Organizirano tržište umjetninama u državama regije ne postoji. Kriza je svuda pružila svoje pipke, pa i prema umjetninama.
Pojedini trgovci love u mutnom, nastojeći što jeftinije kupiti, a što skuplje prodati, pa tako poneki uzimaju i 50 posto provizije umjetniku za sliku. Balkan je i područje u kojem se kriju ukradene svjetske umjetnine. No, ni domaći umjetnici nisu uspjeli ostati netaknuti. Pričaju nam kako su im ateljei znali biti obijeni, a onda bi vidjeli svoje slike na tržnicama, kako se prodaju, u bescjenje.
Prodaja ukradenih slika, kao i kopija, postaje sve unosniji posao u regiji. Neki poznavaoci prilika kažu da je to jednako „unosan“ posao, kao i trgovina narkoticima.
Jedan praški trgovac umjetninama, koji je želio ostati anoniman, ispričao mi je, da u glavnom gradu Češke, postoji dobro organizirana grupa falsifikatora starih majstora. Posebno su se „specijalizirali“ za slike Vlaha Bukovca, koje su se visoke cijenile među hrvatskim novo-bogatašima i političkom elitom, te ih je bilo vrlo lako „prodati“. Toliko su bili dobro urađeni, da su tek rijetki stručnjaci mogli utvrditi da je riječ o falsifikatu, a ne o kopiji.
Pokušavamo otkriti kako se umjetnici i galeristi, ali i kupci mogu zaštiti, te kada se može očekivati uspostava pravila igre na tržištu umjetnina u regiji.
U BiH su, zbog opće krize, malobrojni oni koji će izdvojiti novac za vrijedna umjetnička djela. Upućeni također kažu da u BiH ne postoji tržište vrijednim umjetninama, koje bi odgovaralo osvojenim standardima u svijetu. Postoji „crno tržište”, koje se počelo razvijati još tokom ratnih godina, kada su ukradena brojna umjetnička djela.
Samo iz Umjetničke galerije BiH, nestalo je preko 40 vrijednih eksponata, a iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, više od 60, navodi Tina Jelin Dizdar u tekstu U BiH ukradene umjetnine vrijedne milijune eura.
Tržište umjetnina u Srbiji trpi sve posljedice tranzicije i lošeg ekonomskog stanja i mahom je u rukama privatnih kolekcionara, kojima to omogućuje da diktiraju pravila igre.
Dok se sa sigurnošću ne može reći kada bi moglo postati uređenije, potpuno je očigledno da je Srbija posljednjih godina postala skrovište nekih od najvrjednijih svjetskih umjetnina, poput Picassovih i Sezanovih slika, piše Milan Nešić u tekstu Tržište umjetninama u Srbiji obezvrijeđeno.
Crna Gora prepoznatljiva je po svojim slikarima i jakoj likovnoj tradiciji. Istovremeno, riječ je o malom tržištu, ograničene financijske moći, bez opće likovne kulture, pravila i kontinuiteta. Takvo tržište pogođeno je, ne samo najnovijom krizom, nego i dugim tranzicijskim periodom, koji je uništio srednju klasu, koja je baštinila vrijedne porodične zbirke.
Na tržištu bez pravila česti su falsifikati poznatih autora, dok je desetak galerija, najpouzdaniji način za trgovinu. Danas se slike kupuju više kao svadbeni poklon ili za useljenje u stan, a rjeđe završavaju u kolekcijama istinskih ljubitelja umjetnosti, navodi Olivera Nikolić u tekstu Vrijedne umjetnine kao svadbeni pokloni.
Gospodarska je kriza bitno snizila cijene umjetničkih djela u Hrvatskoj i trenutno je dobro kupovati, ali ne i prodavati - ističu zagrebački galeristi i umjetnici. Najtraženiji su hrvatski autori XX stoljeća, ali i mlada generacija slikara izraženog kolorita i apstraktnih motiva, prenosi Ankica Barbir Mladinović u tekstu Kriza oborila vrijednost umjetnina i u Hrvatskoj.
