Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, dovršen je iskaz stručnjakinje tužiteljstva Dorotheae Hanson koja je opisala svoje nalaze o suradnji vojske i kriznih štabova u etničkom čišćenju općina u Bosni i Hercegovini.
Tijekom njezinog unakrsnog ispitivanja Mladićeva obrana je pokušala prikazati kako su vojne i političke vlasti bosanskih Srba željele mirno razmijeniti stanovništvo, a ne nasilno ga protjerati.
„Mogli su uhićivati ljude, nasilno ih mobilizirati ili zatvarati u logore“, navela je stručnjakinja Hanson postupke kriznih štabova bosanskih Srba sa čijim se formiranjem krenulo još potkraj 1991. godine, nakon uputstava vodstva Srpske demokratske stranke (SDS).
Pri tom je Hanson odbila objašnjenje dokumenta vlasti samoproglašene Autonomne Regije Krajina (28.svibnja 1992.godine) – odnosno tvrdnju Mladićeve obrane da se radi o želji za mirnom razmjenom stanovništva.
„Mislim da on (dokument) govori o čišćenju Kozluka, odnosno iseljavanju muslimana. Ostajem kod tvrdnje da je Kozluk bio sa većinskim muslimanskim stanovništvom, a da su muslimani koji su izvedeni iz Kozluka prebačeni u Srbiju, a da su mnogi od njih završili na sjeveru, na granici s Mađarskom“, objasnila je svoje viđenje dokumenta ARK svjedokinja.
Ipak Mladićev branitelj Miodrag Stojanović nastavio je objašnjavati svoje viđenje odluka kriznih štabova, u kojima su, prema glavnom iskazu Hanson - oficiri VRS-a igrali značajnu ulogu koordinacije akcija zauzimanja općina i etničkog čišćenja koje je uslijedilo.
Stojanović je nasuprot svjedokinji, koja je podsjetila na proces protjerivanja, ustvrdio kako se radilo o želji za razmjenu nesrpskog stanovništva s područja pod kontrolom vlasti bosanskih Srba – za srpsko stanovništvo s područja pod kontrolom sarajevskih vlasti.
„Ja tvrdim gđo Hanson da ste Vi potpuno promašili. I tvrdim da to nije elementarno točno, a to tvrdim na osnovu idućeg. Ovdje jasno piše da se prijevoz vrši na relaciji Zvornik- Kozluk- Gornji Šepak, kao posljednja ili krajnja destinacija. To nije mjesto koje se nalazi na granici. To nije mjesto koje podrazumijeva – odseljavanje“, kontrirao je svjedokinji branitelj tvrdeći kako se radilo o uspostavljenoj autobusnoj liniji – ne za protjerivanje, nego recipročno preseljenje.
Zbog načina unakrsnog ispitivanja branitelj Stojanović je zaradio upozorenje južnoafričkog suca Bakone Molotoa.
„Je li Vi svjedočite g. Stojanović? Ako se ne slažete sa svjedokinjom to kažite, a Vi nam sada govorite – kakvo je Vaše tumačenje. Odnosno Vi svjedočite“, prigovorio je sudac Moloto.
Iskaz o napadu na djecu u Sarajevu
Nakon svjedočenja o protjerivanju koje je dosegnulo genocidne razmjere na početku rata 1992. godine tužiteljstvo se pozabavilo dijelom optužbi za teror nad Sarajlijama, za što Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti.
Suđenje se nastavilo iskazom svjedoka tužiteljstva Muhameda Kapetanovića, koji je kao devetogodišnjak ranjen prilikom minobacačkog napada na Alipašino Polje u Sarajevu 1994.godine.
Sudu je Kapetanović opisao kako su ga geleri pogodili u lice i ruku, teže ranjavanje još dvojice dječaka te pogibiju prijatelja Danijela (Jurenića, nap.a.) kojem je kobna eksplozija odrubila glavu.
Podsjetimo, spomenuti minobacački napad poznat je kao „treći masakr na Alipašinom Polju“, a dogodio se 22. siječnja 1994. u 13 sati i 40 minuta u ulici Bosanska kod br. 4, u naselju "C" faza.
Napad je izvršen s tri granate, a za posljedicu je imao ubojstvo šestero djece te ranjavanje još šestero.
(VIDEO: Opsada Sarajeva - stradanje civila)
Djeca su pogođena dok su se sanjkala.
Potkraj zasjedanja u srijedu s iskazom o nasumičnom granatiranju Sarajeva od strane VRS-a počeo je britanski potpukovnik Richard Mole, vojni promatrač UN-a u gradu u vrijeme rata. Svjedočenje, koje je već obavio u slučaju protiv bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića, Mole će dovršiti u četvrtak.
