Kako bi osporio optužbe za etničko čišćenje u dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima je Srpska demokratska stranka preuzela vlast – njezin bivši predsjednik Radovan Karadžić doveo je još jednog svjedoka koji je tijekom svog iskaza branio i optuženog, ali i sebe u vezi događaja koji su pokrenuli ratne strahote.
Svetozar Stanić, bivši član Kriznog štaba u Vogošći, izjavio je - kako Karadžićevo uputstvo poznato kao Varijanta A i B – nije bio poziv na etničko čišćenje, kako tvrdi optužba, nego odgovor na plan regionalizacije Bosne i Hercegovine. U unakrsnom ispitivanju optužba je osporavala Stanićev iskaz – upravo Karadžićevim riječima iz ratnog vremena.
Krizni štab bosanskih Srba u Vogošći, prema iskazu njegovog člana Stanića, nikad nije dobio uputstvo za etničko čišćenje građana nesrpske nacionalnosti. Karadžićev svjedok je pri tom ustvrdio – kako se sporni krizni štabovi bosanskih Srba - nisu formirali diljem zemlje prema uputstvima SDS-a – već prema Zakonu o općenarodnoj obrani bivše Jugoslavije. Odnosno kao odgovor na pokušaj odcjepljenja Bosne i Hercegovine.
No, Stanić nije mogao pružiti dokaz takvog tumačenja - tužitelju Alanu Tiegeru.
„U kojim odredbama zakona SFRJ (Savezna federativna republika Jugoslavija) o Zakonu u općenarodnoj obrani se spominje termin – krizni štab?“, ispitivao je Tieger tvrdeći da to ne postoji.
„Koji član? Ne mogu se sjetiti sad tih članova. Da sam bio pripremljen izvadio bih Vam i izvode tih članova?“, zbunjeno je odgovarao svjedok izjavljujući da nije očekivao da će se njegove tvrdnje provjeravati.
Za razliku od svjedoka, tužitelj Tiger je ustvrdio da su Krizni štabovi formirani upravo prema uputstvu predsjednika SDS-a Karadžića, čiji su ljudi, poput Jovana Tintora u Vogošći, naoružavali i organizirali paravojne jedinice spremne za protjerivanje nesrpskog stanovništva.
„Gospodin Tintor je u stvari bio na čelu protuzakonite brigade u Vogošći, je li to točno?“, upitao je Tieger i ne dobivši odgovor nastavio ispitivati i citirati riječi Karadžića iz ratnog vremena.
„Ponovno gospodine Staniću ja citiram riječi gospodina Karadžića pred Skupštinom bosanskih Srba: napravili smo razne kalkulacije i sporazume s Jugoslavijom (s vlastima u Beogradu), odlučili smo da osnujemo TO (teritorijalna obrana), srpske brigade koje predvodi SDS, ali ne kao stranačka vojska, nego kao narodna vojska.“, citirao je tužitelj navode optuženog koji nisu u skladu s onim što je rekao svjedok, ali i obranom Karadžića – kako se srpski narod samoorganizirao, bez njegovog utjecaja.
O varijanti A i B, kao uputstvima vrha SDS-a o razdvajanju srpskog od hrvatskog i bošnjačkog naroda, svjedočilo je nekoliko svjedoka tijekom dokaznog postupka tužiteljstva, među njima i neki insajderi, bivši članovi Karadžićeve stranke.
Svjedok Stanić, kao član Kriznog štaba Vogošće i predsjednik općine, nije mogao tužitelju potvrditi ni da je znao išta o užasnim uvijetima u zatočeničkim objektima u kojima su ubijani i mučeni građani nesrpske nacionalnosti, poput Planjina kući, pansionu Kod Sonje (restoran Kontiki) i Bunkeru. Kao ni o osvajačkim planovima na sarajevskom području 1992.godine, u kojima su sudjelovali predstavnici vlasti i vojske bosanskih Srba.
„Ovdje odgovorno tvrdim da nisam bio na tom sastanku. Na skupštini općine Vogošća, 14.studenog 1992.godine, tada sam ja podnio ostavku. I poslije te ostavke – isključujem se iz svih aktivnosti.“, branio se svjedok, poričući umiješanost u planiranje događaja koji su doveli do zločina.
Po završetku iskaza Stanić je zamolio suce da „još jednom stisne ruku gospodinu predsjedniku“ jer bi mu „to bila čast“, no sudsko vijeće to nije dozvolilo.
Spomenimo na kraju da je Raspravno vijeće prvi put izdalo subpoenu u vezi Karadžićevih svjedoka, odnosno obvezujući nalog za svjedočenje Edinu Garapliji, bivšem članu tajne policije AID, kojeg optuženi želi pozvati u Den Haag kao svojeg svjedoka, u vezi njegove teze o namještenim incidentima gađanja sarajevskih civila.
