmete i ona je u skladu sa Pravilnikom o ocjenjivanju učenika u osnovnim školama, ocjenjuje se na isti način kao i drugi predmeti. Ocjena iz ovog predmeta ulazi u opšti prosjek učenika“, kaže načelnica za predškolsko i osnovno obrazovanje Ministarstva prosvjete i kulture RS, Duška Radmanović.
Milioni za vjeroučitelje
Država plaća vjeroučitelje. U Kantonu Sarajevo u te svrhe se izdvoji skoro 2,3 miliona maraka godišnje. Vjerske zajednice definišu nastavne planove, određuju sadržaj udžbenika i određuju potrebne kvalifikacije za vjeroučitelja ili vjeroučiteljicu.
Profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka, Besim Spahić, smatra kako ocjene iz vjeronauke nisu najveći problem kada je u pitanju ovaj predmet.
"Postoji nešto vrlo negativno u našem društvu jer se i kroz te vjeronauke potencira svoja vjera. U tim institucijama, čak i u civilnim školama, zavisi ko finansira te škole. Ako je to Iran, tu je prioritet na šiitskom učenju, a ako je to Saudijska Arabija, onda je tu prioritet na sunitskom i tako dalje. To čak dijeli djecu i unutar iste religije“, ocjenjuje profesor Spahić.
Tačku na žustru polemiku stavila je Vlada Kantona Sarajevo, koja je usvojila dopunu instrukcije o ocjenjivanju učenika koji pohađaju vjeronauka. Dopunom se praktično ukida odluka ministra Suljagića, tako da ocjene iz predmeta vjeronauke ulaze u opći prosjek učenika, bar još ove školske godine.
Razočaran što se našao sam na vjetrometini vjerskih poglavara, bez podrške partije koja ga je i postavila na ministarsko mjesto, Suljagić je ubrzo dao ostavku, ali vrh SDP-a je jednoglasno odbio. Ovim potezom SDP je konačno pokazao pravo lice jer nije podržao ni vlastitog ministra, smatra publicista Emir Imamović.
„Konačno se pokazalo da smo u početku gledali lažnog Valtera. Onda se, prema odluci Emira Suljagića i strahom od moći Mustafe Cerića, pokazalo da je glumac, Zlatko Lagumdžija, kojeg smo gledali, bio lažni Valter“, kaže Emir Imamović.
Profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta, Enver Kazaz, smatra kako je Suljagić ishitreno postupio, te tako postao žrtveno jagnje bosanskohercegovačke svakodnevnice.
„Ministar Suljagić je bez sumnje žrtva SDP-a i SDP-ovog koketiranja sa religijskim moćnicima. Suljagić je istodobno, praveći taktičku grešku ili grešku u redoslijedu poteza, ispao žrtva vlastite zablude, ali i žrtva Kantonalne vlade u Sarajevu“, tvrdi Enver Kazaz.
Izjave vrhovnog poglavara Islamske zajednice BiH, Mustafe ef. Cerić, nakon odluke, u kojima je prijetio i vrijeđao ministra Suljagića, osudila je većina nevladinih organizacija. Uradio je to i visoki i specijalni predstavnik EU u BiH, Valentin Inzko.
Profesor Kazaz ističe kako bi u normalnoj, pravnoj državi, pravosudne institucije već podnijele krivičnu prijavu protiv govora mržnje kakvog je sebi dozvolio reis Cerić.
„Ovdje je ono što moramo konstatirati, neka vrsta feudalizma, pri čemu su religijski moćnici temeljni i ideološki i politički i kadrovski i metafizički moćnici, neka vrsta metafizičke policije koja uređuje društveni kontekst“, kaže profesor Kazaz.
Upravo žustrina polemike i iznijeta stajališta otvorila su drugo, mnogo značajnije pitanje - koliko je bosanskohercegovačko društvo zaista sekularno?
Pred vjerskim zajednicama stvoren je prostor za punu uključenost, ne samo u društveni život, od obdaništa do domova za penzionere, već i za davanje tona političkom životu. Sloboda izbora, kao važan element sekularnosti, potisnut je principom nametanja.
Koliko teško će država iz faze imitacije ulaziti u fazu istinske sekularne države, možda je najbolje osjetio ministar Suljagić. Ostao je gorak i mučan okus nemoći da se načini jedan mali korak ka razvoju demokratskog i sekularnog društva.