U Višem sudu u Podgorici u toku je glavni pretres optuženima za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kako je tužilac okvalifikovao deportacije 79 građana BiH koji su na početku rata 1992. godine izbjegli u Crnu Goru.
Pred Sudskim vijećem Višeg suda, kojim predsjedava sudkinja Milanka Žižić, od 9 optuženih pojavili su se Božidar Stojović, Branko Bujić, Sreten Glendža i Milorad Šljivančanin, dok su ostali u bjekstvu.
Prvi se o optužnici izjasnio bivši operativac i šef odjeljenja Državne bezbjednosti u Ulcinju Božidar Stojović, koji je kazao je da nije kriv za deportaciju pet državljana BiH sa teriotrije opštine Ulcinj.
,,Žao mi je žrtava i članova njihovih porodica, ali ih uvjeravam da ja nijesam učestvovao u prinudnom preseljenju pet državljana BiH koji su se 1992 godine nalazili na teritoriji opštine Ulcinj", kazao je u izjašnjavanju o optužnici Božidar Stojović koji je u vrijeme deportacija bio šef odjeljenja tadašnje tajne policije u tom gradu.
Stojović je rekao da su navodi o njegovoj odgovornosti i krivici za taj zločin neosnovani i neargumentovani.
Stojović je ispričao kako je 92 od načelnika centrale tajne policije u Baru, sada pokojnog Medenice, dobio dva službena telegrama gdje se u prvom od njega traži da sasluša bosanskog državljanina Esada Čengića za koga je policija Republike Srpske navodno imala saznanja da je umiješan u podjelu oružja civilima u BiH. Nakon tog razgovora Stojović obavještava načelnika u Baru da je pustio Čengića jer je zaključio da je nevin i da je govorio istinu kada ga je uvjeravao da je u Ulcinj došao kako bi sklonio djecu iz Bosne gdje je počeo građanski rat.
Stojović tvrdi da nikada nije naredio privođenje, saslušanje ili zadržavanje druge četiriosobe za čiju deportaciju ga tužilac tereti. Tvrdi da ga, takođe optuženi Sreten Glendža, koji je u to vrijeme bio načelnik Centra bezbjednosti Ulcinj, u svom iskazu označava kao odgovornog jer želi da sa sebe spere odgovornost.
Za deportaciju 79 državljana BiH Stojović je čuo, kaže, godinu nakon toga, a o ostalim okolnostima informacije je dobio čitajuci iskaze oštećenih iz dnevnika događaja. Stojović je rekao da sve ukazuje da je u pitanju bila izdvojena akcija za koju je znao jako mali broj ljudi. Tvrdi da ga niko iz Uprave tajne policije u Podgorici ili nije obavijestio da je u toku preseljenje bosanskih državljana iz Crne Gore u Republiku Srpsku.
Stojovića zastupa advokat Zvonko Begović.
,,Danas je saslušan moj branjenik i on je naravno odbacio sve navode optužnice.Tokom glavnog pretresa je tvrdio da je samo radio i postupao po nalogu svojih neposrednih pretpostavljenih.Preduzeo je neke radnje koje su bile u sklopu njegove dužnosti. Niti jednu radnju mimo toga nije preduzeo. Istakao je tokom pretresa da nije bio informisan o postojanju bilo kakve akcije protivzakonitog preseljenja lica iz BiH", rekao je Begović.
U okviru glavnog pretresa saslušan je Milorad Šljivančanin koji je takođe negirao navode optužnice tvrdeći da nije učestvovao u deportaciji. Kazao je da su mu proteklih godina nuđene razne funkcije u tajnoj policiji a zauzvrat traženo da na sebe preuzme odgovornost za deportaciju, što je, kako kaže odbio.
Šljivančanina zastupa advokat Jugoslav Krpović.
,,Ovi ljudi su radili svoj posao. Nema uopšte nikakve krivične odgovornosti niti moga branjenika niti ostalih koji su obuhvaćeni predmetom optužbe", rekao je Krpović
U nastavku glavnog pretresa 3. decembra biće saslušani i optuženi Branko Bujić i Sreten Glendža.
U odsustvu će biti suđeno Bošku Bojoviću, Milisavu Markoviću, Radoju Radunoviću, Miloradu Ivanoviću i Dušku Bakraču koji su u bjekstvu.
Slobodan Pejović, krunski svjedok deportacije, još nije dobio poziv od Višeg suda. Pejović svjedoči da je, kao bivši policijski inspektor koji je učestovao u jednoj akciji hapšenja izbjeglica u Herceg Novom, imao u rukama depešu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Pavla Bulatovića.Pejović sada optužuje crnogorsku tajnu policiju da priprema njegovu fizičku likvidaciju.
Optuženima se stavlja na teret da su "tokom 1992. godine u Podgorici, Herceg Novom, Baru i Ulcinju, kršeći pravila međunarodnog prava, vršili nezakonito preseljavanje civilnog stanovništva - državljana BiH, muslimanske i srpske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica.
Skoro svi deportovani islamske vjeroispovijesti su kasnije likvidirani.
