Preduzeće Tehnogas Doboj predstavlja školski primjer loše provedene privatizacije. Slična preduzeća uspješno rade, ali u ovo novi vlasnici nisu nikada ni marke uložili. Ovakvom privatizacijom koja nije vodila računa ni o kakvim obavezama kupaca ni o sudbini imovine i radnika, pored ovog, uništeno je još mnogo malih i srednjih preduzeća na dobojskom području.
Krug preduzeća Tehnogas u dobojskom naselju Rudanka je zarastao u korov.
Pored prozora portirnice, u kojoj niko ne sjedi, stoji neotvorena pošta Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Klizna kapija na ulazu u preduzeće bez nadzora nije zaključana. Ovako danas izgleda fabrika tečnih gasova Tehnogas Doboj, u kojoj je posljednja plata isplaćena sredinom 2010. godine. Govori posljednji direktor Tehnogasa Predrag Jaramaz:
„U firmi nema nikoga. Vlasnici se ne brinu o tome. Meni kao direktoru mandat je istekao ima dvije godine.“
Imovina preduzeća je prodata na licitaciji tokom 2000. godine, dodaje Jaramaz, koji je u Tehnogasu bio zaposlen 34 godine:
„Trideset posto dionica je prodato Ćućić Bošku. On je to kupio na licitaciji po početnoj cijeni jedna akcija - jedna marka. Pet posto je RS odredila zakonom za Fond za restituciju, 10 posto je odredila zakonom za Penzioni fond, 27 posto su kupili preko banjalučke berze sitni akcionari - i niko u tom periodu nije uložio nijedne marke.“
Prije rata u BiH ovdje je radilo 40-ak radnika, dok je na platnom spisku prije propadanja Tehnogasa bilo tri puta manje zaposlenih. Tokom prošle godine u nekoliko navrata radnici su se u okupljali u preduzeću kako bi nadležnima skrenuli pažnju na svoje probleme. Govore bivši radnici Jelenko Vidaković i Žarko Galić:
„Imali smo posla toliko, imali smo normalne plate, radili smo. Mi smo ovdje bili jedan mali kolektiv, tako da smo zarađivali plate i plaćali dažbine, sve uredno b ilo. Odjednom je, kad je krenula ta privatizacija, sve krenulo naopako.“
„Ovdje je samo ljudski faktor, ništa više.“
Nakon privatizacije niko nije kontrolisao vlasnike Tehnogasa, od kojih je najviše akcija na licitaciji za staru deviznu štednju kupio Boško Ćućić, koji živi u Njemačkoj gdje se bavi ugostiteljstvom. Predrag Jaramaz kaže da je izostanak nadzora kumovao uništavanju ovog preduzeća:
“Niko te ljude, vlasnike nije kontrolisao, nije ih tjerao da ulažu, nisu oni htjeli da ulažu, i neminovno je moralo doći do propadanja.“
Radnici traže stečaj
Nekadašnji uposlenici Tehnogasa, kojima pet godina nije uplaćen staž i koji nemaju pravo na liječenje zbog neizmirenih obaveza prema Fondu zdravstvenog osiguranja, kažu da je trenutno pokretanje stječajnog postupka najbolje rješenje. Govori jedan od bivših radnika, Jovo Erceg:
„Da nam povežu staž i da vidimo šta ćemo i kako ćemo. Ako se može prodati, nek se proda, ako ne može nek nam daju šta hoće i gotovo. Mi sad očekujemo da Okružni privredni sud u Doboju otvori stječaj.“
Erceg dodaje da je u međuvremenu dobar dio imovine preduzeća rasprodat:
„Tu su bili rezervoari, pumpe, boce koje su nađane u firmi, kamion, putničko auto citroen, viljuškar, sve osnovno što je bilo i to je rasprodato. Faktički ostali su još zemljište i objekti.“
Za razliku od dobojskog ogranka nekadašnjeg preduzeća Tehnogas Sarajevo, ostali dijelovi su prodati poznatim imenima u ovoj privrednoj grani: njemačkoj firmi Messer i italijanskom Solu, te i dalje rade. A zašto strani investitori nisu uspjeli da preuzmu dobojski Tehnogas, objašnjava Predrag Jaramaz:
„Firme koje sad rade, sa kojima smo nekad zajedno bili, su sve prosperitetne. Ja sam iz tih razloga isto predlagao vlasnicima, jer iskustvo iz Makedonije, Srbije, Slovenije i Hrvatske pokazuje da te firme gdje su došle i kupile postojeće, stare firme, napredovale su. Samo vlasnici znaju zašto nisu htjeli to da urade kod nas. Nisu ni uložili, a nisu ni prodali.“
Najveći pojedinačni vlasnik dionica u dobojskom Tehnogasu, ugostitelj iz Njemačke Boško Ćuči, za staru deviznu štednju kupio je državni kapital u nekoliko dobojskih malih i srednjih preduzeća - Fabrici namještaja Enterijer Kotorsko, štampariji Grafičar u Doboju i lokalnom ugostiteljskom preduzeću Ozren Turist. Ova preduzeća propala su nekoliko godina prije Tehnogasa po istom obrascu - nakon privatizacije starom deviznom štednjom, bez svježeg kapitala, na nezaštićenom i neuređenom bosanskohercegovačkom tržištu uslijedio je stječaj i prodaja imovine u bescijenje. S njima je u nepovrat otišlo nekoliko stotina radnih mjesta.
