Gdje je granica između privatne i javne komunikacije na socijalnim mrežama? Kako se čuvati od rizika da ono što tamo postavite kao komentar ili mišljenje na prečac osvane u medijima i vi postanete javna tema?
Političari i ostale poznate ličnosti posebno treba da vode računa kako se ponašaju u komunikaciji na Fejsbuku, Tviteru i ostalim socijalnim mrežama.
Nije bilo tako davno kada je jedna službenica lokalne samouprave u Podgorici zbog šaljivog komentara na Fejsbuku na račun stanovnika Pljevalja postala tema u medijima, a njeno ime danima se pominjalo u udarnim terminima na pojedinim crnogorskim televizijama.
Poznati su slučajevi kada su zbog poruka koje sadrže mržnju, pozive na diskriminaciju i nasilje mnogi forumaši završavali u policiji ili na sudu, a o njima se danima pričalo u medijima.
Premijer Igor Lukšić gotovo redovno se putem Fejsbuka obraća građanima i mediji takođe prenose njegove odgovore, poruke i stavove.
Socijalne mreže su odavno postale javni prostor i samim tim treba se čuvati rizika takve komunikacije, savjetuje komunikologinja Milica Kadić Aković.
"Prije svega treba da znamo da se ti sadržaji nikada ne brišu. Tako da ono što se postavi na mrežu jednom na njoj ostane uvijek. Samo moramo da se pitamo i kritički promišljamo šta je to što želimo da javnost od nas vidi. Znači, socijalne mreže su neminovnost u današnjoj komunikaciji, ali da biste se upustili u tu komunikaciju morate da znate njome i da vladate", ističe ona.
Nataša Đukanović iz pokreta digitalizuj.me koji okuplja zajednice iz ditalnog svijeta u Crnoj Gori kaže da većina ljudi, uključujući i političare nijesu svjesni koliko je komunikacija na socijalnim mrežama javna.
"Koliko god da su moja podešavanja restriktivna moj prijatelj može da slika moju sliku ili status i da je objavi na nekom drugom mjestu. To se može u offline, odnosno stvarnom životu porediti sa recimo situacijom da objavite oglas, odštampate ga i postavite negdje na nekom drvetu u gradu, kao što se to i radi", kaže Đukanović.
Novinarka Marijana Maja Popović redovan je korisnik Fejsbuka, a ima profil i na Tviteru. Kaže da su socijalne mreže postale okosnica modernog života, a za neke ljude koje poznaje i suština života.
"U vremenu u kome živimo u tome nema ništa loše jer se ljudi preko interneta druže i komuniciraju, ali upravo zbog te sveprisutnosti svega što napišemo i podijelimo sa ljudima mora se voditi računa kako komuniciramo jer naš život više nije samo naša stvar. Ono što mene pomalo iritira jeste to što ljudi svojim komentarima sebi daju za pravo da budu doktori, profesori, lektori, vidovnjaci, modni, filmski i ne znam kakvi sve ne stručnjaci. Ne shvataju da to jeste mjesto gdje svako ima pravo da kaže ono što misli, ali bez neke debele argumentacije ne bi smjelo ili ne bi trebalo. Prosto je utopija misliti da imate hiljadu virtualnih prijatelja, a da među njima nema makar nekoliko neprijatelja", rekla je ona.
Koliko javnost treba da zna
Politikolog i budući političar Dritan Abazović kaže da mu smeta što mediji ponekada zloupotrebe ono što bilo političari ili uslovno rečeno obični građani objave.
"Mislim da sa aspekta budućeg političara tu treba biti jako oprezan. Nijesam baš za to da mediji zlonamjerno koriste nešto što je, po mom ličnom mišljenju zapravo neformalni vid komunikacije", kaže Abazović.
Nameće se pitanje koliko mediji imaju pravo da iskoriste i objave nešto što je neko postavio na svoj profil i od toga naprave slučaj. Da li tu postoji neko pravilo ili granica, pitali smo komunikologinju Milicu Kadić Aković.
"Pitanje je da li mediji treba da koriste sve, jer je 20. vijek obilježilo pitanje šta je to što javnost treba da zna a 21. vijek obilježiće pitanje koliko javnost treba da zna. Ono što je važno jeste da mediji prave selekciju, a i da se kasnije taj sadržaj stavi u neki kontekst. Ono što je najbitnije jeste da modernom čovjeku objasnite šta određena informacija znači i kako se to može uvezati u našu stvarnost, ali ne u onu virtualno već u onu pravu stvarnost".
Lela Šćepanović je pojedine korisnike socijalnih mreža u Nikšiću pitala koliko je ono što objave na svojim profilima njihova privatna komunikacija sa prijateljima.
Na kraju možda je najbolji savjet kako da se čuvaju korisnicama socijalnih mreža dala novinarka Marijana Maja Popović. Pored lijepog ponašanja koje, kako kaže ponesete ili ne ponesete iz porodice, važno je i znati par stvari i nepisanih pravila o komunikaciji u virtualnom svijetu.
"Ako mi dozvolite, moj savjet kao iskusnog korisnika je da što manje pišete gdje se nalazite, sa kim ste. Da izbjegavate interne šale, nadimke, prozivke, da se ne pravite previše pametni. Znate ono kako se kaže - ispravljati nekoga po dogovoru je korektura, a bez dogovora nekultura", zaključuje Popović.