Više o ovom slučaju možete pročitati OVDJE.
Pred Sudskim vijećem Višeg suda, kojim predsjedava sudkinja Milanka Žižić, od 9 optuženih pojavili su se Božidar Stojović, Branko Bujić, Sreten Glendža i Milorad Šljivančanin, dok su ostali u bjekstvu.
Prvi se o optužnici izjasnio bivši operativac i šef odjeljenja Državne bezbjednosti u Ulcinju Božidar Stojović, koji je kazao je da nije kriv za deportaciju pet državljana BiH sa teriotrije opštine Ulcinj.
,,Žao mi je žrtava i članova njihovih porodica, ali ih uvjeravam da ja nijesam učestvovao u prinudnom preseljenju pet državljana BiH koji su se 1992 godine nalazili na teritoriji opštine Ulcinj", kazao je u izjašnjavanju o optužnici Božidar Stojović koji je u vrijeme deportacija bio šef odjeljenja tadašnje tajne policije u tom gradu.
Stojović je rekao da su navodi o njegovoj odgovornosti i krivici za taj zločin neosnovani i neargumentovani.
Stojović je ispričao kako je 92 od načelnika centrale tajne policije u Baru, sada pokojnog Medenice, dobio dva službena telegrama gdje se u prvom od njega traži da sasluša bosanskog državljanina Esada Čengića za koga je policija Republike Srpske navodno imala saznanja da je umiješan u podjelu oružja civilima u BiH. Nakon tog razgovora Stojović obavještava načelnika u Baru da je pustio Čengića jer je zaključio da je nevin i da je govorio istinu kada ga je uvjeravao da je u Ulcinj došao kako bi sklonio djecu iz Bosne gdje je počeo građanski rat.
Petorica optuženih u bjekstvu
Stojović tvrdi da nikada nije naredio privođenje, saslušanje ili zadržavanje druge četiriosobe za čiju deportaciju ga tužilac tereti. Tvrdi da ga, takođe optuženi Sreten Glendža, koji je u to vrijeme bio načelnik Centra bezbjednosti Ulcinj, u svom iskazu označava kao odgovornog jer želi da sa sebe spere odgovornost.
Za deportaciju 79 državljana BiH Stojović je čuo, kaže, godinu nakon toga, a o ostalim okolnostima informacije je dobio čitajuci iskaze oštećenih iz dnevnika događaja. Stojović je rekao da sve ukazuje da je u pitanju bila izdvojena akcija za koju je znao jako mali broj ljudi. Tvrdi da ga niko iz Uprave tajne policije u Podgorici ili nije obavijestio da je u toku preseljenje bosanskih državljana iz Crne Gore u Republiku Srpsku.
Stojovića zastupa advokat Zvonko Begović.
,,Danas je saslušan moj branjenik i on je naravno odbacio sve navode optužnice.Tokom glavnog pretresa je tvrdio da je samo radio i postupao po nalogu svojih neposrednih pretpostavljenih.Preduzeo je neke radnje koje su bile u sklopu njegove dužnosti. Niti jednu radnju mimo toga nije preduzeo. Istakao je tokom pretresa da nije bio informisan o postojanju bilo kakve akcije protivzakonitog preseljenja lica iz BiH", rekao je Begović.
Krunski svjedok nije ni pozvan
U okviru glavnog pretresa saslušan je Milorad Šljivančanin koji je takođe negirao navode optužnice tvrdeći da nije učestvovao u deportaciji. Kazao je da su mu proteklih godina nuđene razne funkcije u tajnoj policiji a zauzvrat traženo da na sebe preuzme odgovornost za deportaciju, što je, kako kaže odbio.
Šljivančanina zastupa advokat Jugoslav Krpović.
,,Ovi ljudi su radili svoj posao. Nema uopšte nikakve krivične odgovornosti niti moga branjenika niti ostalih koji su obuhvaćeni predmetom optužbe", rekao je Krpović
U nastavku glavnog pretresa 3. decembra biće saslušani i optuženi Branko Bujić i Sreten Glendža.
U odsustvu će biti suđeno Bošku Bojoviću, Milisavu Markoviću, Radoju Radunoviću, Miloradu Ivanoviću i Dušku Bakraču koji su u bjekstvu.
Slobodan Pejović, krunski svjedok deportacije, još nije dobio poziv od Višeg suda. Pejović svjedoči da je, kao bivši policijski inspektor koji je učestovao u jednoj akciji hapšenja izbjeglica u Herceg Novom, imao u rukama depešu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Pavla Bulatovića.Pejović sada optužuje crnogorsku tajnu policiju da priprema njegovu fizičku likvidaciju.
Optuženima se stavlja na teret da su "tokom 1992. godine u Podgorici, Herceg Novom, Baru i Ulcinju, kršeći pravila međunarodnog prava, vršili nezakonito preseljavanje civilnog stanovništva - državljana BiH, muslimanske i srpske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica.
Skoro svi deportovani islamske vjeroispovijesti su kasnije likvidirani.
Više o ovom slučaju možete pročitati OVDJE.