Pojedini trgovci love u mutnom, nastojeći što jeftinije kupiti, a što skuplje prodati, pa tako poneki uzimaju i 50 posto provizije umjetniku za sliku. Balkan je i područje u kojem se kriju ukradene svjetske umjetnine. No, ni domaći umjetnici nisu uspjeli ostati netaknuti. Pričaju nam kako su im ateljei znali biti obijeni, a onda bi vidjeli svoje slike na tržnicama, kako se prodaju, u bescjenje.
Prodaja ukradenih slika, kao i kopija, postaje sve unosniji posao u regiji. Neki poznavaoci prilika kažu da je to jednako „unosan“ posao, kao i trgovina narkoticima.
Jedan praški trgovac umjetninama, koji je želio ostati anoniman, ispričao mi je, da u glavnom gradu Češke, postoji dobro organizirana grupa falsifikatora starih majstora. Posebno su se „specijalizirali“ za slike Vlaha Bukovca, koje su se visoke cijenile među hrvatskim novo-bogatašima i političkom elitom, te ih je bilo vrlo lako „prodati“. Toliko su bili dobro urađeni, da su tek rijetki stručnjaci mogli utvrditi da je riječ o falsifikatu, a ne o kopiji.
Pokušavamo otkriti kako se umjetnici i galeristi, ali i kupci mogu zaštiti, te kada se može očekivati uspostava pravila igre na tržištu umjetnina u regiji.
U BiH su, zbog opće krize, malobrojni oni koji će izdvojiti novac za vrijedna umjetnička djela. Upućeni također kažu da u BiH ne postoji tržište vrijednim umjetninama, koje bi odgovaralo osvojenim standardima u svijetu. Postoji „crno tržište”, koje se počelo razvijati još tokom ratnih godina, kada su ukradena brojna umjetnička djela.
Samo iz Umjetničke galerije BiH, nestalo je preko 40 vrijednih eksponata, a iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, više od 60, navodi Tina Jelin Dizdar u tekstu U BiH ukradene umjetnine vrijedne milijune eura.
Tržište umjetnina u Srbiji trpi sve posljedice tranzicije i lošeg ekonomskog stanja i mahom je u rukama privatnih kolekcionara, kojima to omogućuje da diktiraju pravila igre.
Dok se sa sigurnošću ne može reći kada bi moglo postati uređenije, potpuno je očigledno da je Srbija posljednjih godina postala skrovište nekih od najvrjednijih svjetskih umjetnina, poput Picassovih i Sezanovih slika, piše Milan Nešić u tekstu Tržište umjetninama u Srbiji obezvrijeđeno.
Crna Gora prepoznatljiva je po svojim slikarima i jakoj likovnoj tradiciji. Istovremeno, riječ je o malom tržištu, ograničene financijske moći, bez opće likovne kulture, pravila i kontinuiteta. Takvo tržište pogođeno je, ne samo najnovijom krizom, nego i dugim tranzicijskim periodom, koji je uništio srednju klasu, koja je baštinila vrijedne porodične zbirke.
Na tržištu bez pravila česti su falsifikati poznatih autora, dok je desetak galerija, najpouzdaniji način za trgovinu. Danas se slike kupuju više kao svadbeni poklon ili za useljenje u stan, a rjeđe završavaju u kolekcijama istinskih ljubitelja umjetnosti, navodi Olivera Nikolić u tekstu Vrijedne umjetnine kao svadbeni pokloni.
Gospodarska je kriza bitno snizila cijene umjetničkih djela u Hrvatskoj i trenutno je dobro kupovati, ali ne i prodavati - ističu zagrebački galeristi i umjetnici. Najtraženiji su hrvatski autori XX stoljeća, ali i mlada generacija slikara izraženog kolorita i apstraktnih motiva, prenosi Ankica Barbir Mladinović u tekstu Kriza oborila vrijednost umjetnina i u Hrvatskoj.