Tijekom njezinog unakrsnog ispitivanja Mladićeva obrana je pokušala prikazati kako su vojne i političke vlasti bosanskih Srba željele mirno razmijeniti stanovništvo, a ne nasilno ga protjerati.
„Mogli su uhićivati ljude, nasilno ih mobilizirati ili zatvarati u logore“, navela je stručnjakinja Hanson postupke kriznih štabova bosanskih Srba sa čijim se formiranjem krenulo još potkraj 1991. godine, nakon uputstava vodstva Srpske demokratske stranke (SDS).
Pri tom je Hanson odbila objašnjenje dokumenta vlasti samoproglašene Autonomne Regije Krajina (28.svibnja 1992.godine) – odnosno tvrdnju Mladićeve obrane da se radi o želji za mirnom razmjenom stanovništva.
„Mislim da on (dokument) govori o čišćenju Kozluka, odnosno iseljavanju muslimana. Ostajem kod tvrdnje da je Kozluk bio sa većinskim muslimanskim stanovništvom, a da su muslimani koji su izvedeni iz Kozluka prebačeni u Srbiju, a da su mnogi od njih završili na sjeveru, na granici s Mađarskom“, objasnila je svoje viđenje dokumenta ARK svjedokinja.
Ipak Mladićev branitelj Miodrag Stojanović nastavio je objašnjavati svoje viđenje odluka kriznih štabova, u kojima su, prema glavnom iskazu Hanson - oficiri VRS-a igrali značajnu ulogu koordinacije akcija zauzimanja općina i etničkog čišćenja koje je uslijedilo.
Stojanović je nasuprot svjedokinji, koja je podsjetila na proces protjerivanja, ustvrdio kako se radilo o želji za razmjenu nesrpskog stanovništva s područja pod kontrolom vlasti bosanskih Srba – za srpsko stanovništvo s područja pod kontrolom sarajevskih vlasti.
„Ja tvrdim gđo Hanson da ste Vi potpuno promašili. I tvrdim da to nije elementarno točno, a to tvrdim na osnovu idućeg. Ovdje jasno piše da se prijevoz vrši na relaciji Zvornik- Kozluk- Gornji Šepak, kao posljednja ili krajnja destinacija. To nije mjesto koje se nalazi na granici. To nije mjesto koje podrazumijeva – odseljavanje“, kontrirao je svjedokinji branitelj tvrdeći kako se radilo o uspostavljenoj autobusnoj liniji – ne za protjerivanje, nego recipročno preseljenje.
Zbog načina unakrsnog ispitivanja branitelj Stojanović je zaradio upozorenje južnoafričkog suca Bakone Molotoa.
„Je li Vi svjedočite g. Stojanović? Ako se ne slažete sa svjedokinjom to kažite, a Vi nam sada govorite – kakvo je Vaše tumačenje. Odnosno Vi svjedočite“, prigovorio je sudac Moloto.
Iskaz o napadu na djecu u Sarajevu
Nakon svjedočenja o protjerivanju koje je dosegnulo genocidne razmjere na početku rata 1992. godine tužiteljstvo se pozabavilo dijelom optužbi za teror nad Sarajlijama, za što Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti.
Suđenje se nastavilo iskazom svjedoka tužiteljstva Muhameda Kapetanovića, koji je kao devetogodišnjak ranjen prilikom minobacačkog napada na Alipašino Polje u Sarajevu 1994.godine.
Sudu je Kapetanović opisao kako su ga geleri pogodili u lice i ruku, teže ranjavanje još dvojice dječaka te pogibiju prijatelja Danijela (Jurenića, nap.a.) kojem je kobna eksplozija odrubila glavu.
Podsjetimo, spomenuti minobacački napad poznat je kao „treći masakr na Alipašinom Polju“, a dogodio se 22. siječnja 1994. u 13 sati i 40 minuta u ulici Bosanska kod br. 4, u naselju "C" faza.
Napad je izvršen s tri granate, a za posljedicu je imao ubojstvo šestero djece te ranjavanje još šestero.
(VIDEO: Opsada Sarajeva - stradanje civila)
Djeca su pogođena dok su se sanjkala.
Potkraj zasjedanja u srijedu s iskazom o nasumičnom granatiranju Sarajeva od strane VRS-a počeo je britanski potpukovnik Richard Mole, vojni promatrač UN-a u gradu u vrijeme rata. Svjedočenje, koje je već obavio u slučaju protiv bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića, Mole će dovršiti u četvrtak.