Već treću sedmicu građani traže prava na ulicama bosanskohercegovačkih gradova, a među njima najviše je radnika nekadašnjih privrednih giganata koji su uništeni kriminalnom privatizacijom.
Među njima su i zaposleni u sarajevskoj Hidrogradnji, preduzeću koje je u bivšoj državi gradilo mostove, ceste i hidroelektrane diljem svijeta i koje je zarađivalo milijarde dolara. Danas je ostala samo sjena od firme. Radnicima već 11 godina nisu uplaćeni doprinosi, nemaju zdravstveno osiguranje, a plate im kasne već mjesecima.
Postojeća vlast, kako navode u nevladinom sektoru, čini sve da, po dobro oprobanom receptu, firmu dovede na najniže grane, a onda je prodaju po najnižoj cijeni, po mogućnosti nekom stranački podobnom.
„Mi smo ovdje samo zbog posla, a ne zbog štrajka.“
Više od godinu dana radnici sarajevske Hidrogradnje na sve moguće i nemoguće načine pokušavaju doći do odgovora kada će im biti uplaćene zaostale plate, uvezan radni staž i uplaćeno zdravstveno osiguranje.
Od štrajka i protesta u svojoj firmi, pa onda ispred federalne vlade u Sarajevu, nikakve vajde vidjeli nisu. Neki od njih su više od 30 godina zaposleni u tom nekadašnjem privrednom gigantu, a u penziju ne mogu jer im 11 godina nije uplaćen radni staž. Jedan od njih je Selim Selamović. Ima 51 godinu, i platu, kada mu uplate, od 300 eura, a na pitanje kako preživljava, kaže:
„Četiri člana porodice od 650 mraka. S time da sam podstanar ovdje, dvoje djece ide na fakultet, sam radim. Eto kako. Znam ja. Što kaže jedan naš kolega - samo što nisam počeo krasti i ubijati.“
U ništa boljoj situaciji nije ni Dževad Hamza, koji radi kao mehaničar u Hidrogradnji. Već 36 godina je zaposlen u tom preduzeću i još mu je četiri ostalo do penzije. No pitanje je kako će je ostvariti kada i njemu već 11 godina nije uplaćen radni staž:
„Vikendom ako mi se pruži prilika, normalno da radim. Kako bih drugačije preživio? Ako ima nešto privatno da oko auta radim, normalno da uradim. Kako drugačije. Ne ide mi da idem obijati i pljačkati i otimati. Još i to kad bih pokušao, nemaš od koga.“
Decenija neuspješne prodaje
Sarajevska Hidrogradnja je građevinska firma koja je nekada gradila mostove, ceste i hidroelektrane diljem svijeta i zarađivala milijarde dolara. Na naše pitanje zbog čega se firma sada nalazi u katastrofalnom stanju, Redžep Tufekčić, predsjednik sindikata tog preduzeća, odgovara:
„Ovo je najvjerovatnije firma iz starog sistema, stare države. Nekom ne odgovara takva firma. Nekom odgovara možda samo da ima licence, odnosno da ima takav imidž firme u svijetu. Kriva je vlada - to vam garantujem životom, zato što je postavila nedgovorne ljude, koji ne odgovaraju ni za što. Ogromni su gubici, a niko se ne procesuira.“
Hidrogradnja se većinski nalazi u državnom vlasništvu, a ostatak je u rukama dioničara, za koje radnici ne znaju ko su. U firmi je trenutno zaposleno više od 800 radnika i većina je firmu tužila potražujući oko 10 miliona eura. No njihove tužbe su već godinama u ladicama sudova, kaže radnik Dževad Hamza:
„Na sudu smo ima par godina. Nikad ništa. To je tužilaštvo zatajilo, vjerovatno negdje u ladice sklonilo. Neko to diriguje.“
Više od deset godina se Hidrogradnja pokušava prodati, ali neuspješno. Prvi pokušaj tenderske prodaje 67 odsto državnog kapitala 2002. iznosio je 24 miliona eura, ali je proglašen neuspješnim. I prodaja 2006. nije urodila plodom, kao ni ona sa kraja 2012.
Zbog nagomilanih dugova, oko osam miliona eura, ova firma kupcima je sve manje atraktivna. No upravo ta činjenica i odgovara postojećoj vlasti, koja pribjegava dobro oprobanom receptu - dovesti preduzeće na najniže grane, a onda ga prodati po najnižoj cijeni, po mogućnosti nekom stranački podobnom.
O tome Eldin Karić iz NVO Antikorupcijska mreža, organizacija civilnog društva BiH, kaže: „Procijenjena vrijednost Hidrogradnje 2007. godine bila je preko 100 miliona maraka. Njena vrijednost sada skoro da je jednaka nuli. Znači za sedam godina na slučaju Hidrogradnje država je izgubila 100 miliona maraka, da ne kažem da su radnici koji tu rade izgubili godine staža, izgubili su doprinose koji nisu uplaćivani. I to je najbolji primjer kako su se stranke u proteklih sedam godina odnosile prema ovom problemu.“
Samo u Kantonu Sarajevo ima registrovanih više od 400 građevinskih firmi koje rade na crno, ne prijavljuju svoje radnike, niti poštuju zakone. Građevinski sektor je u Bosni i Hercegovini na nogama, za što su zaslužne sve dosadašnje i sadašnja vlast koje su kumovale kriminalnoj privatizaciji, ne samo u ovoj industriji već i ostalim granama privrede.