Političari i ostale poznate ličnosti posebno treba da vode računa kako se ponašaju u komunikaciji na Fejsbuku, Tviteru i ostalim socijalnim mrežama.
Nije bilo tako davno kada je jedna službenica lokalne samouprave u Podgorici zbog šaljivog komentara na Fejsbuku na račun stanovnika Pljevalja postala tema u medijima, a njeno ime danima se pominjalo u udarnim terminima na pojedinim crnogorskim televizijama.
Poznati su slučajevi kada su zbog poruka koje sadrže mržnju, pozive na diskriminaciju i nasilje mnogi forumaši završavali u policiji ili na sudu, a o njima se danima pričalo u medijima.
Premijer Igor Lukšić gotovo redovno se putem Fejsbuka obraća građanima i mediji takođe prenose njegove odgovore, poruke i stavove.
Socijalne mreže su odavno postale javni prostor i samim tim treba se čuvati rizika takve komunikacije, savjetuje komunikologinja Milica Kadić Aković.
"Prije svega treba da znamo da se ti sadržaji nikada ne brišu. Tako da ono što se postavi na mrežu jednom na njoj ostane uvijek. Samo moramo da se pitamo i kritički promišljamo šta je to što želimo da javnost od nas vidi. Znači, socijalne mreže su neminovnost u današnjoj komunikaciji, ali da biste se upustili u tu komunikaciju morate da znate njome i da vladate", ističe ona.
Nataša Đukanović iz pokreta digitalizuj.me koji okuplja zajednice iz ditalnog svijeta u Crnoj Gori kaže da većina ljudi, uključujući i političare nijesu svjesni koliko je komunikacija na socijalnim mrežama javna.
"Koliko god da su moja podešavanja restriktivna moj prijatelj može da slika moju sliku ili status i da je objavi na nekom drugom mjestu. To se može u offline, odnosno stvarnom životu porediti sa recimo situacijom da objavite oglas, odštampate ga i postavite negdje na nekom drvetu u gradu, kao što se to i radi", kaže Đukanović.
Novinarka Marijana Maja Popović redovan je korisnik Fejsbuka, a ima profil i na Tviteru. Kaže da su socijalne mreže postale okosnica modernog života, a za neke ljude koje poznaje i suština života.
"U vremenu u kome živimo u tome nema ništa loše jer se ljudi preko interneta druže i komuniciraju, ali upravo zbog te sveprisutnosti svega što napišemo i podijelimo sa ljudima mora se voditi računa kako komuniciramo jer naš život više nije samo naša stvar. Ono što mene pomalo iritira jeste to što ljudi svojim komentarima sebi daju za pravo da budu doktori, profesori, lektori, vidovnjaci, modni, filmski i ne znam kakvi sve ne stručnjaci. Ne shvataju da to jeste mjesto gdje svako ima pravo da kaže ono što misli, ali bez neke debele argumentacije ne bi smjelo ili ne bi trebalo. Prosto je utopija misliti da imate hiljadu virtualnih prijatelja, a da među njima nema makar nekoliko neprijatelja", rekla je ona.
Koliko javnost treba da zna
Politikolog i budući političar Dritan Abazović kaže da mu smeta što mediji ponekada zloupotrebe ono što bilo političari ili uslovno rečeno obični građani objave.
"Mislim da sa aspekta budućeg političara tu treba biti jako oprezan. Nijesam baš za to da mediji zlonamjerno koriste nešto što je, po mom ličnom mišljenju zapravo neformalni vid komunikacije", kaže Abazović.
Nameće se pitanje koliko mediji imaju pravo da iskoriste i objave nešto što je neko postavio na svoj profil i od toga naprave slučaj. Da li tu postoji neko pravilo ili granica, pitali smo komunikologinju Milicu Kadić Aković.
"Pitanje je da li mediji treba da koriste sve, jer je 20. vijek obilježilo pitanje šta je to što javnost treba da zna a 21. vijek obilježiće pitanje koliko javnost treba da zna. Ono što je važno jeste da mediji prave selekciju, a i da se kasnije taj sadržaj stavi u neki kontekst. Ono što je najbitnije jeste da modernom čovjeku objasnite šta određena informacija znači i kako se to može uvezati u našu stvarnost, ali ne u onu virtualno već u onu pravu stvarnost".
Lela Šćepanović je pojedine korisnike socijalnih mreža u Nikšiću pitala koliko je ono što objave na svojim profilima njihova privatna komunikacija sa prijateljima.
Na kraju možda je najbolji savjet kako da se čuvaju korisnicama socijalnih mreža dala novinarka Marijana Maja Popović. Pored lijepog ponašanja koje, kako kaže ponesete ili ne ponesete iz porodice, važno je i znati par stvari i nepisanih pravila o komunikaciji u virtualnom svijetu.
"Ako mi dozvolite, moj savjet kao iskusnog korisnika je da što manje pišete gdje se nalazite, sa kim ste. Da izbjegavate interne šale, nadimke, prozivke, da se ne pravite previše pametni. Znate ono kako se kaže - ispravljati nekoga po dogovoru je korektura, a bez dogovora nekultura", zaključuje Popović.