Suđenje će se nastaviti iskazom novog svjedoka Karadžićeve obrane.
Svetozar Stanić, bivši član Kriznog štaba u Vogošći, izjavio je - kako Karadžićevo uputstvo poznato kao Varijanta A i B – nije bio poziv na etničko čišćenje, kako tvrdi optužba, nego odgovor na plan regionalizacije Bosne i Hercegovine. U unakrsnom ispitivanju optužba je osporavala Stanićev iskaz – upravo Karadžićevim riječima iz ratnog vremena.
Krizni štab bosanskih Srba u Vogošći, prema iskazu njegovog člana Stanića, nikad nije dobio uputstvo za etničko čišćenje građana nesrpske nacionalnosti. Karadžićev svjedok je pri tom ustvrdio – kako se sporni krizni štabovi bosanskih Srba - nisu formirali diljem zemlje prema uputstvima SDS-a – već prema Zakonu o općenarodnoj obrani bivše Jugoslavije. Odnosno kao odgovor na pokušaj odcjepljenja Bosne i Hercegovine.
No, Stanić nije mogao pružiti dokaz takvog tumačenja - tužitelju Alanu Tiegeru.
„U kojim odredbama zakona SFRJ (Savezna federativna republika Jugoslavija) o Zakonu u općenarodnoj obrani se spominje termin – krizni štab?“, ispitivao je Tieger tvrdeći da to ne postoji.
„Koji član? Ne mogu se sjetiti sad tih članova. Da sam bio pripremljen izvadio bih Vam i izvode tih članova?“, zbunjeno je odgovarao svjedok izjavljujući da nije očekivao da će se njegove tvrdnje provjeravati.
Za razliku od svjedoka, tužitelj Tiger je ustvrdio da su Krizni štabovi formirani upravo prema uputstvu predsjednika SDS-a Karadžića, čiji su ljudi, poput Jovana Tintora u Vogošći, naoružavali i organizirali paravojne jedinice spremne za protjerivanje nesrpskog stanovništva.
„Gospodin Tintor je u stvari bio na čelu protuzakonite brigade u Vogošći, je li to točno?“, upitao je Tieger i ne dobivši odgovor nastavio ispitivati i citirati riječi Karadžića iz ratnog vremena.
„Ponovno gospodine Staniću ja citiram riječi gospodina Karadžića pred Skupštinom bosanskih Srba: napravili smo razne kalkulacije i sporazume s Jugoslavijom (s vlastima u Beogradu), odlučili smo da osnujemo TO (teritorijalna obrana), srpske brigade koje predvodi SDS, ali ne kao stranačka vojska, nego kao narodna vojska.“, citirao je tužitelj navode optuženog koji nisu u skladu s onim što je rekao svjedok, ali i obranom Karadžića – kako se srpski narod samoorganizirao, bez njegovog utjecaja.
O varijanti A i B, kao uputstvima vrha SDS-a o razdvajanju srpskog od hrvatskog i bošnjačkog naroda, svjedočilo je nekoliko svjedoka tijekom dokaznog postupka tužiteljstva, među njima i neki insajderi, bivši članovi Karadžićeve stranke.
Svjedok Stanić, kao član Kriznog štaba Vogošće i predsjednik općine, nije mogao tužitelju potvrditi ni da je znao išta o užasnim uvijetima u zatočeničkim objektima u kojima su ubijani i mučeni građani nesrpske nacionalnosti, poput Planjina kući, pansionu Kod Sonje (restoran Kontiki) i Bunkeru. Kao ni o osvajačkim planovima na sarajevskom području 1992.godine, u kojima su sudjelovali predstavnici vlasti i vojske bosanskih Srba.
„Ovdje odgovorno tvrdim da nisam bio na tom sastanku. Na skupštini općine Vogošća, 14.studenog 1992.godine, tada sam ja podnio ostavku. I poslije te ostavke – isključujem se iz svih aktivnosti.“, branio se svjedok, poričući umiješanost u planiranje događaja koji su doveli do zločina.
Po završetku iskaza Stanić je zamolio suce da „još jednom stisne ruku gospodinu predsjedniku“ jer bi mu „to bila čast“, no sudsko vijeće to nije dozvolilo.
Spomenimo na kraju da je Raspravno vijeće prvi put izdalo subpoenu u vezi Karadžićevih svjedoka, odnosno obvezujući nalog za svjedočenje Edinu Garapliji, bivšem članu tajne policije AID, kojeg optuženi želi pozvati u Den Haag kao svojeg svjedoka, u vezi njegove teze o namještenim incidentima gađanja sarajevskih civila.
Suđenje će se nastaviti iskazom novog svjedoka Karadžićeve obrane.