Među njima su i zaposleni u sarajevskoj Hidrogradnji, preduzeću koje je u bivšoj državi gradilo mostove, ceste i hidroelektrane diljem svijeta i koje je zarađivalo milijarde dolara. Danas je ostala samo sjena od firme. Radnicima već 11 godina nisu uplaćeni doprinosi, nemaju zdravstveno osiguranje, a plate im kasne već mjesecima.
Postojeća vlast, kako navode u nevladinom sektoru, čini sve da, po dobro oprobanom receptu, firmu dovede na najniže grane, a onda je prodaju po najnižoj cijeni, po mogućnosti nekom stranački podobnom.
„Mi smo ovdje samo zbog posla, a ne zbog štrajka.“
Više od godinu dana radnici sarajevske Hidrogradnje na sve moguće i nemoguće načine pokušavaju doći do odgovora kada će im biti uplaćene zaostale plate, uvezan radni staž i uplaćeno zdravstveno osiguranje.
Od štrajka i protesta u svojoj firmi, pa onda ispred federalne vlade u Sarajevu, nikakve vajde vidjeli nisu. Neki od njih su više od 30 godina zaposleni u tom nekadašnjem privrednom gigantu, a u penziju ne mogu jer im 11 godina nije uplaćen radni staž. Jedan od njih je Selim Selamović. Ima 51 godinu, i platu, kada mu uplate, od 300 eura, a na pitanje kako preživljava, kaže:
„Četiri člana porodice od 650 mraka. S time da sam podstanar ovdje, dvoje djece ide na fakultet, sam radim. Eto kako. Znam ja. Što kaže jedan naš kolega - samo što nisam počeo krasti i ubijati.“
U ništa boljoj situaciji nije ni Dževad Hamza, koji radi kao mehaničar u Hidrogradnji. Već 36 godina je zaposlen u tom preduzeću i još mu je četiri ostalo do penzije. No pitanje je kako će je ostvariti kada i njemu već 11 godina nije uplaćen radni staž:
„Vikendom ako mi se pruži prilika, normalno da radim. Kako bih drugačije preživio? Ako ima nešto privatno da oko auta radim, normalno da uradim. Kako drugačije. Ne ide mi da idem obijati i pljačkati i otimati. Još i to kad bih pokušao, nemaš od koga.“
Decenija neuspješne prodaje
Sarajevska Hidrogradnja je građevinska firma koja je nekada gradila mostove, ceste i hidroelektrane diljem svijeta i zarađivala milijarde dolara. Na naše pitanje zbog čega se firma sada nalazi u katastrofalnom stanju, Redžep Tufekčić, predsjednik sindikata tog preduzeća, odgovara:
„Ovo je najvjerovatnije firma iz starog sistema, stare države. Nekom ne odgovara takva firma. Nekom odgovara možda samo da ima licence, odnosno da ima takav imidž firme u svijetu. Kriva je vlada - to vam garantujem životom, zato što je postavila nedgovorne ljude, koji ne odgovaraju ni za što. Ogromni su gubici, a niko se ne procesuira.“
Hidrogradnja se većinski nalazi u državnom vlasništvu, a ostatak je u rukama dioničara, za koje radnici ne znaju ko su. U firmi je trenutno zaposleno više od 800 radnika i većina je firmu tužila potražujući oko 10 miliona eura. No njihove tužbe su već godinama u ladicama sudova, kaže radnik Dževad Hamza:
„Na sudu smo ima par godina. Nikad ništa. To je tužilaštvo zatajilo, vjerovatno negdje u ladice sklonilo. Neko to diriguje.“
Više od deset godina se Hidrogradnja pokušava prodati, ali neuspješno. Prvi pokušaj tenderske prodaje 67 odsto državnog kapitala 2002. iznosio je 24 miliona eura, ali je proglašen neuspješnim. I prodaja 2006. nije urodila plodom, kao ni ona sa kraja 2012.
Zbog nagomilanih dugova, oko osam miliona eura, ova firma kupcima je sve manje atraktivna. No upravo ta činjenica i odgovara postojećoj vlasti, koja pribjegava dobro oprobanom receptu - dovesti preduzeće na najniže grane, a onda ga prodati po najnižoj cijeni, po mogućnosti nekom stranački podobnom.
O tome Eldin Karić iz NVO Antikorupcijska mreža, organizacija civilnog društva BiH, kaže: „Procijenjena vrijednost Hidrogradnje 2007. godine bila je preko 100 miliona maraka. Njena vrijednost sada skoro da je jednaka nuli. Znači za sedam godina na slučaju Hidrogradnje država je izgubila 100 miliona maraka, da ne kažem da su radnici koji tu rade izgubili godine staža, izgubili su doprinose koji nisu uplaćivani. I to je najbolji primjer kako su se stranke u proteklih sedam godina odnosile prema ovom problemu.“
Samo u Kantonu Sarajevo ima registrovanih više od 400 građevinskih firmi koje rade na crno, ne prijavljuju svoje radnike, niti poštuju zakone. Građevinski sektor je u Bosni i Hercegovini na nogama, za što su zaslužne sve dosadašnje i sadašnja vlast koje su kumovale kriminalnoj privatizaciji, ne samo u ovoj industriji već i ostalim granama privrede.