Krug preduzeća Tehnogas u dobojskom naselju Rudanka je zarastao u korov.
Pored prozora portirnice, u kojoj niko ne sjedi, stoji neotvorena pošta Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Klizna kapija na ulazu u preduzeće bez nadzora nije zaključana. Ovako danas izgleda fabrika tečnih gasova Tehnogas Doboj, u kojoj je posljednja plata isplaćena sredinom 2010. godine. Govori posljednji direktor Tehnogasa Predrag Jaramaz:
„U firmi nema nikoga. Vlasnici se ne brinu o tome. Meni kao direktoru mandat je istekao ima dvije godine.“
Imovina preduzeća je prodata na licitaciji tokom 2000. godine, dodaje Jaramaz, koji je u Tehnogasu bio zaposlen 34 godine:
„Trideset posto dionica je prodato Ćućić Bošku. On je to kupio na licitaciji po početnoj cijeni jedna akcija - jedna marka. Pet posto je RS odredila zakonom za Fond za restituciju, 10 posto je odredila zakonom za Penzioni fond, 27 posto su kupili preko banjalučke berze sitni akcionari - i niko u tom periodu nije uložio nijedne marke.“
Prije rata u BiH ovdje je radilo 40-ak radnika, dok je na platnom spisku prije propadanja Tehnogasa bilo tri puta manje zaposlenih. Tokom prošle godine u nekoliko navrata radnici su se u okupljali u preduzeću kako bi nadležnima skrenuli pažnju na svoje probleme. Govore bivši radnici Jelenko Vidaković i Žarko Galić:
„Imali smo posla toliko, imali smo normalne plate, radili smo. Mi smo ovdje bili jedan mali kolektiv, tako da smo zarađivali plate i plaćali dažbine, sve uredno b ilo. Odjednom je, kad je krenula ta privatizacija, sve krenulo naopako.“
„Ovdje je samo ljudski faktor, ništa više.“
Nakon privatizacije niko nije kontrolisao vlasnike Tehnogasa, od kojih je najviše akcija na licitaciji za staru deviznu štednju kupio Boško Ćućić, koji živi u Njemačkoj gdje se bavi ugostiteljstvom. Predrag Jaramaz kaže da je izostanak nadzora kumovao uništavanju ovog preduzeća:
“Niko te ljude, vlasnike nije kontrolisao, nije ih tjerao da ulažu, nisu oni htjeli da ulažu, i neminovno je moralo doći do propadanja.“
Radnici traže stečaj
Nekadašnji uposlenici Tehnogasa, kojima pet godina nije uplaćen staž i koji nemaju pravo na liječenje zbog neizmirenih obaveza prema Fondu zdravstvenog osiguranja, kažu da je trenutno pokretanje stječajnog postupka najbolje rješenje. Govori jedan od bivših radnika, Jovo Erceg:
„Da nam povežu staž i da vidimo šta ćemo i kako ćemo. Ako se može prodati, nek se proda, ako ne može nek nam daju šta hoće i gotovo. Mi sad očekujemo da Okružni privredni sud u Doboju otvori stječaj.“
Erceg dodaje da je u međuvremenu dobar dio imovine preduzeća rasprodat:
„Tu su bili rezervoari, pumpe, boce koje su nađane u firmi, kamion, putničko auto citroen, viljuškar, sve osnovno što je bilo i to je rasprodato. Faktički ostali su još zemljište i objekti.“
Za razliku od dobojskog ogranka nekadašnjeg preduzeća Tehnogas Sarajevo, ostali dijelovi su prodati poznatim imenima u ovoj privrednoj grani: njemačkoj firmi Messer i italijanskom Solu, te i dalje rade. A zašto strani investitori nisu uspjeli da preuzmu dobojski Tehnogas, objašnjava Predrag Jaramaz:
„Firme koje sad rade, sa kojima smo nekad zajedno bili, su sve prosperitetne. Ja sam iz tih razloga isto predlagao vlasnicima, jer iskustvo iz Makedonije, Srbije, Slovenije i Hrvatske pokazuje da te firme gdje su došle i kupile postojeće, stare firme, napredovale su. Samo vlasnici znaju zašto nisu htjeli to da urade kod nas. Nisu ni uložili, a nisu ni prodali.“
Najveći pojedinačni vlasnik dionica u dobojskom Tehnogasu, ugostitelj iz Njemačke Boško Ćuči, za staru deviznu štednju kupio je državni kapital u nekoliko dobojskih malih i srednjih preduzeća - Fabrici namještaja Enterijer Kotorsko, štampariji Grafičar u Doboju i lokalnom ugostiteljskom preduzeću Ozren Turist. Ova preduzeća propala su nekoliko godina prije Tehnogasa po istom obrascu - nakon privatizacije starom deviznom štednjom, bez svježeg kapitala, na nezaštićenom i neuređenom bosanskohercegovačkom tržištu uslijedio je stječaj i prodaja imovine u bescijenje. S njima je u nepovrat otišlo nekoliko stotina radnih mjesta.
